Na turi ispitivanja problema po svim zabitima svijeta danas smo svratili do Kolumbije. Zemlja šuma prašuma, livada i polja, lijepih žena i zgodnih muškaraca grca u problemima. Koga zanima neka pogleda, komu je dosta i domaćih, opet, neka pogleda. Možda ga malo utješi pogled na tuđu tugu.

Kolumbija, najsjevernija država (da nema sjevernije, a da se nalazi u Južnoj Americi), svima je, koji su u životu zapalili bar jedan džoint, poznata po svojoj ulozi u međunarodnoj trgovini narkoticima. Karteli iz Medelina i Kalija raspolažu većim novčanim sredstvima od prosječnih država. Proizvodeći velike količine unosnog kokaina i sve manje količine manje unosne marihuane, oni su uspjeli toliko ojačati da su dobar dio administracije pretvorili u podmićeni i poslušni aparat. Najbolji suradnik u poslu su im bile i još uvijek su lijeve gerilske i desne paravojne organizacije.

Osim toga defaulta s narkomafijom, Kolumbija je zemlja s najdemokratskijom tradijcijom u Južnoj Americi u čijoj su povijesti vojne diktature svega tri puta nakratko preuzimale vlast. Jedine stranke koje imaju politički utjecaj su liberali i konzervativci, ostale su veličinom i utjecajem mjerljive s našim, u stvari Šuvarovim SRP-om. Povijest njihovih sukoba je duga i krvava, što je pedesetih dovelo do posljednje uspostave vojne diktature. Uvođenje diktature je primirilo stranačke sukobe, pa su liberali i konzervativci zajedničkim snagama srušili vojnu huntu, i nakon njena rušenja zajednički zavladali zemljom praktički ukidajući politički pluralizam.

Narodni front u koji su se te dvije stranke udružile, nije dopuštao drugim političkim opcijama pristup u parlament niti im je omogućavao sudjelovanje u vlasti. Dio liberala koji nije učestvovao u vlasti i radi toga je bio povrijeđen, a tvrdio je da je ideološki razočaran, okrenuo se radikalnom komunizmu i rođena je bogata scena marksističkih gerilskih pokreta koji se financiraju porezom na narkotike, otmicama, iznuđivanjima i direktnom prodajom narkotika.

Drugi veliki problem kolumbijskog društva su veze vojske i desnih paravojnih odreda, osobito zloglasnih eskadrona smrti koji su direktno financirani od strane narkokartela. Tiha suradnja je ojačala otkako su desničari proglasili lov na ljevičare, a moratorij na borbu protiv službene Bogote. Da pojasnimo. Od liberala je nastala lijeva gerila, a od konzervativaca desni paravojni.

Rezultat je da je ove (u stvari prošle) godine ubijeno više gerilaca no prijašnjih, a i ubijenih je civila više no prošlih godina. Ujedno i udruge za zaštitu ljudskih prava bilježe više slučajeva kršenja ljudskih prava no prijašnjih godina. A vlada tvrdi kako je situacija pod kontrolom.

Pokušaji osnivanja novih lijevih stranaka su praćeni krvavim neuspjesima. Eskadroni smrti su osamdesetih pobili oko tri tisuće članova novoosnovane lijeve stranke UP-a, uključujući predsjedničkog kandidata i cjelokupno vodstvo. I sve kao da se vrti ukrug, samo u većim brojkama i manjim šansama za mirno rješenje.

Andres Pastrana je kolumbijskim predsjednikom postao prije četiri godine. Njegova politička platforma se zasniva na politici pregovora s gerilom i mirnom rješenju sukoba. To bi dobro došlo zemlji na čijih 40 posto teritorija taj isti Pastrana nema pristupa jer ga kontroliraju pobunjenici.

U svojim pokušajima mirne integracije ljevičara u kolumbijsko društvo je prije tri godine postigao sporazum s najjačom gerilskom grupacijom, Revolucionarnim oružanim snagama Kolumbije (FARC) dajući im u središtu zemlje takozvano sigurno područje na koje kolumbijska policija, vojska i pravni poredak nemaju pristupa.

Na tom području veličine Švicarske sva je vlast u rukama gerile. I kartela koji tu neometano sade koku, prerađuju je i izvoze. Uglavnom na američko tržište ostvarujući dobit koja se mjeri u milijardama dolara. Velik priliv kokaina u Ameriku je razlog da su se i Sjedinjene Države zainteresirale za borbu protiv gerile u Kolumbiji.

Vojna pomoć koju kolumbijska vojska dobiva od velikog brata je svake godine sve veća. Ujedno američki instruktori obučavaju kolumbijske snage, a agenti američke agencije za borbu protiv narkotika imaju stalni ured u Kolumbiji s velikim brojem agenata. Samo prošle godine su Sjedinjene države dale pomoći u visini od preko milijarde dolara, uglavnom u vojnoj opremi.

Ali ni narko imperij ne sjedi prekriženih ruku. Imperij stalno uzvraća udarac. Gerila je naoružana najsuvremenijim oružjem, a ubojstva nepotkupljenih političara, policajaca, sudaca i tužitelja su redovna pojava. Samo ubijeni ministri zauzimaju cijeli jedan red na bogotskom groblju, a pokopi praćeni počasnim plotunima su svakodnevni.

Pregovori koji su trebali uslijediti po uspostavi sigurne zone su godinama lutali ne pokazujući nikakav napredak. Sve do kraja siječnja kada je predsjednik Pastrana najavio vojnu akciju ukoliko se trogodišnji pregovori ne pomaknu s početne točke. Svoju prijetnju je potkrijepio gomilanjem vojske na granicama sigurne zone.

Naizgled se kockanje isplatilo jer su se predstavnici gerile pristali vratiti za pregovarački stol. Naizgled, jer se radi o istom stolu za kojim su navodno bili i protekle tri godine. Prema ovom novom potpisanom dogovoru, plan je potpisati novi mirovni ugovor do travnja. Tekst sporazuma je gotovo prepisan od teksta prošlog tektrsporazuma Što naravno nema nikakve veze s predsjedničkim izborima koji se očekuju u svibnju.