Ukoliko ste se pitali zašto smo toliko otegli sa objavom nove epizode sarajevskog duha sa sjekirom Faruka Šehića, odnosno sa petim danom njegovog Dnevnika rubnih kvartova, odgovor je vrlo jednostavan: peti dan mogao bi biti i posljednji te smo ga čuvali ne bi li isti pripomogao (o)držati kvalitetu objava na ovim stranicama. Ipak, sad je došlo vrijeme da zajedno sa Šehićem zagazimo u zimsku sarajevsku noć, da se procunjamo po klubovima i potražimo čovjeka

31.01.2006.

Mrzim ljude, ali volim čovjeka. Njega je ipak vrlo teško pronaći u današnjem sunblunarnom mundusu. Svijetu ispod mjeseca. Srećem ga u četiri ujutro u tamnim grotlima noćnih klubova. Pričamo uglavnom o politici i nesreći koja nas je zadesila, da budemo rođeni u ovoj zemlji. Trošimo svoju snagu za poluosvijetljenim šankovima, gdje neon prelama naša lica u mesijanskim zanosima.

Svanuće našu priču razbija u sapunske mjehuriće. Kad izađemo na dnevno svjetlo, dok nebo bubri u kobaltnim nijansama, ne pripadamo nigdje. Ni dan ni nestala noć neće da nas prime. Pripadamo limbu, gdje smo omekšani alkoholom i lagani kao ptice. Tramvaji cvrkuću na gvozdenim šinama kao prohujalo vrijeme u kojem nismo ništa značajno učinili. To je zbog snijega, to je zbog magle, to je zbog hladnoće. Utješna pjesma.

Dobio honorar iz Starta. Nije došlo do bitnije promjene pod zvijezdama.

Faruk Šehić

P. S. Na ovim linkovima naći ćete - prvi dan, drugi dan, treći dan i četvrti dan Dnevnika rubnih kvartova.