DEMOKRATSKO CENZURIRANJE LJUDI: 'Cenzura je oruđe onih koji imaju potrebu sakriti se od realnosti'
Tamo negdje u mračnim osamdesetima, javna knjižnica u Nijmegenu, u Nizozemskoj, skinula je sa svojih polica "Priče o običnom ludilu", Charlesa Bukowskog. Prema sudu odgovornih u knjižnici, ta je knjiga „vrlo sadistička, ponekad fašistička i diskriminirajuća prema određenim grupama (uključujući homoseksualce)“.
(FOTO: srcelubenice.com)
U ime pedera, liberalni bibliotekari iz Nijmegena birokratskom su preciznošću utvrdili kako Bukowski u svojoj knjizi homoseksualce (zajedno sa crncima i ženama) predstavlja u negativnom kontekstu te ga odlučili cenzurirati i time spasiti domaću čeljad od negativnog utjecaja američkog neofašiste.
„Ako pišem loše o crncima, pederima i ženama to je zato jer sam ih takve sreo. Postoje mnoge loše stvari. Loši psi, loši cenzori, postoje čak i loši bijeli muškarci“, jadao se Bukowski u pismu koje je poslao Hansu van der Broeku, novinaru što ga je 1985. godine obavijestio o nemilom događaju.
"Nevjerojatno je tužno da među nama još uvijek ima tako malih, ogorčenih ljudi, lovaca na vještice i onih koji se vikom i galamom bore protiv realnosti" (FOTO: blogs.cofc.ed)
„Kao pisac, ja samo fotografiram riječima ono što vidim. Ako pišem o sadizmu, to je zato što postoji, nisam ga ja izmislio“, objašnjavao je Bukowski. I uistinu, pisao Bukowski o njemu ili ne, sadizam postoji. Isto vrijedi i za zle crnce, pedere i bijele muškarce i žene.
Paradoksalno, liberalni nizozemski bibliotekari iz 80-ih i konzervativni hrvatski (a bome i mnogi drugi) građani s početka 21. stoljeća imaju isti problem. I jedni i drugi, ili ne vide, ili ne žele vidjeti svijet oko sebe. Dok Nizozemci ne dozvoljavaju da bi neki peder mogao biti negativac, Hrvati uopće i ne vide pedera. Odnosno, kao što Nizozemci onda u ime pedera nisu bili spremni vidjeti pedera negativca, Hrvati danas u ime obitelji, nisu spremni vidjeti niti pedera.
Referendumsko pitanje "Jeste li za to da se u Ustav RH unese odredba po kojoj je brak zajednica žene i muškarca" nije ni po čemu ključno pitanje. Nije u Hrvata problem što bi se pederi mogli vjenčati i živjeti u braku. Napokon, onima kojima to jest problem ionako se vjenčavaju u Crkvi što pederi i ne traže. Problem su pederi i pederke kao takvi. Njih Hrvati jednostavno ne žele vidjeti. Ne žele priznati da među njima ima pedera i, poput nizozemskih liberala onomad, htjeli bi ih cenzurirati.
U ime obitelji, u ime jedinog ispravnog puta (SCREENSHOT: YouTube)
„Cenzura je oruđe onih koji imaju potrebu sakriti se od realnosti, sebe samih i onih koji ih okružuju. Taj strah samo je njihova nesposobnost da se suoče sa stvarnošću, i na njih se čak ne mogu ni ljutiti. Osjećam tek duboku tugu. Negdje u njihovoj mladosti, odgoju, netko im je zabranio da vide činjenice o našem postojanju. Bili su učeni da gledaju samo u jednom pravcu dok su putevi bezbrojni“, odgovorio je Bukowski svojim cenzorima.
Posve isto može se reći i svima onima koji, u ime svete obitelji, pored svih mogućih puteva, vide samo Isusov put. Zbog toga je referendumsko pitanje, zapravo pitanje tolerancije. Odnosno netolerancije, diskriminacije i na kraju krajeva - fašizma. U ime obitelji, u ime jedinog ispravnog puta.
"Nevjerojatno je tužno da među nama još uvijek ima tako malih, ogorčenih ljudi, lovaca na vještice i onih koji se vikom i galamom bore protiv realnosti. Ipak, i oni također pripadaju k nama, i oni su dio cjeline" kaže Bukowski u spominjanom pismu.
Uistinu, i oni, baš kao i pederi pripadaju stvarnosti u kojoj, htjeli ili ne, živimo zajedno i nikakav referendum ili lov na vještice to stanje neće promijeniti.
Lupiga.Com
