Čega se pametan srami, time se budala ponosi?

Ivor Car

26. ožujka 2007.

Čega se pametan srami, time se budala ponosi?

U Zagrebu je krajem tjedna osvanuo zanimljiv INA-in plakat. Naime, na plakat na kojem se INA hvali kako 83,1 posto energije Hrvatske nastaje iz nafte i plina, netko je nadopisao "čega se pametan srami, time se budala ponosi". Kako ta opaska nije točna odgovorio nam je priznati stručnjak Branimir Molak, koji je iskoristio priliku da upozori na neke druge nevjerojatno loše poslove domaćih energetskih giganata

Savjetujem, dobro obratite pozornost ...

Očito INA ima previše novaca, pa reklamira svoje "uspjehe". Ostaje joj previše novca prodajom prekomjerno skupih naftnih derivata i plina, pa ga troši na ovaj smiješan način - plakatiranjem (kao i političari koji se vole slikati zajedno sa svojim "uspjesima"), a nema nikog da joj u samovolji ograniči cijene.

Nije sasvim jasna računica kojom su došli do brojke od 83,1% udjela INA-e, pretpostavljam, u domaćoj proizvodnji energenata. Kako u Hrvatskoj nema niti valjanih bilanci energije, mogli su napisati bilo koju brojku. Prema službenim bilancama (upitne valjanosti) energije za 2004. (MINGO), udio INA-e u domaćoj proizvodnji energenata bio je 75,96%. Nema razloga da se netko te brojke srami, dapače bilo bi dobro da je domaća proizvodnja nafte i plina i veća, da se ne mora uvoziti. Npr. Njemačka ili Švicarska bi bile sretne da je udio njihove domaće nafte i plina u proizvodnji energenata takvih iznosa. Stoga je očito da je dodatak plakatu napisao netko vrlo neinformiran, a takav se zasigurno ne brine za zaštitu okoliša, nego eventualno samo izazivanjem pozornosti priprema teren da se ubaci u unosan posao koji se kod nas naziva politika (osobnog džepa). Udio domaće proizvodnje nafte i plina (prema istom izvoru - MINGO) je u odnosu na cjelokupnu opskrbu Hrvatske energentima tek 33,25%, a ukupne domaće proizvodnje energenata u odnosu na ukupnu opskrbu je 43,77% i svakim danom je sve manji (da li je i to uspjeh?).

Mnogo bolje bi bilo za hrvatski puk da INA objavi na plakatima kakav je "uspješan" ugovor sklopila sa Italijom o Jadranskom plinu, kakva je šteta izazvana prodajom u bescjenje 1/4 INA-e Mađarima, kamo su u tijeku agresije na Hrvatsku slali naftne derivate, tko su pojedinci - imenom i prezimenom - koji su stavili potpise na te "uspješne" akte, itd. itd ...

Ono čega se pametan doista treba sramiti je činjenica kako se ta ukupna energija kod nas troši i to u velikim sustavima. Stoga treba očekivati, ako ćemo se šaliti, da HEP objavi na plakatu da osim ukupne energije (2003.god) koju isporučuje potrošačima, još 23,5% sam potroši "za svoje potrebe" (gubici i samopotrošnja), kao najveći potrošač struje u Hrvatskoj. To je više nego što potroši cijela industrija u Hrvatskoj ili više od preostalog hidropotencijala za izgradnju novih elektrana. Oko dvije trećine te proizvedene energije (oko 2 milijarde kWh) HEP nepotrebno izgubi (prosječni gubici i samopotrošnja el.en. u odnosu na potrošenu energiju u Europi bili su još prije dvadesetak godina oko tri puta manji nego danas u Hrvatskoj). Za proizvodnju te izgubljene energije, ako je HEP proizvodi npr. iz plina treba potrošiti oko 700 milijuna m3/god plina, što je više nego što u Hrvatskoj potroše plina sva kućanstva, a to čini oko 32%  ukupne INA-ine proizvodnje plina (uključivo i onu koju iz Jadrana izveze u Italiju) kojom se INA hvali. Dakle 1/3 INA-ine proizvodnje plina, HEP doslovno pretvori u dim.
 
Iz službenih bilanci oslobađanja SO2, NOx, CO2 pri proizvodnji električne energije u Hrvatskoj proizlazi da je za nepotrebnu proizvodnju jedne milijarde kWh (za dvije milijarde kWh je dvostruko), koja bestraga iščezne u HEP-ovoj mreži, u HEP-ovim termo-pogonima oslobođeno u okoliš u prosjeku 8520 tona SO2, 2810 tona NOx i 973 tisuće tona CO2. Dakako da je ta "ušteda" zagađenja smanjivanjem HEP-ove potrošnje struje, pogotovo za SO2  znatno veća ako je u pitanju proizvodnja "izgubljene" struje iz ugljena nego iz mazuta ili plina. Treba se zapitati koliko ta nepotrebna emisija - potpuno nepotrebno zagađenje - izaziva nepovoljnih učinaka na zdravlje ljudi. Koliko su nepotrebne štete u šumama (makar samo i u prostornim metrima drveta) zbog ove elektroenergetske "strategije"?  Protiv ovoga se ne bune naši zeleni, pa vjerojatno i posve neinformirani pisci dodatka INA-ina plakata (smiješnog kao i uradak INA-e) , nego "laju na mjesec" - "brine ih" zagrijavanje Zemlje, a ne gosporasko i svako drugo odumiranje Hrvatske. Nepotrebna emisija gotovo 2 milijuna tona CO2 u proizvodnji izgubljene 2 milijarde kWh el.en. ih ne zanima, a vidjeli smo kako je malo CO2 izazvalo smrt u Karlovcu (ako tko u to vjeruje). Valjda taj silni CO2 na naše političare i "zelene" ne djeluje smrtno, imuni su, nego ih potiče da se sve više bave mantrama i gospelom (poznata je veza sadržaja CO2 u krvi i spomenutog).

Za nepotrebnu proizvodnju (onu nepotrebno izgubljenu u HEP-ovoj mreži) samo jedne milijarde kWh električne energije, uz prosječnu djelotvornost njene proizvodnje (parne turbine) koja je kod nas oko 30%, bezrazložno je potrošeno 12 E15 Joula primarne energije. Izraženo u količini bespotrebno spaljena plina (kad bi se za proizvodnju električne energije spaljivao samo plin: ogrjevna vrijednost 1 m3 = 34 milijuna J) to je iznos od 353 milijuna m3, ili bespotrebno spalje­nog 281 tisuća tona mazuta (kad bi se spaljivao samo mazut: ogrjevna vrijednost 1 kg = 42,7 milijuna J), ili oko 410 tisuća tona najkvalitetnijeg ugljena (kad bi se spaljivao samo ugljen: ogrjevna vrijednost 1 kg = 29,3 milijuna J). Nepotrebno spaljivanje ovih golemih količina energenata ne zabrinjava nikoga niti zbog katastrofalnih ekonomskih posljedica, kad ionako sve što isporuče mogu naplatiti stanovništvu koliko im volja. Samo budala, ako se poslužimo terminologijom pisca dodatka plakata, može voditi takvu gospodarsku politiku.

Očito u Hrvatskoj energetici sam go uspjeh do uspjeha.

Branimir Molak