Američka vojska i dalje je u Iraku, zajedno s privatnim plaćeničkim kompanijama, koje su jedan od bitnih faktora pri svladavanju "pobunjeničkog otpora". Na dvije snimke koje ćete ovdje vidjeti, jasno se spoznaje njihov djelokrug. Ostavši u okruženju, navodno, tisuću pobunjenika, petorica pripadnika Blackwaterovih komadosa, rješavaju situaciju, dok jedan od njih s riječima "K'o jebeni lov na purice" komentira lakoću s kojom skida na desetke Iračana

- K'o jebeni lov na purice - čudi se snajperist američke privatne plaćeničke korporacije, Blackwater, lakoći s kojom skida pripadnike iračkog pokreta otpora na sljedećoj snimci, objavljenoj 2005. godine.

Za trajanja snimke kamera je uglavnom fiksirana na snajperista, a razgovjetno se čuje i interna komunikacija Blackwaterovih komadosa preko radijske veze te razgovor snajperista s osobom pored njega. Iako se prema opuštenom načinu na koji obavlja morbidne zadatke to ne može zaključiti, plaćenik sa snimke i još četvorica njegovih kolega našli su se u prilično nezgodnoj situaciji. Nakon povlačenja američke vojske pred navalom pobunjenika, petorica privatnih komadosa ostaju zarobljeni u iračkom gradu Nadžafu.

S druge se strane prema procjenama našlo čak tisuću do zuba naoružanih pobunjenika. Situacija je ubrzo razriješena intervencijom američke vojske ... što se vidi na donjoj snimci koja donosi zajedničku borbu Blackwaterovaca i vojske, a na kojoj jedan od plaćenika u žaru borbe viče pobunjenicima - "Jebene crnčuge!" - očito se ne obazirući na crne suborce koji se pored njega bore u uniformama američke vojske.

Nekoga bi moglo začuditi što američka vojska intervenira, ugrožavajući pritom živote svojih vojnika, zbog petorice civilnih plaćenika. U travnju 2004. godine američka je vojska pokrenula opsadu grada Faludže kako bi kaznila svjetinu koja je linčovala četvoricu Blackwaterovih plaćenika (jedan od njih bio je Hrvat iz Cleevelanda, Jerko "Jerry" Zovko). U akciji, prikladno imenovanoj "Vigilant Resolve" - odnosno "osvetničko rješenje", Amerikanci su primijenili neobičnu taktiku - stanovništvu je naređeno neka ostane u svojim kućama kako bi se utvrdilo i kaznilo zločince koji su sudjelovali u linču. U žestokim uličnim borbama koje su potom uslijedile, kao i zbog činjenice da je u jednomjesečnoj opsadi prekinuta opskrba hranom, vodom, električnom energijom i lijekovima, civilni su se gubici brojali u stotinama (procjena je preko šest stotina). Vojska je također priznala kako je koristila i, ženevskom konvencijom zabranjene, zapaljive granate, ali - samo kao rasvjetno sredstvo!

Računa se da je u Iraku na svakog američkog vojnika prisutan i po jedan zaposlenik neke od preko 40 plaćeničkih kompanija. Korporacija Blackwater, koju često opisuju i kao Bushevu privatnu gardu, pritom uživa osobito nedodirljiv status. Nedavno su kompaniji, koja inače čuva svo američko diplomatsko osoblje u Iraku, iračke vlasti ukinule dozvolu za rad u zemlji zbog ničim izazvanog ubojstva 11-ero civila. Ubrzo su zazvonili telefoni i, da skratimo priču, Blackwater i dalje donosi iračkom narodu demokraciju i slobodu.

Zanimljivo je da za, razliku od službene vojske, plaćenici ne mogu odgovarati za zločine počinjene na iračkom tlu - vojna ih pravila ne obvezuju, a zahvaljujući posebnom ugovoru iračke vlasti ne mogu suditi zaposlenicima američkih kompanija.