"Ljubav, strast, nostalgija, melankolija, žudnja i apatija, sve to (i još mnogo više) izgovoreno jednim uzdahom... "nadahnute su riječi Branimira Pofuka kojima on, na omotu novog Ibricinog CD-a pokušava definirati neprevodiv i teško objašnjiv pojam SEVDAHA, kojega bih osobno, (priznajem poprilično nemušto i pojednostavljeno) okrstio: bosanskim bluesom...

Već duže vrijeme hercegovački gospar, Dubrovčanin Ibrica Jusić najavljuje svoj novi projekt, odnosno album ispunjen njegovom izvedbom nekoliko poznatih bosanskih sevdalinki. Prije mjesec dana napokon i dočekasmo da svjetlo dana, bolje rečeno neonsku rasvjetu glazbenih dućana, napokon ugleda i CD naslovljen Amanet, a na kojemu Ibrica Jusić, uz malu pomoć nekolicine prijatelja svojim impresivnim drhtavo-lelujavim vokalom opjevava stihove uglavnom tradicionalnih i u narodu ukorjenjenih pjesama -sevdalinki, među kojima i nekoliko autorskih, od kojih se izdvajaju Šantićeva (već punih stotinu godina stara) Emina, kao i poznata i već više puta uglazbljivana Heineova Azra, koju je, manje upućene da podsjetimo, s njemačkog na ruski preveo nitko drugi doli Petar Iljič Čajkovski, da bi se u Bosnu vratila u brojnim prijevodima, a ovdje bila uglazbljena u svojoj najpoznatijojm verziji, odnosno prijevodu Safveta-bega Bašagića i pod imenom Kraj tanahna šadrvana. Kad smo već kod spomenute, treba pripomenuti da je na Amanetu prisutna u impresivnoj cubano-jazz izvedbi!!! 
Od preostalih bih još izdvojio tradicionalne Kradem ti se u večeri i Voljelo se dvoje mladih (poznata nam još u izvedbi pokojnog Davorina "Indexi" Popovića, a za potrebe Kenovićeva filma Kuduz), kao i Šantićevu Što te nema. Premda, posebno izdvajati bilo koju skladbu u ovom je slučaju krajnje nezahvalno, s obzirom da je cjelokupan izbor od 12 sevdalinki  iznimno impresivno slušalačko iskustvo!!!
Suradnička ekipa Ibrice na ovom projektu bijaše malobrojna, ali zato uistinu znalački i brižno odabrana te sastavljena od: ponajboljeg hrvatskog jazz gitariste i jednog od naprestižnijih domaćih studijskih glazbenika i glazbenih aranžera - Elvisa Stanića, glasovitog ruskog violinista Saše Olenjuka, koji se povremeno hvata i gitare da bi je istovremeno Stanić zamijenio harmonikom ili klavijaturama, dok glasovnu potporu Jusiću daju anđeoski vokali Ladarica.  
Treba naglasiti da, iako su skladbe primjetno osuvremenjene, njihovoj je originalnoj i izvornoj melodioznosti i neponovljivosti u ovim Ibričinim prepjevima ukazana posebna čast, pa  ni najzlonamjerniji sitničavi slušatelj oskvrnjavanje originala ni u kojem slučaju ne bi mogao prigovoriti.
A Ibrica se još jednom dokazao kao izvođač neizmjernog nadahnuća koji je odabranih 12 skladbi otpjevao s puno duše i osjećaja, te im uz pomoć spomenutih vrsnih glazbenika udahnuo novi život i time, vjerujem, ovoj vrsti glazbe priskrbio brojno novo slušateljstvo. Istovremeno dobivajući bitku protiv sve prodornijeg novokomponiranog folka najniže vrste (nevješto zamaskiranog u dance-hopa-cupa-poskočice u izvedbama domaće estradne sitneži) uočljivo prisutnom i na nedavnom sajmu neukusa (čitaj Dora).