Kome nije jasno zašto se ova prelijepa zemlja, dobrih i pametnih ljudi, solidno bogata i napola pismena, klatari na začelju pozitivnih tokova, zašto nemamo para, a dužni smo do jaja, kome nije jasno zašto su ovdje pjesme tužnije što si južnije - kome, dakle, sve to nije jasno neka samo ode do stadiona Maksimir. Pa se upita - je li to stadion, ili možda polubetonirani ugljenokop, vijadukt "u radu", autobusni kolodvor, ciglana, što li? U tih 2006 koraka u dužinu i 2006 u širinu, u onom silnom ruiniranom betonu, sadržana je sva glupost našeg političkog i društvenog života. Hoćete južnu-tužnu, sjevernu-čemernu, istočnu-opičenu ili zapadnu-beznadnu tribinu?
Hajmo od sjeverne, dopustimo piscu malo sentimenta, tamo je prvi put bio, Dinamo-Osijek 1:3 (uništi nas mladi Šuker, pa smo ga poslije kupili), bila je srijeda, maj ili svibanj ne sjećam se više. Znači, kad se krenulo u izgradnju-reizgradnju stadiona 90 i neke (ponosna nogometna nacija, općim konsenzusom, zaključila da postojeći s 50.000 duša nije u rangu - pa nismo mi tamo neka Slovenija koja je zadovoljna i sa Bežigradom za 15.000 -  idemo ga proširiti, neka bude za 60 000 ljudi, sve stolice, dobit ćemo finale Lige prvaka, kako ne, i organizaciju EP - mi i Austrija) sjever je bio zamišljen kao coup de grass, što bi rekao Delboy Derek Trotter, cijelog projekta. A to je, s vanjske strane, prema životinjama ZOO-a, tisuću kvadrata najboljeg poslovnog prostora. Tu će se, najavljivano je, smjestiti "Siemens", "HT", "Coca-Cola" i "General Motors". Neće se moć' zadovoljit sve apetite. Javili se odmah neki sumnjičavci, kvazistručnjaci, piskarala. Kažu, ne valja vam posao, ima u Maksimirskoj  i Vlaškoj - baš dovršena Importanne Galerija - poslovnog prostora koliko hoćete, a i slonovske stražnjice nisu prekoputa. Nadovezali se na one čobane i budale koji su odmah rekli da je jeftinije graditi novi stadion nego preuređivati postojeći. Jer čobani&budale uzeli digitron. Ako rekonstrukcija košta 250 milijuna kuna - A DOSEGLA JE VEĆ PREMA SVIM PODACIMA 500 MILIJUNA - a novi stadion se može napraviti za 150 milijuna, onda... Mislim...  Ali svi prigovori odbačeni, ismijani. Zatutnjali bageri. Prvo srušen sjever. Podignut novi. To liftovi, to sto redova, to tri razine, to koloseumski hodnik kojim se penjete na tribinu, to staklo, sve plavo - najveća sjeverna tribina u Europi. I ne samo to, odmah podignuto prema zapadnoj tribini - pazi sad, pedeset loža. Za hrvatski jet-set. Svaka ima svoj ulaz. Tuš, restoran, fotelje, najbolji pogled na stadionu... Cijena sitnica - godišnje 50.000 kuna zakupa. Javljeno da je odmah prodano prvih trideset loža, da se zanima i Franz Beckenbauer. Tko su kupci, ne zna im se ni danas ime. Šta je s tuševima, radi li restoran?
Nekoliko godina kasnije sa sjeverne tribine odnijelo se sve što se moglo. Radovi zapeli u tko zna kojoj fazi. Izvođači podigli tužbe. Dinamovci zbrajaju štetu - paf, 20 milijuna kuna. Ostao lift koji se nije mogao baš tako razmontirati jer nije nikad ni proradio. Koloseum u dobrom stanju. Barem nešto.
Na zapadu odmah napravljeno 20 liftova. U jednom se zaglavio dr.Tuđman, jednom prigodom, u čijem je laboratoriju i izmaštan stadion-nakaza. Sad svih 20 van funkcije. Kažu, treba uložiti još par milijunčića da bi zadovoljavali sigurnosne standarde. Sad biraj - bekovi i golgeteri ili liftovi.
I zapad otišao u vis. Pedeset i kusur redova. Srušen krov kako bi se ptica-tribina mogla vinuti. Napunio se jednom u pet godina - Hrvatska i Jugoslavija su igrali. Donji dio zapada preoran, bezdušno ostavljen na milost i nemilost ljudskim pogledima. Još 10 milijuna štete - domeću Dinamovi čelnici. Ispred zapada soren čuveni restoran "Domagoj" (tu su se prije utakmice ispijali špriceri i pivo, mezili kulen i sir, tu je rastakana anatomija svake Dinamove momčadi, rušile i postavljale uprave i treneri, na zidovima bile povješane slike klupskih legendi, utakmica i trofeja, bumo rekli, taverna-muzej) i legendarne kućice za prodaju ulaznica. Gazda restorana isplaćen iz državne kase, kažu znalci da je dobio pet milijuna razloga da se makne. Srušen i negdašnji noćni klub, zvaše li se "88"?
Idemo dalje, istok. Donji dio odmah srušen čim je krenula akcija stadion, jer su odatle "blubači" vrijeđali jedinog navijača "Croatije". Rečeno, stadion će se ukopavati u zemlju, pa će "mali istok" smetati. Tko je par godina kasnije ukopan, a tko nije, ne mora se objašnjavati. "Veliki istok" pljunuti kakav je bio. Nema ulaganja, nema ni štete, super.
Odmah srušilo i "mali jug", isto poradi ukopavanja. Mislim da je "karmine" imao na utakmici "Croatia"-"Celtic" 3:0 (bi velika partija  velikog "žutog"). "Veliki jug" preživio okupaciju i okupatore. Unatoč planu rekonstrukcije koji je predvidio novu južnu tribinu, a ispod nje hotel sa 100-200 ležajeva, dvoranu, kongresnu dvoranu, dvoranu Jehovinih svjedoka, što sve ne.
E da, prvo se krenulo sa semaforom. Stari na kojem si imao i rezultat i vrijeme i strijelce i sastave i kretanje rezultata na drugim utakmicama je zamijenjen novim, a modernijim na kojem imaš samo rezultat i vrijeme. Rečeno da će služiti kao ogroman ekran na kojem ćeš vidjeti sporne detalje, a sam će sebe, vrijednog dva milijuna kuna, isplaćivati ogromnim reklamama sa stražnje strane prema Borongaju. Nikada  na njemu nije prikazan nijedan sporni detalj, nije ih bilo, valjda. Ne valja, objašnjeno, elektronika, majstor umro, da li.
Oko stadiona porušeno puno manjih zgrada, cesta i cestica, parkića, pokoji terenčić..Trebati će ponovo sanirati, posipati  zemlju, asfaltirati, vodovod, kanalizacija, deratizacija nečije gluposti. Puf, zbrojeno, još 10 milijuna kuna štete.
I tako, jedno 40 milijuna štete na onih 500 milijuna uloženih u nedovršeno. To možemo samo mi. Bog nas veselio.
Grad konačno, neki dan, pružio ruku, ne mogu gradski oci gledati tu muku. Obećali naštampati još 225 milijuna kuna spremnih da se ukrka u Maksimirsku 128. Odustalo se od ukopavanja. Je li to sad onaj projekt koji je tandem arhitekata Kincl-Filipović, napravio? Ili neki drugi. Arhitekti se ne oglašavaju.
Eto ga, biti će na kraju stadion od milijardu kuna. Najskuplji na svijetu, da li i najbolji? Dajte nam to finale Lige prvaka da nismo živjeli uzalud.