Napokon je zagrebačka Gradska skupština odlučila što sa stadionom u Maksimiru, koji nije ni za rušenje, ali ni za gradnju. Prihvaćena je studija koja bi trebala skromno nastaviti Canjugine megalomanske planove. Megalomanski zato što je do sada taj plan pojeo šest puta više negoli košta izgradnja bazena u Utrinama. Iznenađenje je to što će stadion opet dobiti već zaboravljenu atletsku stazu, a novost je i smanjenje kapaciteta. Sve u svemu, studija ima nekih svojih rupa, koje su oporbenjaci primjetili, ali

Opet smo se prisjetili prelijepog stadionskog zdanja među zagrebačkim zelenilom. Naime, napokon je zagrebačka Gradska skupština odlučila što sa stadionom u Maksimiru, koji nije ni za rušenje, ali ni za gradnju. Točno negdje između! Odluka je bila očekivana, i izglasana većinom glasova što je opet očekivano jer drugačije ni ne može. Dakle prihvaćena je predložena studija o nastavku gradnje Canjuginog djeteta u koji je do sada utrošeno, barem prema službenim podacima, 362 milijuna kuna. Okvirne neke usporedbe radi, recimo kako je projekt izgradnje jedinog bazena na području Novog Zagreba, a i mnogo šire, onog predviđenog u Utrinama, vrijedan šest puta manje negoli je do sada progutao Dinamov stadion. Bazen vrijedi točno 60 milijuna kunića. No, netko uvijek mora biti nezadovoljan, jer drugačije ni ne može biti.
Novi plan predviđa etapnu izgradnju, što u praksi znači kako će se najprije iznenaditi BBB, odnosno kako će se najprije dovršiti sjeverna tribina, a potom i zapadna. Nakon što se ove dvije tribine dovrše, tko zna kada, na red dolazi komunalna infrastruktura, te uređivanje okoliša stadiona. Najbitnije je nabrzaka pokriti zapadnu tribinu, jer bez toga nema ni UEFA-ine, ni FIFA-ine licence za odigravanje međunarodnih utakmica. Na kraju će se još izgraditi garaže, obratiti pažnja na stadionski travnjak i napraviti atletsko borilište. Da, dobro ste čuli-atletsko borilište. Osim što je riječ borilište smiješna sama po sebi, smiješno je i to kako je upravo njegovo uklanjanje bilo najradikalniji potez od početka obnove stadiona, te su je prvo maknuli, a sada vratili.
Sredstva za izgradnju trebala bi se osigurati iz gradskog proračuna za 2003. godinu. Planirani dovršetak radova započetih 1999. godine i prekinutih godinu poslije, trebali bi smanjiti predviđeni kapacitet stadiona. Prema spomenutoj studiji stadion bi mogao ugostiti tek 38 000 gledatelja, koji bi naravno svi tekmu gledali sjedeći. Svejedno, pun kao na ovoj slici teško da bi više ikada mogao biti.
Većina zastupnika koja je izglasala "DA" projektu, nije se pretjerano obazirala na neke logične primjedbe svojih oporbenih kolega. Tako su oporbenjaci uočili neke evidentne stvari. U studiji se ne spominju nikakvi rokovi u kojima bi se "odradila" neka od spomenutih etapa. evidentno je i kako izgradnja stadionskog krova košta više nego u prijašnjim planovima. Za kraj dokaz kako i HDZ ima konstruktivne misli. Njihov zastupnik Tepeš molio je Skupštinu da se još jednom preispita treba li zaista stadionu atletsko borilište, s obzirom da je postojeće borilište na stadionu Mladosti, na Savi, popunjeno samo jednom godišnje, misleći pri tome, naravno, na Hanžekov memorijal. E, a kad se sjetim vremena dok je Canjuga na tekmama dijelio gledateljima planove novog stadiona ....