Paradoksalan je ovaj datum. Mislimo na 25. maj kojeg mnogi slave i prepoznaju danas kao Dan mladosti, kad je omladina Jugoslavije iskazivala svoju ljubav prema drugu Titu. Baš na taj dan, 15 godina nakon Titove smrti, u Tuzli, na poznatoj Tuzlanskoj kapiji ubijena je 71 osoba. Prosjek godina im je bio 23. U nekom drugom koordinatnom sistemu, u nekoj drugoj paraleli oni bi taj dan možda bili baš na sletu posvećenom drugu Titu. Ipak, to se nije desilo. 

Sagledavanje Dana mladosti od tog trenutka nikad neće biti isti, a sa tom premisom otišli smo i do beogradskog Muzeja istorije Jugoslavije u čijem sklopu se nalazi i Kuća cvijeća. Kod samog parkinga zatičemo Ruleta. Rule je mnogima dobro poznati lik koji već 38 godina ovdje dolazi na najznačajnije datume prisjećajući i podsjećajući druge na učešće u gradnji pruge Beograd – Bar, Doboj – Zenica, na gradnju vodovoda u Rijeci, u nekadašnjem naselju Lovorka Kukanić, nasipa na Savi u Zagrebu ... You name it he was there. Ukupno 104 radne akcije. 

Rule pozira sa svojim relikvijama (FOTO: Lupiga.Com)

"Ovde sam 38 godina. Još bar jedno desetak, dvadeset pa posle nek' ide gde hoće. Ko će posle kad mi poumiremo dolaziti, ne znam", pita se Rule i ipak dodaje: "A nije ni važno. Ostaju barem pruge, vozovi..."

Ruleta posjećuju drugovi, brigadiri. Podsmjehuje se onima koji trže na Titovom liku i djelu pokušavajući prodati bedževe, knjige i sve što ima veze sa drugom Titom. Kaže Rule da će na 40-godišnjicu izgradnje pruge, dakle 23. juna ove godine, sam krenuti put Sarajeva kako bi proslavio taj veliki jubilej kad je izgrađena pruga "Šamac - Sarajevo". 

Rule je među prvima tu. Svake godine. Dopraća, a i ispraća delegacije. Ovoga puta stiglo je desetak autobusa, najviše iz Slovenije. Brojčanu delegaciju iz Hrvatske koju je prethodnih godina znala predvoditi Biserka Perman ovoga puta nismo dočekali, ali smo susreli brojnu ekipu iz bosanskohercegovačkog Vareša, nekad nadaleko poznatog kao mjesto rudnika, a koje je danas uglavnom pusto. Varešani su bili vrlo živahni. 

S Haretom do Kuće cvijeća (FOTO: Lupiga.Com)

Uz pjesmu o drugu Titu penju se do Kuće cvijeća. Mladosti tu baš i nema. Tu pred kućom su i neki koji su očigledno zalutali i ni dan danas nisu shvatili apsolutno ništa. Tako zatičemo čiču sa bedževima Tita i Aleksandra Vučića na istom reveru. Kaže nam da ovi danas, a misli na mlade, ništa ne znaju. 

Priupitamo ga kako je moguće da na istom reveru nosi, ili kako je moguće da u isto vrijeme voli i Tita i Vučića. Zbunjeno nas gleda. 

„Kako to mislite? Prvo ide Titom a onda ide Vučić“, kaže. 

„A Slobodan Milošević“, pitamo ga. 

„I Slobodan je bio veliki“, odvraća brzo. 

"Pa ne možete to trpati na isti rever i na isto mjesto", dobacuje mu neko. Nije on jedini koji je u svojoj glavi i srcu tako posložio stvari. I Novak Đukić, koji je pred Sudom BiH osuđen za zločin na Tuzlanskoj kapiji je isto tako, vjerovatno razmišljao. On danas hoda slobodno Beogradom. Ima dvojno državljanstvo. 

Može sve, i Tito, i Vučić i, Milošević (FOTO: Lupiga.Com)

U moru ljudi prilazi mi čovjek koji se predstavlja kao Vladimir i nudi „ekskluzivu“. Samo neka uđem u Kuću cvijeća sa malim Ibrom i on će mi „ponuditi čaroliju“. Gledam Ibru. Dječak. Devet godina. Pionirska kapa i marama. Iz Bijeljine je, kaže. Već tri godine dolazi na Titov grob, objašnjava nam vadeći papir na kom je napisao i iščitao: "Drugovi i drugarice. Ja sam Ibrahim Mujkić rodom iz Bosne. Od šeste godine dolazim na Titov grob. Slušajući svoga oca i djeda kako je bilo lijepo uz predsjednika druga Josipa Broza Tita u Jugoslaviji, ja sam to zavolio i nadam se da ćemo se opet ujediniti da bude put bratstva i jedinstva." 

Tuga te obuzima. Pred očima mi slika Arkana u Bijeljini i onog beogradskog DJ-a kako nogom udara nesretnu ženu na podu. Prilazi mi opet Vladimir.

 "Ibrahim Mujkić rodom iz Bosne", predstavio se okupljenima mali Ibro (FOTO: Lupiga.Com)

Pita se hoće li to igdje biti objavljeno jer da on zna kakva je uređivačka politika medija i da su ih već ranije znali prevariti. I dodaje: "Uguglajte moje ime - Vladimir Jagar pa ćete da vidite ko sam ja". 

Malo i da se naježite. Evo samo jednog izvoda: "Oficir Vojne bezbjednosti u penziji Vladimir Jagar (na slici), koji je tajno snimio Martina Špegelja u jesen 1990. godine". 

Razmjenjujemo kontakte i dogovaramo se za viđenje. Nudi intervjue sa generalom Vasiljevićem, nudi svašta, ali prvo da vidi da li će mali Ibro igdje biti objavljen. Već tri godine dolazi pred Kuću cvijeća i tu je i upoznao Ibru i njegovog oca. Od tada su dobri prijatelji. 

Vraćamo se našim Varešanima. Pričamo sa Zehridom Cigurum, predsjednikom varešanskog UABNOR-a. Već je 25. put ovdje. 

S pjesmom na usnama (FOTO: Lupiga.Com)

"Ne očekujem ništa spektakularno da se desi. Ovo su samo sjećanja na dane kad je meni lično bilo lijepo sa drugom Titom. Ja sam imao tu čast da se pozdravim sa predsjednikom i nosim orden za vojničke vrline njegove. Dva puta sam se pozdravio sa njim. Jednom na otvaranju pruge Šamac – Sarajevo. To je za mene... Ne mogu opisati. Ko da sam dodirnuo nešto najsvetije na ovom svijetu", emotivan je Zehrid.

Ubijeđen je da nove generacije to nikad neće shvatiti. 

"Ja kad njima pričam oni ne vjeruju. Ja sam inače muzičar i svirao sam u cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Sada da odem da sviram na Kosovo ili u Hrvatsku teško bi prošao kao prije. Vidite da je sve nacionalistički. Od Titove smrti na ovamo sve živi lopovi. To pokrade boga. I ovdje je pokradeno sve. Tri godine kako nisam dolazi osjetim da nema ni onih njegovih ptica, koje su pjevale ovdje. Ovo je sve tužno", raportira nam na odlasku.

Ostavljena ruža (FOTO: Lupiga.Com)

Dok razgledam posjetitelje, iako znam da su šanse za to male, gledam ne bih li ugledao negdje Novaka Đukića, ubojicu tuzlanske mladosti. Srce mi tutnji pri pomisli da bi dobar dio posjetitelja učinio isto što i on tada i da se ne bi ni malo kajali. 

Vraćam se Ruletu. Nosi zastavu koju ima već 48 godina, kaže. Iza sebe 104 radne akcije. Nema gdje nije bio. Posljednju "radnu akciju" sa istom tom jugoslavenskom zastavom imao je na hrvatskom ratištu, priznaje nam. Ne ponosi se sa tim ali se ponosi činjenicom da je jedini nosio jugoslavensku zastavu sa kojom se vratio. 

Koliko li je danas među posjetiteljima bilo onih koji su ponosni na svoje učešće? Sretan in Dan izgubljene mladosti. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com