SANDRA BENČIĆ: „Danas su na tapeti LGBT osobe i Srbi, a već sutra to može biti bilo tko drugi. Možda i vi!“
Zašto je važno izaći na referendum?
Zato što je bitno spriječiti da u Ustav Republike Hrvatske uđe jedna odredba koja će onemogućiti velikom broju građana, posebice onima koji su istospolne orijentacije, ali također i izvanbračnim zajednicama, da budu u jednakom rangu s onima koji su u bračnoj zajednici. Ono što žele napraviti pokretači ovog referenduma je, prije svega, da brak kao životna zajednica bude ustavna kategorija, a svi drugi postanu niža kategorija, samo zakonom regulirana. To može imati uistinu opasne posljedice o kojima trenutno možda nitko ni ne razmišlja. Primjerice, ja sam u izvanbračnoj zajednici i ukoliko ću jednog dana voditi postupak za posvajanje djeteta, socijalni radnik će imati svaku mogućnost prednost pri usvajanju dati bračnom paru, jer je brak ustavna kategorija i time vrjednija od izvanbračne zajednice i tako ću nezasluženo biti u lošijoj poziciji. Dakle, ljudi ne razmišljaju o tome kakve će sve posljedice ovo imati na sve one koji nisu bračna zajednica, uključujući i jednoroditeljske i istospolne zajednice. Posebno je bitno da građani znaju da na ovom referendumu ne postoji kvorum za izlazak. Dovoljno je da svega dvoje ljudi izađe na referendum i da oboje glasaju „za“ i referendum će biti važeći. I zato je važno da izađete na referendum, jer ako ostanete doma to je glas „za“.
Građani su od početka cijele priče zauzeli jasne pozicije, ili su „za“ ili „protiv“. Što mislite koliko je javna rasprava, pogotovo ovako konfuzna kakva je bila ova, mogla utjecati na promjenu stavova?
Istina, rasprava je bila konfuzna. Zapravo nije niti bilo prave javne rasprave. Racionalni argumenti, čini se, ne prolaze u javnosti. Cijela je ova kampanja vrlo iracionalna. Cilja na emocije onog dijela građana koji su izrazito protiv prava istospolnih osoba i na njihovu mobilizaciju. Ono što je tužno jeste da je inicijativa „U ime obitelji“ iskoristila jednu tešku ekonomsku i socijalnu situaciju da mobilizira građane, ne zato da bismo svi zajedno napravili nešto konstruktivno, nego isključivo kako bismo nekom oduzeli nešto, makar mi ništa time ne dobili. To ukazuje ne samo na trenutno stanje društva, nego i na stanje duha ove nacije.
"Ako ostanete doma to je glas za" (FOTO: Lupiga.Com)
Nakon događaja u Vukovaru i rasprava koje su se povele poslije izljeva „domoljublja“ Josipa Šimunića na Maksimiru, čini li Vam se da se Hrvatska ponovno radikalizira?
Hrvatska jeste radikalizirana. U zadnjih godinu dana izuzetno. Sve ove inicijative nisu slučajne i one se međusobno podržavaju. Dakle, „U ime obitelji“ i inicijativa “Stožera“ za smanjivanje prava nacionalnih manjina pokazuju ne samo društvenu radikalizaciju, nego i radikalizaciju u političkoj sferi, jer obje imaju jak politički „background“. Ljudi koji vode „U ime obitelji“, ujedno su i članovi Hrasta, podržani od HDZ-a i u međuvremenu, u pozadini svih ovih dogagađanja, HDZ i gospođa Željka Markić već pregovaraju o koaliciji na sljedećim izborima. Ta radikalizacija političke scene može biti izuzetno opasna, jer danas su na tapeti LGBT osobe i Srbi, a već sutra to može biti bilo tko drugi. Možda i vi! Građani to trebaju imati na umu, pogledati u povijesti i prisjetiti se gdje nas sve ovakve inicijative mogu odvesti. Mislim da većina građana to ne želi i zato ih pozivam da zaustave takve inicijative i već na ovom referendumu jasno kažu „protiv“.
Koliko ti događaji mogu utjecati na ishod referenduma?
Oni homogeniziraju dio stanovništva koji za sve svoje probleme uvijek krivi nekog drugog, poglavito neku manjinu. Međutim, ipak sam uvjerena da jedan veliki broj građana ne misli tako i ne smatraju da bi manjinske grupacije trebale imati manja prava. Naše zadnje istraživanje, koje je u lipnju proveo Centar za mirovne studije, pokazuje da 50 posto građana podržava pluralističko društvo, različitosti i ljudska prava, tako da mi mislimo da se kod ovih inicijativa radi o tome da imate jednu manjinu okupljenu u „U ime obitelji“ ili „Stožer“ i ona radikalizira jedan manji dio stanovništva koji je glasan, dok su ostali građani ona tiha većina i upravo nam je cilj mobilizirati tu tihu većinu.
Što nakon referenduma, ukoliko prevlada „za“?
U tom ćemo slučaju nastaviti borbu protiv radikalizacije ove zemlje. Nastavit ćemo pružati otpor svim onim snagama koje su protiv ljudskih prava i koje narušavaju demokratske standarde dosegnute u Hrvatskoj i koje u krajnjoj liniji imaju ozbiljnu ambiciju utjecati na ustavni poredak države. Mislim da se moramo mobilizirati i nakon 1. prosinca te nastaviti raditi. Svakako ćemo djelovati na afirmaciji prava nacionalnih manjina i na zaštiti Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Smatramo da je apsolutno nedopustivo referendumsko pitanje o, kako ga vole zvati „ćirilici“, a za koje se ovih dana počelo prikupljati potpise. Tražit ćemo da se Ustavni sud uključi, a nadamo se i da će parlamentarne stranke ovog puta biti pametnije i da će, ukoliko kojim slučajem dođe do tog referenduma, uputiti pitanje Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti.
"Vladajući ne pogoduju našoj kampanji kada tek sada kažu da su 'protiv' jer mnogi na referendum izlaze samo da bi kaznili vladu" (FOTO: Lupiga.Com)
Što ako to ipak ne učine i ako dođe i do tog referenduma?
Onda se vladajući mogu samoukinut. Da se razumijemo, oba referendumska pitanja su diskriminatorna, ali ovdje se radi o Ustavnom zakonu o pravima nacionalnih manjina čija provedba je sastavni dio dogovora s Europskom unijom. Kršenje i neprovedba ovog zakona su kršenje pristupnog ugovora s EU. Druga stvar je da ćemo u sljedećih nekoliko dana gledati i kako se Tomislav Karamarko distancira od stožera iz jednostavnog razloga što su ga stisnuli europski pučani, koji su rekli da je ovo kap koja je prelila čašu i da toliko daleko ipak ne mogu ići. Inače, imate još jednu vrlo zanimljivu situaciju, a mi smo dobili i fotografije koje o tome svjedoče, da se po cijeloj Hrvatskoj potpisi „protiv ćirilice“ skupljaju i u crkvama. Dakle, Katolička crkva u Hrvatskoj se otvoreno svrstala na stranu „Stožera“. To moramo sagledati u jednom širem kontekstu, u kontekstu uloge Katoličke crkve u pomirenju i izgradnji mira između većinskog i manjinskih naroda, a pogotovo između Hrvata i Srba. U trenutku kada je vatikanska politika i politika novog pape isključivo fokusirana na toleranciju, građenje mira i društvenu solidarnost, kod nas se Katolička crkva ponaša potpuno suprotno i još više raspiruje strasti. Svrstavanje uz ovakvu inicijativu, Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj može uzrokovati probleme s Vatikanom, ali i sa pravoslavnom crkvom.
Mislite li da su vladajući ranije i jasnije trebali s javnosti podijeliti svoj stav oko referendumskog pitanja inicijative „U ime obitelji“?
Ne samo to. Oni su promašili sve što su mogli promašiti. Ovu Vladu i ovaj saziv Sabora krivim što nisu spriječili referendum. Kao prvo, nisu jasno izrekli svoj stav, a kao drugo, što je i njihova najveća greška, nisu tražili Ustavni suda da donese svoje mišljenje o ustavnosti referendumskog pitanja. Bez obzira što bi odlučio Ustavni sud, njegovo uvođenje u priču dalo bi barem neke osnovne parametre oko toga što može, a što ne može biti pitanje za ustavotvorni referendum. To su propustili napraviti i time su zaista pomogli inicijativi „U ime obitelji“. Jednako tako pomogli su im i sada kada kažu da su „protiv“ jer ne pogoduju našoj kampanji s obzirom da mnogi ljudi na referendum izlaze frustrirani i jedina im je namjera, bez obzira na uvjerenja, kazniti vladu.
"Možemo li biti toliko glupi da opet nasjednemo na istu foru i damo im priliku za još jednu pljačku Hrvatske" (FOTO: Lupiga.Com)
Ipak, neke ankete su pokazale da je oko 40 posto birača SDP-a na ovo referendumsko pitanje sklono glasati „za“.
To djelomično možemo zahvaliti uistinu bezobraznom spinu inicijative „U ime obitelji“ koja stvari prezentira na način da je glas „za“ glas za obitelj. Zapravo je to glas za supremaciju samo jedne vrste obitelji i stavljanje u drugi red svih ostalih vrsta obitelji koje imamo, od jednoroditeljskih do istospolnih. To je glas protiv velikog broja obitelji u Hrvatskoj, pogotovo s obzirom da znamo koji nam je broj razvoda brakova. Moram se osvrnuti i na činjenicu da „U ime obitelji“ odbija objaviti listu donatora. Argument koji daju, a taj je da time štite donatore od mogućih napada, je argument koji smo godinama slušali od političkih stranaka koje nisu htjele objaviti svoja financijska izvješća za izborne kampanje te su donatore skrivali, danas se to jasno vidi, jer su ih koristili za izvlačenje stotina milijuna kuna iz državnog proračuna i javnih poduzeća da bi se punili džepovi, podrumi i polumjetničke galerije upitnog ukusa po vilama bivših dužnosnika. To pokazuje kakav je način djelovanja ove inicijative i ono što nas čeka.
Smatrate li da se iza cijele teme koju je pokrenula „U ime obitelji“ skriva neki konkretniji plan? Postoji li mogućnost da je ovo tek prvi od ovakvih zahtjeva?
Mi mislimo da je ovo tek početak. Već nekoliko puta je HDZ dolazio na vlast isključivo koristeći argumente šovinizma i nacionalizma, kriveći određene manjine za stanje u društvu. To im je, znamo svi dobro, nekoliko puta uspjelo. Svaki put su se pozivali na domoljublje, obitelj, Boga, naciju, domovinu i, nakon što bi došli na vlast, te bi parole ostale samo izlika pod kojom se odvijala masovna pljačka Hrvatske. Pozivajući se na Boga, domovinu i naciju, oni su opljačkali ovu državu za nekoliko milijardi kuna, još ni ne znamo točan iznos i vjerojatno ga nećemo nikada ni doznati. Svaki dan čitamo o tome. S tim novcima su, pobogu, lovili i preparirali polarne medvjede! Da li zbilja možemo biti toliko glupi da po četvrti, peti put nasjednemo na istu foru i damo im priliku za još jednu pljačku Hrvatske.
Dakle, Vi ste uvjereni da oni to rade planski, i to samo s ciljem osobnih materijalnih interesa?
Naravno da to rade planski. Pozicije su im uvijek služile za materijalnu i osobnu korist. Za što su točno njima drugo koristile pozicije u zadnjih 20 godina? Kraj svog tog posla koji su morali obaviti za osobnu korist, ne znam jesu li mogli stići raditi išta drugo.
Iz „U ime obitelji“, u slučaju prolaska referenduma, najavljuju „pobjedu demokracije“. Mislite li da bi pobjeda „za“ bila zapravo poraz demokracije?
U teoriji imamo dvije osnovne karakteristike demokracije, onu u formalnom smislu, dakle demokratski procesi i procedure, te demokraciju u suštinskom smislu. Da bismo govorili o demokratičnosti moraju biti zadovoljena oba elementa. Ovdje imamo referendumsku proceduru koja sama po sebi jeste demokratična, ali suočeni smo s pitanjem koje nije demokratično i ne odgovara suštinskom smislu demokracije, jer je protivno temeljnim vrijednostima ustava, a to je jednakopravnost.
"Ne možete biti neutralni kada se radi o kršenju ljudskih prava. Neutralnost bi značila da ste se svrstali na stranu kršitelja, da ih tolerirate" (FOTO: Lupiga.Com)
Željka Markić ovih je dana ustvrdila, a to se od početka provlači kroz njenu argumentaciju, da Zakon o istospolnim zajednicama već pruža sva građanska prava istospolnim partnerima. Koliko ima istine u tome?
To je zbilja laž. Osobno sam sudjelovala u pisanju prijedloga tog zakona sa LGBT udrugama i dobro znam što je u tom zakonu ostalo, a što je izbačeno. Zakon je donesen 2003. godine na simboličkoj razini, kao početak razvoja prava istospolnih zajednica. I to je bio maksimum koji se mogao progurati. Od tada se ništa u njemu nije mijenjalo. On sadrži jedno jedino pravo, a to je da istospolni partneri nakon tri godine stabilne veze imaju pravo, ukoliko se ta zajednica raskine, na podjelu imovine. Ne postoji nikakvo drugo pravo.
Za kraj, kako ocjenjujete pozicioniranje hrvatskih medija uoči ovog referenduma?
Zašto su se mediji pozicionirali većinski protiv? Zato što ovo nije klasično referendumsko pitanje pa da možemo biti neutralni. To je kao da su se mediji u Sjedinjenim Državama, u doba kada se vodila bitka za jednakopravnost crnaca, odlučili dati jednaki prostor i onima koji su za ta prava i onima koji su protiv njih. Tu se ne može govoriti o neutralnosti, jer ne možete i ne smijete biti neutralni kada se radi o kršenju ljudskih prava. Neutralnost bi značila da ste se svrstali na stranu kršitelja, da ih tolerirate.
Razgovarao: Ivor Fuka
Lupiga.Com
Tragedija je šta je naša država u ovako teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji,kad ljudi nemaju posla,nemaju perspektive,a djeca nikakve budućnosti jako pogodno tlo za sve vrste šovinizma,primitivizma,zadrtosti i ratardiranih ideja svake vrste.Zato su ljudi poput Željke Markić i njoj sličnih jako opasni za nas.Ne samo da oni pokušvaju progurat ideje koje su u suprotnosti sa zdravim razumom,nego guraju nos u naše privatne živote.Danas je to brak,sutra dužina suknje,prekosutra boja kose.A pogledajte,nije udruga dala novac za humane svrhe,da se pomogne nekome ko je na zavodu za zapošljavanje,bolesnom djetetu,bolesnom penzioneru,to nikako,a zar to ne bi bilo kršćanski (kad smo već država sa 95%katolika),nego svim sredstvima pokušava jednu omanju skupinu ljudi,nezaštićenu u svakom pogledu šikanirati.I šta je najtragičnije mislim da je cilj tim ljudima ući u politiku,jer sad imaju samo ekonomsku moć (neka pokažu imovinske kartice),ali to je nedovolno.Politička je moć ono najopasnije što se može naći u rukama tih ljudi.A ako im to omogućimo onda nam ne preostaje ništa drugo nego se uputiti u neki novi bolji svijet.