Njemačka pivska juha

Ivor-Car

14. 07. 2003.

Odlučih napisati jedan prigodni recept, jer red je da nešto napišem budući u prijateljskoj nam Njemačkoj samo jedem i pijem. Pa baš zbog ovih "jedem i pijem" rekoh idem iskombinirati nešto što se i jede i pije, a što isprva zvuči neprobavljivo. Dakle, riječ je o pivskoj juhi. Pivo i juha? Reći će neki. Ali pazi sad, to uopće nije loše. Recepta ima mali milijun, ali meni je najdraži ovaj.
Uzmete posudu i u nju na kolutiće isjeckate nekih šest glavica luka i dva češnja češnjaka, po mogućnosti narezanog što tanje. Nakon što ste skuhali luk i češnjak, uz neizostavan dodatak suncokretovog ulja (na plinu je gotovo za nekih desetak minuta, kada potamni), vrijeme je za pivce. Kako je većina vas ipak u Hrvatskoj, umjesto odličnog Franziskanera ili Paulanera preporučam ipak neko domaće pivo, kao što je recimo dosta jaki Tuborg. Dakle, jedan mali Tuborg saspete u grlo, a drugi u posudu gdje još dodate papra i soli prema ukusu, baš kao i kod svake juhe, a zgodna fora je dodati kavenu žličicu šećera (još bolja je dodati žličicu meda). Naravno ne zaboravite staviti i kocku ili dvije (volite li jaču juhu ili bojite li se da ćete u tanjuru osjetiti previše piva), a možete staviti i pravu juhu, ukoliko je znate pripremiti (među Lupiginim receptima se na par mjesta spominje jušni temeljac pa pronjuškajte ako ste zainteresirani). Opet to pustite da se ukuhava i prokuhavam nekih petnaestak minuta (opet govorim o plinu) i tad je gotovo.
Stvar možete obogatiti s recimo tjesteninom koju možete dodati, ali i ne morate. Ista stvar je sa umućenim jajetom, ili malo slanine, ili pustiti mašti na volju, a moj favorit je u tanjur istresti pola uobičajenog pakiranja kiselog vrhnja i dobro promiješati. I ne bojte se, nećete se napiti, ali kako je zapravo riječ o juhi, odnosno predjelu, računajte da glavnog jela neće biti, jer ova stvar je jako zasitna, a i nevjerojatno je učinkovit lijek protiv mamurluka.