"Zdravo, piše vam Cigo." Tako započinje mail koji sam, na veliko veselje, primio od svoga ciganskoga brata – Kasuma Cane. Za neupućene valja reći kako je Cana slikar, fotograf, pjesnik, velika njuška u Hrvatskoj stranci Roma, pisac i povrh svega – jebač (da, dobro ste pročitali – jebač). U mailu tekst za Lupigu. Tu Cana piše o sebi, o Romima, o Ivici Račanu i Ivi Sanaderu, o Franji Tuđmanu, hrvatskom jeziku i o mnogo čemu. Nadam se da nećete preskočiti ovaj tekst, te da Cani nećete zamjeriti jer piše što mu je na srcu (ritn by: Riječni rak)

Kao Romu koji živi u Hrvatskoj teško mi je gledati moje Rome kako žive ovdje. Bez obzira što nisam veliki pobožnik, svejedno molim Boga da im pomogne, ali pomoć ne stigne uvijek na vrijeme.

Zaražen sam virusom svog naroda i ne mogu se od svog naroda odvojiti. Zato svima odmah kratko kažem: Ponosan sam što sam Cigan. A za razliku od nekih lidera u ovoj zemlji - ja sam iskren. Volim svoj narod bez države: lutalice, beskućnike, pa ako hoćete i varalice (prisiljeni su varati da bi preživjeli). Zato me veseli vijest da je 10. 9. 2003. godine okrunjen novi romski kralj.

Ali kao hrvatskog građanina još više me veseli da više nema Ivice Račana kojem sam preko medija zbog neispunjenih obećanja poručio: "Na prvom sastanku opalit ću ti šamarčinu". Zašto? - to drug Račan najbolje zna. Eto, doživio je da ga u obzir uzme i ciganska kletva. Njegova stranka nije stranka demokratskih promjena, niti je socijaldemokratska. Oni nemaju niti S od socijaldemokracije. Da ne ciganim dalje kao oni u vrijeme vladavine šestorke (kada su ciganili za fotelje i dobre plaće, a za narod im je pucao kurac) sad kao građanin kažem još samo: Puca mi kurac za Račana koji ne vidi dalje od svog nosa; koji ne vidi da Hrvatsku ne može odvesti u Europu.

To kažem sa punim pravom, kao punopravni građanin Hrvatske, a kažem i to da ta Europa i nije nešto. Ja to znam, jer mojih sunarodnjaka ima i u Europu: mi znamo što je Europa. Ostat ćemo bez svježeg sira, vrhnja i grincajga, a zauzvrat dobit kravlje lude stare proizvode, a možda i sars. Ali sve na svemu, neka, boli me kurac. Sad o drugome.
 
Znajte da sada imamo novog čovjeka koji ZNA SE vodi Hrvatsku, zajedno s mojim bratom - predsjednikom Stipom, u bolju budućnost. To je lepotan Ivo Sanader, novi predsjednik naše hrvatske vlade, koja je, eto, brzo skratila neka ministarstva, a povećala broj zaštitara.

Svima vam je poznato da je Sanader primio pismo od Busha, ali nije vam poznato da je dobio i moje pismo, koje sam mu poslao povodom božićnih i novogodišnjih blagdana. U pismu sam mu poslao sa želje i pozdrave na ciganskom jeziku: "Baxt thaj sastipe". To se na hrvatskom jeziku prevodi kao "Sreća i zdravlje". To sam mu zbilja ja osobno zaželio, jer takvoga majka više ne rađa kao što je Sanader. Ali poslao sam to pismo u duboku vjerovanju, nakon njegovih pregovora i posjeta manjinama. Vjerujem da ću i ja uskoro biti primljen u njegov kabinet, da bih mu u četiri oka rekao probleme Roma koji žive u Hrvatskoj - legalno i nelegalno. Svi smo mi Cigani i treba neki red u ovoj jebenoj Hrvatskoj da se uvede. Da se i mi brojimo kao ravnopravni građani, a ne kao prosjaci i varalice.

Jebeš pokojnog Anića koji nas je tako upisao u svoj rječnik, koji sam sebi poklonio za rođendan. Hoću učiti hrvatski jezik, jer to je moja želja i obaveza. Ali kad bi neki Hrvat znao romski ili ciganski kao što ja znam hrvatski - onda bih mu popušio kurac i rekao: "Stvarno me poštuješ kao što ja poštujem tebe." Sve na svemu, ja ostajem Cigan i ostajem ponosan.

Vjerujem, još jednom kažem, da će me Sanader, kad se vrati s turneje, primiti na razgovor. A vjerujem da će mi se na Papinu krunicu zakleti da će položaj mojih Roma biti bolji nego što je do sad bio. Ne volim kad mi kažu: "Bit će vam kao i prije.". Ne, jer želim se nadati da dolazi novo vrijeme. Novi čovjek se riješio starih lopova, tako vjerujem. Isto tako vjerujem i da će on, a i vi s njim, znati cijeniti Rome.

Na kraju krajeva, Hrvatska nogometna reprezentacija nikad ne bi napravila onakav uspjeh u Francuskoj da golman nije bio moj brat Dražen Ladić. Njega, za razliku od nas - drugih Roma, ljubio je i dr. Franjo Tuđman. Čestitao mu je na uspjehe Hrvatske nogometne reprezentacije, ali tad možda nije znao da je Dražen Ladić iz ciganske porodice. Nije znao ni da se Dražen Ladić boji reći da je Cigan. Ali svejedno, tako se i Srećko Bogdan krio u Dinamu. Zbog toga što je krio, sad Ladiću kažem da ću ga, uz cigaru Rom i Julija, pobijediti na golfu. Ne znam što će biti ako nam se na golfu pridruži i Toni Kukoč. Od njega me strah, zbog visine i zbog kilaže koju je dobio otkako igra NBA igru.

Puno pričam, zbilja sam Cigan. Ali ne zamjerite, jer kad pišem ja se osjećam kao Rom. Naziv Rom, ako niste znali, na hrvatski jezik prevodi se kao "čovjek". Kad pišem osjećam se kao čovjek. Zato vam pišem.

A za kraj još da poručim nešto Sanaderu: Pokrenut ćemo Hrvatsku zajedno. Ići ćemo i u tu Europu, jer tamo ima puno mojih sunarodnjaka Roma. I vi ćete ići s nama.

U zdravlje, Vaš zagrebačko-hrvatski Cigan Rom Cana.