
iksx@lupiga.com
02. 09. 2002.
Karanje za hors
Karanje za hors u sobama gdje se stropovi gube u visinama, a jedino što nazireš su paukovi po kutovima. A i oni se mute jer si svoje karanje obavio, pa se svrbiš po laktovima i vadiš si oči objašnjavajući kako je danas zadnji dan. Posljednji sumrak, a sutra kada grane sunce, neće prestati sjati...Sjedim za kompjutorom u svojoj sobi u kojoj Sebo spava zgrčen među pepeljarama, a ujutro otkriva upaljače pod bubrezima. Kompjutor do mog je njegov. Kod mene Maršali i razni drugi prolaznici lutaju…