
maja
16. 08. 2004.
Šest metara ispod
Autobus me odnosi iz prašnjavog Novog Sada ka moru. U mojoj glavi bubnja želja za morskim plavetnilom i tišinom koja stanuje pod talasima. Prazna sam. Pokušavam da razaznam planine koje ostaju iza mene, ali sve što vidim je odraz nečijeg lica u prozoru autobusa. Lice liči na moje iako ne prepoznajem providnost tog pogleda.   Rose. Malo crnogorsko primorsko mesto. Svaki dan, dok se nizovi kamenih kuća pomaljaju iza okuke, izjavljujem Mogla bih živeti ovde. Dejan mi uz osmeh kaže Ma daj…



















