Mi Ljudi smo stvarno neobična bića. Gotovo čudesni u svojim sposobnostima prilagođavanja, koje su nas i dovele do sada i ovdje, kada trebamo sići s konja na magarca, u tren razvijemo čir od uzrujavanja. Jest da su konji lijepe i plemenite životinje, visoke, brzo jašu, griva i rep im se grandiozno vijore na vjetru, a još da su nam kaubojski šeširi, svi bi si bili kao John Wayne u ponajboljim danima. S druge strane, magarci su mali, pomalo komični, ne razvijaju znatnu brzinu i nisu skloni uvijek…

Pročitao sam negdje da slika govori više od riječi, stoga ostavljam samo sliku, iako, teško da će kome reći ono što bi trebala ... dakle, ovo je za one koji me znaju ...  …

Svako ljudsko biće voli kad da mu se tepa, bilo žensko ili muško kad čuješ tu čudno mehko-izgovorenu riječ nekako se rastopiš. Većinu prijatelja nisam nikad čuo kako tepaju pa sam zato popizdio i upitao njihove djevojke da li i na koji način oni to čine. Kad njihove djevojke pitaš o tome u njihovom prisustvu, djevojkama je neugodno odgovoriti valjda zato jer misle da će ga osramotit. Onda ona kaže: "Pa tepa mi on tu i tamo," nasmije se i pogleda svog dečka pa pogleda mene kao da mi hoće reći:…

Bio je peti dan posle Nove godine. Sedela sam u svojoj sobi i po ko zna koji put preslušavala Off he goes i zahvaljivala savremenoj tehnologiji koja je na moju muzičku spravu ugradila magičnu opciju repeat. Sumirala sam, oduzimala, pa ponovo dodavala i na kraju shvatila da više i ne znam čemu sve to vodi. Milion puta prežvakane misli letele su po mojoj glavi, a rešenje se nije pojavljivalo. Od napada turobnog samosažaljenja spasio me mobilni na čijem displeju sam ugledala 1 message received.…

- Što se šminkaš? Ne bi da imaš glavu ko Edo Maajka. - Da sam htjela nekoga tko će trčat za mnom kroz kuću i gnjavit me kupila bih ljubimca. - Znači sad sam i dosadan. U ovoj kući mora netko pričat kad ti ništa ne govoriš. Zašto među nama nema seksa? - Jesam te neki dan uhvatila za bradavicu i izbacio si me iz kreveta. - To je zato što si me šakom zvekla kad sam te uhvatio za guzicu. - To je bio refleks. - Serem ti se na reflekse. A gdje su ti refleksi kad te danima nema, kad sjediš, gledaš…

Prvi deo "Vere" na ovom linku!Drugi deo "Vere" na ovom linku! Priča o nesrećnom "Molim vas, uhapsite me. Upucao sam je! Evo, vidite ... bila je tu! Sad je nema. Upucao sam je." Tog dana, on je sam nazvao policiju, priznao da je počinio ubistvo, pričekao da stignu i dobrovoljno se predao. Ali ni to mu nije bilo dovoljno, pa je kasnije, u bolnici, ubio i sebe. Policija je smatrala da je bolnica adekvatnije mesto za njega, pa su ga tamo i odveli. Pošto nije znao kako da se obesi, a sve drugo mu…

Razmišljate li ponekad o tome kako neke vaše sitne i sporedne, naizgled beznačajne, trivijalne reakcije mogu glasno i jasno zažuboriti istinu o samoj biti vas kao osobe, o okosnici vašeg karaktera? O meni je, tako, pred punom prostorijom ljudi, ponižavajuću istinu iznijela jedna gljiva. Jedna majušna gljiva, gljivica, niti dva centimetra visoka, otprilike isto tolikog promjera klobuka, ali vidno drugačija od ostalih. Nalazila se na mom tanjuru, između dvije pljeskavice veličine kovanice od pet…

AMON Sram me. Možda mi je čak i žao. U svakom slučaju, svjestan sam da nisam trebao reći - "Nadam se da ti nisi suicidalan tip." Barem ne novom dečku moje bivše djevojke kojoj se jedan od bivših ubio. Objesio, da budem sasvim precizan. Na to sam aludirao, bila je to samo glupa fora, ništa više od toga, a što je najgore čak nije ni smiješno. S tim samoubojstvom tog njenog bivšeg, Drago mu je bilo ime, sam se i prije često sprdao. Govorio sam joj da ga potpuno razumijem, da se uopće ne čudim što…

Prvi deo "Vere" na ovom linku! Priča o čoveku s retkim pločama Imao je ploče koje su bile izuzetno retke, i mislio je da je to vredno svačijeg poštovanja. I verovao je da je veoma poštovan. A u stvari, bio je čovek kojeg su svi izbegavali. Nametljiv i jedan od onih koji vole ceo svet i koji su sa svima u prijateljskim odnosima. To im pada sasvim prirodno, pošto ih svi poštuju. Jer imaju retke ploče ili poštanske marke, ili papagaja koji govori, ili bubuljice na čelu koje su tako postavljene…

Arboretum. Za zurenje u moje ožiljke, napise, crteže naplaćuju. Za osluškivanje mog srca, ono zaista kuca. A postoji i pristojba, vrlo velika pristojba za riječ ili dodir ili kapljicu fluida. Pruža mi zlatnu poljevaču obasjanu suncem. Laži. Laži i tuga. I smiješak padne u travu. Nepovratan. Trava bezumno vrti glavom. Prenježno sam za život u takvom društvu. Prijatelji. Jedan nikad ne diže pogled. Oči su mu uvijek prekrivene kapcima. On se ne smiješi i ne puši. Drugi to čini. Kosa mu je duga i…