Procurila sam danas. Moja Bloody Mary pojavila se točno na vrijeme, kao prijateljica s kojom se dogovoriš za kavu. Stajala sam na stanici čekajući tramvaj i osjetila bolove u stomaku. Sunce me je ugodno pržilo po golim ramenima. Tramvaja nije bilo. Bolovi su postajali sve jači i nisam bila sigurna je li to što mi klizi niz nogu prema koljenu, krv ili znoj. Pogledala sam nogu. Nije bilo nikakve crvene linije zbog koje bih se možda trebala osjećati neugodno. Ma, uostalom, baš me briga. I da je…

da sada moram umrijeti, osjetio bih dvije stvari. prvo prezir prema cijelom mom životu i svakom trenutku, a drugo želju da ga ponovno ispočetka proživim. ponedjeljak. pet ujutro. krevet, vidim, nagađam da vidim tri mrlje na stropu. vremenom počinju plesati. okrećem se na bok, pokušavam ponovno zaspati. doručak. tekući acidofil i dvije iscijeđene naranče. nemam ono sranje u kojem se one cijede, pa ih cijedim rukom. fascinira me kako mi niz prste curi sok pa cijedim još dvije. na tramvajskoj me…

...ciljano odabrana publika, samosvjesne moderne žene intelektualke, kojima je trebao kvalitetan časopis. Zvuči da se smrzneš. Sretne li čitateljice koja je nešto ovako lijepo napisala svom novo pronađenom broj 1 ženskom časopisu. Zamislite ju ozarena lica, kako drhtavih ruku kupuje nešto što, iskreno, više  liči katalogu nego novinama. Napokon, klikće sretna i pomno kreće prelistati. Divno, reklama za maskaru, novi revolucionarni proizvod. (bez brige neću se krenuti buniti od prve…

- Spavaš li ? Pa ako mi je soba zamračena, oči zatvorene i duboko dišem, valjda spavam. Pravilo koje vrijedi za sve, osim za moju majku. - Do kad ti misliš tako? Znaš li koliko ti je godina? Zašto se ne ugledaš u sestru? Tko će te trpit takvu?   Svakih šest mjeseci redaju se jedna te ista pitanja. Ta žena bi stvarno trebala poradit na maštovitosti. Stoji na mojim vratima naslonjena na štok i strpljivo čeka odgovore. Majčinski instinkti su joj pošli u totalni kurac jer je do sad trebala…

Danas su mi stranke na poslu iznimno rano navalile i sasvim me zbunile, jer nisam imal vremena za jutarnji ritual: ono, prva kava, meditacija na wc-u, druga kava, dva čika, treća kava, lijekovi. Tri kave i dvije cigarete zato, jer ne smijem lijekove uzimati na tašte. Onda sam s njima radio tako smotano da su mislili da sam pijan. Navala je bila velika, pa sam ritual počel tek oko 12 sati. Normalno, to opet nije vrijeme za standardni ritual, jer ga izvodim ujutro, a podnevnoga još nisam…

Nemam apetita. Sere mi se. Nedjelja je i dosadno mi je.I nisam jedini, ali šta da radim?E, da, i boli me noga, lijeva, od butnog mišića do listova. Televiziju nakon 20 odgledanih filmova, jednostavno mi se ne da gledati, štogod bilo na njoj. U trenutnom raspoloženju, dosadno bi mi bilo i u kinu. Ne mogu piti, piva mi je bljutava. Vino mi je kao da pijem klor, užasno. Žestoko se niti ne trudim pokušati. Dođe mi da se ubijem. Bio sam na kavi, ali mi je bilo dosadno.Mrzim nedjelje. A još mi je…

Jel' Saraj'vo gdje je nekad bilo, pitao se krajem osamdesetih popularni sarajevski pjevač  Dino Merlin. Jest gdje je nekad bilo, al' nije više što je bilo, složno mu odgovara raja iz Sarajeva koju si upoznao u zadnjih deset godina. Nije to više isti grad, kažu najrazočaraniji među njima. Kako si odavno izgubio razloge zbog kojih si naivno vjerovao da ljudima treba vjerovati, sve što ti kažu moraš provjeriti; uvjeriti se na svoje oči što se događa, što je i gdje je "savršeno…

iz serijala PASMATER FAMILIAS Ovih pola metra snijega je stvarno opako. Očistit 150 kvadrata parkinga, pa oko kuće, pa gornji parking, nije nimalo prijatna stvar. Kad se Jasna ponudi za pomoć, poslije četiri lopate prebačena snijega me pita, tata, da li baš moram pomagat? Ne trebaš, velim, i tak si se sama ponudila, pa možeš i sama prekinut. A i normu si prebacila za 100 posto, glede na prošlu godinu. Lud kakav jesam, sve sam to sam razbucal za jedno dopodne i kad ga je znalo pasti 70…

Nakon što sam dobio par špotanja jer sam umjesto "Brutalna i draga mi dječja igra II" među svoje kolumne uvrstio tekst pod imenom "Neočekivana uživancija", donesoh odluku da napokon završimo s tim brutalnim dječjim igrama. Dakle, da podsjetimo ... u prvom dijelu ove kolumne govorilo se uglavnom o igri "Janjine", koja zapravo sa svojim naskakivanjem i udaranjem ne može pera odbit', što bi narod rekao, majstorskoj igri brutalnosti koja svojim pravilima konkurira za najbrutalniju dječju igru…

... sjećam se sa sjetom ljeta Gospodnjeg dvije tisućite. Tad sam još nešto osjećao milujući joj gole grudi na stijenama podno ... Izlazi iz mora i cijedi crvenu kosu tik do mojih nogu. Ispod zatamnjelih stakala promatram tijelo koje pripada samo meni. Mnogi bi mi zavidjeli. Nikad se nisam imao potrebu hvaliti takvim stvarima. Bilo mi je na moj specifičan ... možda ... ? ... sebičan način, dovoljno da ja znam. Svi ostali su bili neznalice, luzeri, jebivjetri i propalice ... Otpuhujem dim…