... Urošu, za sve ono što jeste. Ponekad pomislim da ne postoji ništa što može da zameni sate provedene s Urošem ... dok sedimo u mojoj sobi, slušamo muziku i pričamo. Dok igramo kanastu. Dok čitamo moje dnevnike iz osnovne škole. On se tada smeje. Smejem se i ja. Glavom zagnjurenom u jastuk. Dok pevamo opraštajući jedno drugom izostanak sluha, jer retko koja pesma liči na verziju u našim glavama. Dok sedimo na keju i puštamo da reka nosi reči. I slažemo se da ne možemo da zamislimo…

Klistiranje. Eto tako sam se osjećala, kao da me klistira vlastitim (ne)problemima na koje, jednako poput nje, nisam imala odgovora. Buljila sam u vrhove tenisica, razmišljajući jel mi se uopće sviđaju i zašto sam ih kupila. Trenutak euforije, valjda. Ona je nasuprot mene mljela u nedogled: “I onda mi je Ante to rekao, s Pavom sam sutri dan spavala, a svo to vrijeme Marijan me nije prestajao zvati.” Tu sam odustala, a uspjeh je da sam i to zapamtila. Požudu nisam mogla razumjeti, mada nisam…

Šijiti s kalašnjikovim na prsima i vojnici demokratskog svijeta oznojeni pod šljemovima stižu u drugoj četvrtini Dnevnika. S pročelja džamije imama Alija ceri se crna rupa. U crnoj rupi, dokazano je, ostaju tragovi usisanih zvijezda, ugašenog života. Osim nadgrobnih spomenika, to je jedini dokaz da je ugašeni život doista ostavlja materijalni trag. Raspadanje, dakle, ima smisla. Pa onda živjeli! Najviše posla, kaže voditeljica, imaju snajperisti. Treba se namučiti za crticu na kundaku.…

semija sam upoznao kada sam potjeran nesnosnim vrućinama u splitu koje su mi otopile zid što je dijelio moju od sobe roditelja radi čega sam još dodatno patio slušajući njihove noćne uzdahe, a zatim i hrkanje, krenuo u japankama, svijetlo zelenim bermudama i reklamnom vip-ovom šeširu prema zagrebu. od previsokih temperatura, od kojih je bila obustavljena i dostava električne energije jer struja nije mogla prolaziti preužeglim žicama, bio sam pomalo malaksao, ali još više nedruštven te sam…

Autobus me odnosi iz prašnjavog Novog Sada ka moru. U mojoj glavi bubnja želja za morskim plavetnilom i tišinom koja stanuje pod talasima. Prazna sam. Pokušavam da razaznam planine koje ostaju iza mene, ali sve što vidim je odraz nečijeg lica u prozoru autobusa. Lice liči na moje iako ne prepoznajem providnost tog pogleda.   Rose. Malo crnogorsko primorsko mesto. Svaki dan, dok se nizovi kamenih kuća pomaljaju iza okuke, izjavljujem Mogla bih živeti ovde. Dejan mi uz osmeh kaže Ma daj…

 JEČMENAC Počelo je nesnosnim svrbežom u noći sa srijede na četvrtak, u unutrašnjem kutu lijevog oka. Čitav četvrtak mi nije bilo jasno u kojem grmu leži zec, jer se na oku nije ništa vidjelo - nije natečeno, niti crveno, samo povremeno zasvrbi. Neobično, stoga uznemirujuće. Nije od propuha, već godinama nosim leće, pa znam kako to izgleda. U petak stanje nepromijenjeno, a pomne inspekcije oka svakih petnaest minuta nisu pokazale nikakve vidljive očne abnormalije. U subotu me već dobrano…

T-k sam upoznala još u rodilištu, ležala je krevetić do mene. Majka mi kaže da je imala ogromnu glavu, da je bila ćelava i preokata. Dvadeset šest godina poslije ona leži na zidiću do mene, prelijepog lica, duge plave kose koja viskozno pada, plavih očiju koje privlače poglede drugih, smije se zarazno … Ljeto je. More boja mjesečina. Miris otkosa širi se zrakom dok odlazim po nove dvije čaše besplatnog vina. Dok mi konobar u smokingu pruža šampanjske čaše, a njen hihot odzvanja kamenom, u…

Filip se nervozno šetao po prostoriji i glasno razmišljao. "I šta sad? Prođeš svašta, uspeš u svemu, a sve to samo zato da bi shvatio da 'sve' ipak nije dovoljno i da su glupavi pisci u pravu kada kažu da je suština u ljubavi. I zaista, evo me: nalazim sebe savršeno nesrećnog. Ali šta bi, uostalom trebalo da radim? Šta još da joj kažem? Koje mi to reći uporno izmiču?".  Toni ga je pažljivo slušao, pušeći cigaretu. Bio je jedan od onih kojima je sve unapred jasno, još pre nego što…

*Sve radim krivo. Opet! Opet kasnim, a nemam ni opravdanog ni opipljivog razloga za to. Pobjeglo mi vrijeme. Opet! A baš sam se mislio lagano prošetati i za promjenu malo pričekati na dogovorenom mjestu. Ništa od toga. Barem ne ovaj put. Morat ću busom. Ulica je potpuno zakrčena. Automobili se lijeno pokreću, svake prestupne. Dolazim na stanicu, svoje prolazno vrijeme brzog hodanja usklađujem s voznim redom. Autobus dolazi u 17 i 58 minuta, to je za dvije minute. Tako je to kod točnih Nijemaca.…

iz serijala PASMATER FAMILIASKad obrezujem voćke posebno pazim da razviju niske grane, a murvu sam nabavil kaj je tak cijepljena, da joj grane rastu prema zemlji. Trešnje, slasni ringloi i omanje murve su prvo voće, pravi mamac za djecu, pa su zato te grane posebno važne. Dječurlija može uživati berući sa zemlje, bez opasna penjanja na ljestve ili krhke grane. Normalno, oni znaju da je to za njih, pa uz moju permanentnu dozvolu izvedu napad na voćke kad im to odgovara, pomalo se i čudeći, jer u…