Arboretum. Za zurenje u moje ožiljke, napise, crteže naplaćuju. Za osluškivanje mog srca, ono zaista kuca. A postoji i pristojba, vrlo velika pristojba za riječ ili dodir ili kapljicu fluida. Pruža mi zlatnu poljevaču obasjanu suncem. Laži. Laži i tuga. I smiješak padne u travu. Nepovratan. Trava bezumno vrti glavom. Prenježno sam za život u takvom društvu. Prijatelji. Jedan nikad ne diže pogled. Oči su mu uvijek prekrivene kapcima. On se ne smiješi i ne puši. Drugi to čini. Kosa mu je duga i…

U frizerskom salonu preko puta mene, devojka nabacuje novu frizuru. U salonu moje glave svira Dave Matthews band, lete raznobojne ptice, a ja mislim o Antićevim pesmama i divim se kako je jednostavnim rečima opisao jedinstvene osećaje. Kad ljubav brojiš do jedan, onda je ima najviše … A onda sumiram teorije ljubavi koje sam nekada čula ... Srđan ima svoju teoriju. Sedimo na klupi u dvorištu i slušamo nekadašnje hitove iz nekadašnje velike zemlje koje klinci besomučno vrte na nekoj žurci u…

Kratki sadržaj prethodne kolumne, za one koji se još nisu probudili i nasnifali se kofeina, te su potpuno neufurani u zbivanja u odvjetničkom uredu X. - nakon grozomornog otkrivenja značajnih i potencijalno zapaljivih smjesa u većim količinama i u neposrednom susjedstvu, hrabri fiškalski šegrti Mušica i Ana upuštaju se u borbu za goli život. No, kako to nije njihova struka, svoj goli život, fiksiran u polugolim tjelesima, prepuštaju na milost i nemilost uniformiranim ekspertima! Korak su…

Nakon događaja kojeg ću ukratko prepričati u ovom tekstiću, sasvim mi je jasno zašto se Zagreb može podičiti siromašnom gastronomskom ponudom koja se u principu svodi na par kineskih i meksičkih restorana, te na natruhe japanske kuhinje i na još manje od natruha ostalih nacionalnih kuhinja. Zapravo lažem, ima tu i bezbroj pizzerija, ali pizzu smo ionako već odavno usvojili i prisvojili, pa se još dičimo kako je naša pizza neusporedivo bolja od one "originalne", talijanske. Ne zaboravimo i…

- dobar dan, jesam dobio gospođu ..........?- da, ali sam gospođica.- ispričavam se. hrvoje šutim iz graewe osiguranja pri telefonu. vi ste ...poziv, kao da je došao iz one čaše kojom me gađao kada je predzadnji, samo još jedan u nizu puteva, njegovih puteva odlazio. znam da sam rekla da više neću pisati, da više neću pričati, pogotovo da neću njega spominjati jer sam dovoljno bila glupa, jer sam dovoljno plakala, u stvari jer mi se još uvijek tresu ruke kada se svega sjetim, jer se osjećam kao…

Grad kao i svaki drugi. Nedjelja. Zvono sa starog zvonika upozorava ljude na još jednu dosadnu svetkovinu. Dan mrtvih. Ljudi poput crva gmižu po blatnom groblju, krase te humke predaka kao da je vašar, a ne svetac. Kad je A. stigao u grad, sat na zvoniku pokazivao je da je prošlo podne. Sunce ga, sada dok promatra oronule kućerine, dok promatra to sivilo sveljudskog postojanja, užasno nervira. I ti pogledi koje mu svakodnevno upućuju. Da … to je on. Ljigavi stranac. Nijedno mjesto ga…

... i dolaziše mnogi slepi, i dolaziše gubavi. Stefan Dečanski ostade isti: onako kako živeše - krotko i staloženo, mirno hodeći putem mudrosti - takav ostade i kad ga dah života napusti. Izgledaše kao zaspali pravednik koji spokojno sanja, svaki mišić na licu stajaše nenapregnuto - a opet, osmeh lebdeše nad tim licem. Niko taj osmeh ne vide, a svi ga osetiše. Miomiris se širiše oko tela prečasnoga. I progledaše slepi. Nemi progovoriše. I hvališe Gospoda. I Stefana hvališe. - O,…

Ma ono ... ludilo ... za popizdit. Sunce poviše Zvonika. Stranci fotografiraju. Golubovi seru. Poznanici se javljaju. Na licu nove cvike. U ušima na reapetu 'The way that I am'. Cigareta među prstima. Mučni solo bas u plućima. Ispred mene konkavne vizije budućnosti. Iza mene ... opa .…golub se posrao. Jutarnja kava. Novine. Ćićo i ja. Kurac palac. Evo ti njih. Da mogu li sjest? Ajde možete, davno me nije nitko ispilao svojim životnim sranjima. Pa zavrtismo soundtrack što ima, što nema, život,…

Otprilike posljednjih dana tog siječnja pao je jedan od najvećih snjegova koji su Zagrepčani pamtili. Ralice su neprestano bile u pogonu, a ljudi su lopatama čistili ispred svojih ulaza ujutro i navečer. Između ta dva čišćenja napadalo bi desetak centimetara i tek bi poneki rijetki optimist odgađao večernje čišćenje jer je noću sniježilo i više i jače nego danju. Osim toga, temperature su bile prilično niske pa bi se svježi snijeg koji se lako čisti preko noći ubrzo pretvorio u teško savladivu…

Budim se u 8:15. Ne svojom voljom, jer i dalje najviše cenim spavanje koje nije prekinuto alarmom mobilnog telefona. Koleginica me zamolila da preuzmem i ovaj dan vikenda na poslu. Setivši se svih njenih uskakanja kada je meni bio potreban slobodan dan, nemam srca da joj kažem neću. Subota me dočekuje u društvu mokrih ulica, sivih zgrada soc-realizma i bezizražajnih ljudi koji vuku kese i korpe s pijace. Pokušavam da ignorišem vozače koji nervozno lete Bulevarom. Jedina stvar koju moja…