iz serijala "Štorija Dalmatina" Dok san bija mlad i naivan, študira san nešta ka povist i književnost, uglavnom san mora goru libri pročitat. Od tog mi je vrimena ostalo jedino to, da kad putujem u neke kraje ča su kontra mojih, gledan da se naučin njihovega jezika i da opazujen običaje, kako bi moga doma kontat koji su boji, pak onda to usvojit, da bi si poboljša ovaj moj  život, jerbo jemam samo jedan. Političari jemadu dva, jedan svoj i oni drugi ča mu ga narod plaća, a mačke devet. Za…

Prešavši sa svoje obujmom zamjetne kovrčave kose na čupavu četkicu sa par centimetara dugim ricastim čekinjama, Felicity Porter je rekla: ˝Odjednom su svi imali mišljenje o mojoj frizuri˝. Koliko god me ovaj citat pokopao, jer sad je očito da sam gledala istoimenu seriju, moram reći da se osjećam u skraćenu kovrčavu dlaku isto kao ona. Sloboda mišljenja i govora, ograničili je dabogda, utapa me u živom blatu kategoričnih stavova o mojoj ošišanoj buljagi već, evo, godinu dana. Uzrok cijelom…

Uvijek me fasciniralo kako me određena glazba lagano ufura u vrijeme kada sam ju slušala. Ima CD-a koji sa sobom donesu bujicu slika, izmame na licu sjetu, osmijeh, čak osjetim i mirise koje su mi neki tada nesebično poklanjali. Večeras sam čula jednu pjesmu koja je odvrtila svoj movietrack u glavi ... THE GROUND BENEATH HER FEET U biti, ova pjesma je isplela svoj put do lokacije na kojoj joj se piškilo. Prva stvar na koju pomislim kad čujem ovu stvar je njezin autor. Ah, Salmon darling…

I dok će mnogi na sam pogled na ovaj naslov izvaditi kama sutru ili pak neki drugi priručnik za uspješan i maštovit sex, pitanje iz naslova je zapravo posljedica "Latinice" na temu "Karijera i roditeljstvo" ili "Karijera vs. roditeljstvo", whatever. I dok svi mi znamo kako se, jel'te, postaje otac, kao i u svemu drugom u ovo doba reklamokracije, nije dovoljno samo izbjegavanje kontracepcije (ili ipak jest?). No, krenimo redom i saznajmo što se da naučiti na nacionalnoj nam TV. Možete biti…

 …

S ovima prije si znao, čim ga vidiš u kožnom kaputu odmah znaš ko' je. S ovima danas obrnuto - čim ga vidiš ne znaš ko' je! Svi nose odijela. Tako izgleda da ih ima više.   Ilija Čvorović, Balkanski špijun Dušana Kovačevića - Slušaj, konju, zar ne vidiš da je počeo obračun, a ti nisi još ništa dostavio.- Halo?… A vidim, čitao sam, nije me iznenadilo.- Nije? Onda..- Ma ne, mislim, kako da kažem, tek sam se infiltrirao.- Tek!? Ima godinu dana!- Dobro, ali vidiš da se služe…

Priznajem, zadnja serija kolumni mi je bila malo u depresiji. Nakon jedne cimer me nazvao i rekao da ako se već i hoću ubiti, nek mu prije toga ostavim 100 eura za stanarinu, cimerica je konstatirala kako je, eto, sve po starom, urednik mi je rekao da nije loše, ali da sam patetičan, bivša me nazvala i rekla da joj više pažnje posvećujem u tekstovima nego u životu, brat je rekao, a jebo te, šta ti je. Frend me nazvao i rekao da se više prestanem drogirati. Drugi se naljutio jer je uvjeren da je…

Stajao sam večeras na pitomijoj obali Stiksa i gledao na suprotnu stranu rijeke. Haron je ulazio u čamac. Šutio sam s ljudima pretvorenim u kontejnere za sranje svake vrste; u ovom slučaju za anksiolitike iz skupine benzodiazepina, za pet puta po 0,25 miligrama alprazolama, s mikrokristaličnom celulozom, laktozom, škrobom, dokuzat natrijem, natrij  benzoatom, eritrozin natrij-aluminij-lakom. Teška šutnja ispred Melina, s bocama Ožujskog piva u rukama; ja u bankrotu, a oni u banani. Nismo…

Moj krevet. U mojoj sobi. Unajmljenoj, doduše. Podstanarskoj dakle. Ali, ipak mojoj neko vrijeme. Dulje vrijeme, nadam se. Zapravo i nije pravi krevet, nego dva jogi madraca. Obično stoje jedan na drugome pa ima više prostora u sobi. Ali kad se hoću s nekim pošteno izmazit, poševit i zaspati poslije toga, stavim jogije jedan kraj drugog i tako napravim jedan veliki krevet. Kao iz nekog apartmana za mladence na medenom mjesecu. Soba tada izgleda vrlo malo i skučeno. Ali ne smeta, ionako…

"A koje ste vi to dokaze podnijeli?" - pitala nas je sutkinja, nalaktivši se prekriženim rukama na stol. Gledala nas je netremice, pogledom koji je definitivno bio upitan, vrlo vjerojatno podrugljiv, malčice zloban i nimalo suosjećajan. "No?" - kratko je nadodala i nagnula glavu. Pogledala sam na suprotnu stranu sobička. Odvjetnica tužene strane zadovoljno se smješkala. Ona je ipak imala četrdeset i koju godinu, a preko puta nje, "za tužitelja", sjedili su Lolek i Bolek. No dobro, Lolek i…