Kada se predsjednica Slovačke Zuzana Čaputova odbila kandidirati za drugi mandat mnogi su joj se ispričali što je javno nisu podržali kada je trebalo, kada su i ona i obitelj bili meta neciviliziranih napada kako vladinih predstavnika tako i polusvijeta. Čini se da su građani Češke od susjeda nešto naučili. Njih preko 720.000 do sada je potpisalo peticiju za podršku predsjedniku Petru Pavelu, a više od 90.000 demonstriralo je u nedjelju na dva glavna praška traga u centru grada. 

Građane su na noge digle SMS poruke Petra Macinke, ministra vanjskih poslova, koje je oko ponoći poslao savjetniku šefa države u kojima predsjednika nebiranim riječima upozorava na dalekosežne posljedice, jer je odbio imenovati kolegu i počasnog predsjednika njegove stranke ministrom, uz opasku da nije kasno, da jedan potpis mijenja sve i donosi mir. Predsjednik se, pak, nije dao zastrašiti, idući dan saziva izvanrednu konferenciju za novinare, daje poruke na uvid javnosti i optužuje šefa diplomacije za ucjenjivanje uz informaciju da je sadržaj poruka poslao nadležnim službama na procjenu.

Do sada, nezamisliv scenarij u Češkoj republici, ali otkako je poslije prošlogodišnjih listopadskih izbora novi-stari premijer, oligarh Andrej Babiš formirao koalicijsku vlast s dvije ekstremne stranke, SPD Tomija Okamure i Motoristé sobě (Automobilisti) Petra Macinke, u Češkoj su trampističke metode i ispadi čelnih ljudi vlasti došli na dnevni red. 

Šef diplomacije, Macinka, lider opskurne, krajnje desne stranke Automobilisti, čiji je glavni cilj spašavanje motora s unutarnjim sagorijevanjem, borba protiv Green Deala, subvencija i migranata, i s osvojenih 6,7 posto glasova na izborima osjećao se, izgleda, dovoljno moćnim da objavi rat popularnom predsjedniku države Petru Pavelu. Usput, Macinka drži Babiša u šaci glasovima svojih zastupnika, jer premijeru trebaju žetoni za očuvanje parlamentarnog imuniteta. Babiš je pod istragom za pronevjeru novca iz EU fondova i kod kuće i u Bruxellesu, a francuske vlasti ga, nakon objave Pandora Papers, optužuju za sumnjive financijske transakcije prilikom kupovine luksuznih nekretnina na francuskoj obali preko offshore tvrtki.

Kolega za kojeg se Macinka nesebično baca u vatru je Filip Turek, poznata figura o kojoj smo već pisali na Lupigi, političar stvoren na društvenim mrežama, bivši vozač utrka, alfa mužjak kojeg je bivša partnerica optužila za silovanje i prijetnje smrću, sumnjivi poduzetnik, ali i ljubitelj i kolekcionar nacističkih artefakata, uslikan nekoliko puta s uzdignutom desnicom u zraku. Tureka istražuje policija zbog izjava u javnosti i dugogodišnjih objava na društvenim mrežama u kojima šalje njemu nepodobne ljude u plinske komore, napose aktiviste, studente i ljevičare, potom ubojstva muslimana naziva čišćenjem, veliča Benita Mussolinija i Adolfa Hitlera, a potonjeg zove svojim zlatnim taticom. 

Filip Turek i Petr Macinka (FOTO: Michal Cizek/AFP)

Jedna od njegovih najodvratnijih izjava, a konkurencija je uistinu ogromna, komentar je na paljenje kuće romske obitelji od strane skupina skinhedsa 2009. godine. U požaru je jedva preživjela dvogodišnja djevojčica uz brojne operacije, zadobivši opekline na osamdeset posto tijela. Turek je, komentirajući sudski proces protiv počinitelja zločina, izjavio da je „zapaliti nešto samo po sebi glupo, ali činjenicu da je pri tom spaljeno ciganče ipak treba uzeti kao olakotnu okolnost“. 

Babiš ga je i pored svega u početnoj fazi pregovora o koalicijskoj vladi predložio predsjedniku Pavelu, ni manje ni više nego za ministra vanjskih poslova. Kada ga je predsjednik odbio onda je predložio rotaciju: Macinku za šefa diplomacije, a Tureka za ministra zaštite okoliša. Pavel ga je i tada odbio, ali Automobilisti očigledno smatraju da drže u šaci premijera i ne žele izgubiti imidž tvrdih, odlučnih mužjaka među glasačima koji su prvenstveno glasali za njih zbog Turekovog lika i djela. Macinka je preuzeo privremeno i post ministra za zaštitu okoliša, a da Turek ne ostane kratkih rukava isposlovao mu je kod premijera mjesto vladinog opunomoćenika za klimatsku politiku i Grean Deal, ne odustajući od namjere da ga na koncu postavi za ministra, i to zastrašivanjem predsjednika. Kada je u ministarstvu održao prvu konferenciju za novinare u svom mandatu, Macinka je prisutnima slavodobitno izjavio: „Od danas više nema klimatske krize u Češkoj“.

Vrijedi citirati i nekoliko noćnih poruka ministra Macinke upućenih predsjedniku Pavelu kojima je naredni dan šokirao, zabavio i uposlio cjelokupnu češku medijsku scenu i društvene mreže: „Spalit ću mostove na način koji će ostati upamćen u udžbenicima političkih znanosti ... Potpuno sam odlučan poduzeti maksimalističke korake do posljednjeg mogućeg detalja … Spreman sam se boriti za Tureka protiv Petra Pavela tako brutalno da će to postati veliki i dugotrajni problem. Bez skrupula ... U Bruxellesu ću se sastati s najvažnijim ljudima i medijima…"

Nakon presice predsjednika Macinki nije preostalo ništa drugo nego da i on sazove konferenciju za novinstvo. Analitičari su izbrojali kako je devetnaest puta izjavio da predsjednik djeluje izvan ustavnih okvira, da krši Ustav ili da ga se ne pridržava. Zanimljivo je da je Pavel već kod prvog odbijanja Tureka za ministra pozvao vladu da podnese tužbu za utvrđivanje kompetencija predsjednika, i da o ustavnosti njegove odluke odluče ustavni suci. Premijer Babiš i drugi članovi vlade više puta su to odbili, a Macinka je izjavio kako ionako ne vjeruje Ustavnom sudu, jer ga smatra aktivističkim i nepristranim s obzirom da je članove potvrdio predsjednik Pavel.

Stručnjaci podsjećaju kako je uloga Ustavnog suda osigurati da država, odnosno njezini vodeći predstavnici, ne krše Ustav, a kada netko prigovara na povredu, a ne koristi instituciju koja je izravno definirana u Ustavu za procjenu ustavnosti, ne može se pozivati na povredu Ustava. Svatko tko unaprijed tvrdi da je Ustavni sud pristran i neobjektivan, u načelu ne priznaje vladavinu prava u društvu, smatraju stručnjaci.

S druge, pak, strane, imajući u vidu da je Češka parlamentarna demokracija sa smanjenim opsegom ovlasti predsjednika države, legitimno se zapitati da li predsjednik ima ovlasti da odbije imenovanje ministra kojeg je predložio mandatar. Kada je to radio predsjednik Miloš Zeman spočitalo mu se s mnogih strana da obigrava ustav i da ga naširoko tumači. Mnogi stručnjaci za ustavno pravo reći će da predsjednik Pavel odbijanjem Tureka djeluje izvan ustavnih okvira, jer u ustavu stoji da na prijedlog premijera predsjednik imenuje članove vlade i povjerava im upravljanje ministarstvima. Predsjednik, naravno, može imati svoje mišljenje o kandidatu, ali u načelu se pridržava prijedloga premijera.

Češki Ustav, međutim, izričito ne određuje kada predsjednik mora prihvatiti imenovanje. Pavel je izjavio da njegova odluka nije neustavna, jer se zasniva na pravnim i ustavnim argumentima. U korespondenciji s premijerom Babišom napisao je da je Turek više puta pokazao da ne poštuje češki pravni i ustavni poredak, da veliča zločinačku ideologiju i ne poštuje manjine, da nisu u pitanju jednokratni ekscesi već dugoročno ponašanje, što se, prema predsjedniku, može smatrati pravnim razlogom za odbijanje kandidata, odnosno da Turek može biti opasan za demokratski pravni poredak, uzimajući u obzir njegove dugogodišnje izjave, govore i objave na društvenim mrežama. Pravni stručnjaci ističu da se predsjednik kreće po rubu svojih ovlasti, ali istovremeno tvrde da kredibilitet kandidata u odnosu na ustavni poredak ili sigurnost također može biti valjan pravni argument. To je i razlog zašto Macinka, premijer ili vlada u cjelini ne podnose žalbu Ustavnom sudu. Naime, uvjereni su da bi izgubili spor. 

Andrej Babiš i Petr Pavel (FOTO: Michal Cizek/AFP)

Nije na odmet spomenuti i reakciju samog Tureka nakon odbijanja i obrazloženja od strane predsjednika. Najavljivao je na sva zvona da će podnijeti tužbu protiv predsjednika zbog klevete, jer ga je, navodno, predsjednikovo obrazloženje „duboko pogodilo“ i da želi da mu se predsjednik ispriča. Od toga, svega, naravno, nije bilo ništa. 

Pretpostavljalo se da će odnosi predsjednik – vlada biti zategnuti i nimalo srdačni s obzirom da je predsjednik Pavel izrazito proeuropski i prozapadno orijentiran, za razliku od koalicijskih partnera populiste Babiša, Automobilista i SPD-a Tomija Okamure, sadašnjeg predsjednika parlamenta koji je također pod istragom policije zbog širenja rasne mržnje i nesnošljivosti, s izrazito antiromskim, antimigrantskim, islamofobnim, homofobnim i mizoginim stavovima, proputinovski i antiukrajinski nastrojen. Zagovarao je prije izbora referendum za izlazak iz EU i NATO-a. 

S druge strane, predsjednik Češke, premda je u mladosti kao oficir Čehoslovačke vojske bio član Komunističke partije, od 2015 do 2018. obavljao je dužnost predsjednika Vojnog odbora NATO-a, najvišu vojnu dužnost u Sjevernoatlantskom savezu, bio je vojni predstavnik Češke u raznim međunarodnim institucijama, načelnik stožera češke vojske i sudionik misije UNPROFOR-a u Hrvatskoj kada je 1993. godine u Karinu kod Zadra sudjelovao u spašavanju opkoljenih francuskih vojnika koji su se našli između dvije vatre. Odlikovan je za herojstvo i kod kuće i u Francuskoj. Najomiljeniji je političar u Češkoj. Na predsjedničkim izborima 2023. godine dobio je u drugom krugu 58,32 posto glasova protiv protukandidata Andreja Babiša, uz rekordno visoku izlaznost od preko 70 posto. 

Zbog svega navedenog politički analitičari, kao i satiričari, su se danima sprdali zbog načina na koji se Macinka sukobio s popularnim čelnikom države. Svi su na njegovoj konferenciji za novinare očekivali asa iz rukava, čime će to ucijeniti predsjednika države i što će to reći dužnosnicima u Bruxellesu. Prisutni su ostali u nevjerici kada je potegao svoj najveći adut: da će šefu NATO-a reći da predsjednik neće voditi češku delegaciju na samitu NATO-a u lipnju, već premijer Babiš.

Šef Automobilista je u češkoj javnosti poznat kao pulen Václava Klausa, najpoznatijeg češkog euroskeptika, bivšeg lidera konzervativne Građansko demokratske stranke, ODS, bivšeg premijera i predsjednika, koji se nakon državničkih funkcija prometnuo u karikaturu, ljubitelja AfD-a, Putina i Trumpa, a za vrijeme pandemije u antivaksera. Macinkova je karijera takoreći isključivo vezana za Klausa. Najprije je od 2008. do 2013. godine radio u njegovom predsjedničkom uredu kao zamjenik ravnatelja Odjela za tisak, a od 2013. do 2025. godine kao menadžer i glasnogovornik Instituta Václav Klaus, IVK. Prije tri i pol godine preuzeo je Stranku za neovisnost Češke Republike i preimenovao je u Automobiliste. 

Ni pročešljavanje objava na njegovim društvenim mrežama nije mu donijelo bolji imidž od Turekovog. U komentaru na Facebooku 2023. godine je na izjavu Pavela Rychetskog, tadašnjeg predsjednika Ustavnog suda u vezi s financiranjem Instituta Václava Klausa od strane Rusa, napisao da je Rychetský „totalno govedo“, da mu je otac Židov, ali da je radio za Gestapo, a da je majka pisala smrtne presude. Nazvao ga je i „svinjom iz Socijaldemokratske stranke na Ustavnom sudu“, te da zaslužuje šamar. Pozivao je na paljenje zastave EU, prijetio da će „zeleni teroristi skupo platiti ... uključujući strance i migrante“. Posebna meta su mu, naravno, i žene. Na konferencije za novinare nije pustio novinarku DenikaN, jednu od najboljih istraživačkih novinarki mlađe generacije, koju je jednom prilikom poslao da ide ubacivati ugljen u kotlovnicu Ministarstva za zaštitu okoliša. 

Građanska inicijativa „Milion chvilek pro demokracii“ („Milijun trenutaka za demokraciju“) koja je organizirala demonstracije u nedjelju i peticiju za podršku predsjedniku, za dva tjedna je najavila nove demonstracije u blizini Praškog dvorca, na ogromnoj Letsnkoj ravni, na kojoj se 2019. godine protiv prve Babišove vlade skupilo preko 300.000 ljudi.

Sociolozi, pak, primjećuju da u češkom društvu postoji dugotrajni zamor politikom, tradicionalno nisko povjerenje u institucije i jaka polarizacija. Nedjeljne demonstracije smatraju vrlo važnim političkim signalom, ali mišljenja su da nije u pitanju prijelomni trenutak. Većina ljudi još je uvijek prilično skeptična i frustrirana te politiku doživljava kao konfliktnu, netransparentnu i korumpiranu djelatnost. Premda su brojke demonstranata nezanemarive, one ne moraju odražavati većinsko mišljenje. Ipak, više od 720.000 potpisa na peticiji iznimno je visok broj u češkom kontekstu. To pokazuje da je problem potaknuo na djelovanje i ljude koji inače nisu politički aktivni. 

Signal su zasigurno dobili i Babiš i Macinka kao i cijela Vlada. Babiš je naglasio da je sloboda izražavanja važna, istovremeno pozivajući na smirivanje cijele situacije. Prethodno je izjavio da bi spor između Pavela i Macinke bilo bolje riješiti za stolom, a ne u medijima. Stao je u obranu Macinke, premda se ne slaže s njegovim rječnikom, ali smatra da se definitivno nije radilo o ucjeni predsjednika. Ne razmatra Macinkinu smjenu.

I sam Macinka je pozvao na smirivanje situacije dodavši da nema drugog izbora nego da „on osobno i Ministarstvo vanjskih poslova predsjednika ignoriraju, jer je predsjednik već započeo svoju kampanju za predsjedničke izbore i postao je opozicijski.“

Kad su u pitanju daljnji prosvjedi, analitičari upozoravaju da je za civilno društvo iznimno važno da razina politizacije nije previsoka, jer se lako može dogoditi da se svi napori odbace kao „oporbeni postupci“ i izgube relevantnost. Lijevi analitičari skreću pažnju da nastavak „anti Babiš“ retorike iz proteklih godina, kako je zamišlja građanska inicijativa „Milijun trenutaka za demokraciju“, a i oporbene stranke, nije adekvatan odgovor na trenutnu političku situaciju, kada gotovo cijeli Zapad gravitira prema krajnjoj desnici.

U Češkoj više nije u pitanju samo strah od otimanja države od strane oligarha. Babiš je pragmatičar, a ne ideolog. U politici je oko 13 godina, a svaki put kad je mijenjao stavove, to je bilo prema krajnjoj desnici. Kad je otkrio da strah od izbjeglica djeluje, grmio je protiv migranata, toliko da će ostati upamćen kao premijer koji nije htio primiti pedeset sirijskih siročadi. Ne treba smetnuti s uma da je nekoliko puta u pomaku prema krajnjoj desnici ulogu odigrao i njegov sukob interesa zbog koncerna Agrofert i cjenkanja oko subvencija. Opći trend je jačanje krajnje desnice, Babiš ga slijedi. Oni koji gaju iluzije da će on smiriti Macinku i Okamuru, zaboravljaju da je prošle godine s Viktorom Orbánom osnovao krajnje desnu eurofrakciju Patrioti za Europu. 

Nedjeljne demonstracije donijele su jak vjetar u leđa civilnom društvu koje je dobilo ozbiljan udarac nastupom nove vlasti. Odmah je najavljen udar na neprofitni sektor i na javne medije. Ocjena stručnjaka je da su Češkoj potrebne demonstracije s ozbiljnijim naglaskom protiv rizika fašizma, svjesnosti o sistemskim problemima, o stambenoj krizi, o klimatskoj krizi, ali i o izbjeglicama, migrantima, o solidarnosti, o Gazi. Sadašnja vlada nije slučajnost, već i posljedica prethodne, loše vlade, čija je jedina strategija bila antiBabiš, i antikomunistička retorika, strašenje ratom, uz porezne olakšice bogatima i sramotnu socijalnu neosjetljivost. 

Građanski aktivisti se, prema mišljenju lijevih promatrača, stalno vraćaju u prošlost koja ne odražava današnju stvarnost. Češka se treba prestati boriti protiv duhova prošlog režima, jer opasnost dolazi s desnice, a to nisu samo Babišev ANO, SPD i Automobilisti. To je i dio ODS, sada oporbene, a vodeće stranke u prethodnoj koalicijskoj vladi Petra Fiale koja je nepokolebljivo stajala uz ratnog zločinca Benjamina Netanjahua i fašistoidnog Donalda Trumpa. Desni konzervativizam se u Češkoj etablirao kao jedini put naprijed nakon pada komunističkog režima, a to sigurno nije put koji može poraziti fašizam.

Ponosni vlasnik crvene šilterice na kojoj piše Make Czechia Great Again bio je oduševljen pobjedom Trumpa i izjavio je kako vjeruje da će on donijeti prosperitet i mir u Ukrajini i svijetu. U komentaru portala Alarm, sociolog, književnik i novinar Stanislav Biler ističe kako Babiš, doduše, želi vladati, rješavati zakone i hvaliti se političkim uspjesima i novim kilometrima asfalta, ali da je umjesto toga, svu pozornost na sebe privukao najmanji koalicijski partner „predsjednik stranke, čiji je jedini pravi politički cilj od Filipa Tureka – s uzdignutom desnicom, koji bi studente bacao u pećnice – napraviti ministrom bilo čega. Nadalje, ova družina, koja bi sva mogla stati u jednu malu garažu, želi devastirati neprofitni sektor i prirodu u Češkoj. To je cijela politička vizije Automobilista. Srećom, češki fašizam se, za sada, zadovoljava s malo toga“. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Michal Cizek/AFP

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.