U središnjem dijelu braća Mašín s nekoliko bliskih prijatelja formiraju rebelijansku antikomunističku grupu, misija im je boriti se protiv represije, a iznad svega nastaviti poslanje svog oca, Josefa Mašína, odlikovanog i proslavljenog antifašističkog revolucionara kojeg su 1942. godine, nakon višemjesečnog zatvorskog ispitivanja, strijeljali nacisti. 

Nadahnuti, dakle, Mašínovom ostavštinom i oboružani s četiri ukradena pištolja petorica mladića u listopadu 1953. godine kreću u avanturu života; cilj im je u zapadnom Berlinu pridružiti se američkoj vojsci. Predvidjeli su trodnevni put, do odredišta će im međutim trebati 31 pogibeljan dan. Ova etapa filma dinamična je cimalica, sva od mladenačke gorljivosti, ishitrenih planova, hektičnog kretanja, a što će kulminirati u nizu ubojstava iz nehata, samoobrane, ili prije panike i neiskustva. 

U trećem dijelu pratimo završnicu njihovog vratolomnog bijega kroz šume i pustare, preko granice pa kroz istočnu Njemačku do žuđenog Zapada, što podrazumijeva skrivanje pred sovjetskim i njemačkim trupama, pred Crvenom armijom i istočnonjemačkom policijom, izgladnjelost, smrzavanje, šok zbog gubitka prijatelja. Posljedice tog odvažnog ili prije samoubilačkog poduhvata, a završit će najopsežnijim lovom na ljude u hladnoratovskoj historiji (24.000 uniformiranih lica tragalo je za grupicom klinaca što je, najblaže rečeno, pretjerano), brutalne su.

Dinamičan, ali baš zato i iscrpljujući film o svireposti češkog poslijeratnog sistema i upornosti šačice (ne)promišljenih praktički još dječaka solidno je režiran i glumljen, kostimografski i scenografski lijepo izveden, podebljan sugestivnim soundtrackom. Mjesto razlike u odnosu na prosječna ostvarenja ovakvog, biografsko avanturističkog tipa je sljedeće; autorski tim ne manipulira činjenicama, izbjeglo se crno bijelo portretiranje, romantizacija zbilje i isforsiran happy end. Braća, dakle, nisu prikazana kao ultimativni junaci, tek kao idealistični i povrijeđeni mladi ljudi dobrih namjera koji će u svom srljanju do slobode mnogima nanijeti zlo, ubiti šestero ljudi, a onda užasima izložiti vlastitu obitelj.

Riječ je ovdje o građanskoj porodici koju svršetak rata ostavlja bez oca, bez društvenog kapitala i prava na obrazovanje, bez doma. Obitelj Mašín fini su, empatični ljudi koji nepravdu i društveni krah podnose s dignitetom. Pa tako njihova mama, Zdena Mašínová, u gotovo nadrealnoj sceni svira za nekoliko seoskih žena i jednu kravu, na koncertnom klaviru koji su njeni sinovi uz pomoć prijatelja spasili iz njihovog upravo nacionaliziranog stana. Dopremanje golemog instrumenta na zapušteno imanje potvrda je mladenačkog zajedništva, ali i privrženosti majci, a pritom klavir nije simbol buržujske privilegiranosti nego predmet od sentimentalne vrijednosti, uspomena na izgubljenog muža. 

Druga ključna scena s klavirom, ona je gdje prije polaska u Njemačku, za njihovog posljednjeg susreta, sinovi Zdenu zamole da im svira, a dok to čini, toj deklasiranoj ženi lišenoj svega, na trenutak se vraćaju smisao i dostojanstvo. Od dojmljivijih je prizora i onaj gdje Zdena s novim suprugom proslavlja Staljinovu smrt čašom vina koje je uspjela sačuvati za posebne prilike, a u tu scenu upisano je štošta, od nade i optimizma, do njene odlučnosti da živi sa stilom čak i u okolnostima potpune egzistencijalne depriviranosti, ali i svoje teške bolesti.

Redatelj, daljnji rođak obitelji, na filmu je radio relativno kratko, ali za njega se borio i sredstva prikupljao čitavo desetljeće, s obzirom na problematičnu temu, odnosno činjenicu da braća Mašín i dalje nose stigmu kriminalaca. 

Inače, riječ je o labavoj adaptaciji knjige „Testament“ koju potpisuje Barbara Mašín, unuka Josefa Mašína. Za razliku od knjige, u filmu su Mašínu posvećene samo uvodne minute, gdje se iznose najbazičniji podaci o njegovom pogubljenju, a što čini tematski okvir priče. Godine 1941. grupa „Tri kralja“ kojoj je Mašín pripadao razbijena je, njega odvode u zatvor i nakon dugog maltretiranja strijeljaju u Pragu. Fokus je ovdje na obitelji i prijateljima koji poslije njegove smrti, svatko na svoj način, nastoje živjeti u skladu s njegovim postulatima.

Film „Braća“ dobitnik je Češkog lava za najbolji film 2023. godine, a nečeškoj publici veoma uvjerljivo rastvara jedan intrigantan segment tamošnje historije. Zagrebačka publika imala ga je prilike vidjeti u prosincu prošle godine, kada je otvorio je 31. po redu Tjedan češkog filma u organizaciji Veleposlanstva Republike Češke i kina Tuškanac. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Bratři

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć naših čitatelja uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.