Nije ni povjesničar, ni političar, ni medij prvi javno negodovao nad sada već znamenitim udžbenikom iz povijesti za četvrti razred gimnazije. Učinio je to – svećenik. I to je možda najvažniji detalj u aktualnoj polemici o potezu ministra znanosti i obrazovanja Radovana Fuchsa, koji je, kratko i jasno, zabranio udžbenik “Zašto je povijest važna?” - i to zabranio onako kako nisu činili ni 1971. godine. Ali zašto je, zapravo, ministar povukao tako autoritaran i nervozan gest, zgranuvši autonomnu historiografsku struku? Zašto je brže-bolje potrčao zadovoljiti cenzorske porive što su ih uzajamno tako skladno upotpunili svećenik, političarka s križem na lančiću oko vrata, populistički medij i državni povjesničar? Zato što se crkvi nije zamjerati, naročito ne kad idu izbori. A za struku ćemo lako. 

Nisu dakle ni povjesničari, ni političari, ni mediji prvi napali taj udžbenik – oni su samo slijedili pastira. Učinio je to naime svećenik, Juraj Batelja, postulator kauze za beatifikaciju Alojzija Stepinca. Snježana Koren, docentica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u svojem je tekstu “Povlačenje udžbenika bez valjane argumentacije i transparentno provedene procedure stvara opasan presedan”, objavljenom 17. prosinca na portalu historiografija.hr, minuciozno rekonstruirala što je prethodilo povlačenju udžbenika za četvrti razred gimnazije “Zašto je povijest važna?” autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice. Koren navodi kako je Marijana Petir, nezavisna saborska zastupnica iz Kluba zastupnika HDZ-a, 3. listopada u Saboru organizirala skup povodom 25. obljetnice beatifikacije Alojzija Stepinca, na kojemu je monsinjor Juraj Batelja, postulator kauze za Stepinčevu beatifikaciju, izrazio žaljenje što se u tom udžbeniku, kako je Batelju citirala Koren, “djecu pogrešno uči da Stepinac nije rehabilitiran“. “Na to je”, prenosi Snježana Koren, “reagirala Petir izjavivši da je 'ovo poticaj da provjerimo kako taj kurikulum izgleda i je li došlo do njegove promjene.'”

Nakon toga, manje od dva tjedna trebalo je Ministarstvu znanosti i obrazovanja da posumnja u udžbenik koji je dvije godine ranije samo odobrilo: tri dana nakon skupa u Saboru, 6. listopada, Marijana Petir je Ministarstvu poslala predstavku, a dvanaest dana kasnije, 18. listopada, Ministarstvo je od Agencije za odgoj i obrazovanje tražilo mišljenje o udžbeniku - i to usprkos tome što je, kako podsjeća profesorica Koren, ministarstvo “tri godine prije provelo vlastiti postupak ocjene udžbenika za koji je, pretpostavljam, angažiralo stručnjake”, a sada “traži mišljenje Agencije koja nema stručnjaka kompetentnih za ocjenu sadržajnog dijela udžbenika povijesti 20. i 21. stoljeća“.

Ministar Fuchs je brže-bolje potrčao zadovoljiti cenzorske porive (FOTO: HINA/Mladen Volarić)

Ali, eto, udžbenik je brisan s popisa odobrenih školskih knjiga. Naprosto - zabranjen. Ključni razlog zbog kojega je to učinjeno ova je rečenica iz knjige: “Županijski sud u Zagrebu 2016. g. poništio je presudu Stepincu. Presuda je poništena zbog nepravedno provedenoga ili montiranoga postupka, no to ne znači da je rehabilitiran“. 

A da bismo cjelovitije shvatili vjerodostojnost crkve i države u ovome slučaju, valja podsjetiti na jednu drugu, mnogo težu kontroverzu, u kojoj jedan udžbenik nije bio „povučen“. Riječ je o priručniku vjeronauka za osmi razred osnovne škole “S Kristom u život” Josipa Periša, Mirjane Vučice i Dušana Vuletića: u toj je knjizi najmanje dvanaest godina – od 2005., kada je odobren, pa najmanje do 2017. godine - stajalo poglavlje o ateizmu dostojno pretprosvjetiteljskih vremena. “Znanost i tehnologija mogu pospješiti jačanje praktičnog ateizma, posebno ako se čovjek previše zanosi svojim znanjem i tehnološkim napretkom do mjere da zaboravi na sva etička i moralna načela. Bog mu više ne treba, pa se počinje ponašati kao ateist”, piše u tom udžbeniku. U poglavlju “Čovjekovo traganje za živim Bogom”, bez ikakva kritičkog odmaka i konktekstualizacije, izdvojeno, na margini, citira se psalam: “Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga”. A na sljedećoj stranici, opet istaknuto, na margini, već je znameniti citat Ivana Pavla Drugog, citiran također izvan svakog konteksta: “Iz iskustva najnovijih događaja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Oświęcim.” (Oświęcim, njem. Auschwitz)

Najmanje dvanaest godina, dakle, učenici osmih razreda osnovne škole učili su da su ateisti ljudi koji su “zaboravili na sva etička i moralna načela”, te da taj moralni armagedon pospješuju znanost i tehnologija; dvanaest godina učili su da “bezumnici” misle kako “nema Boga”, i da se bez vjere ne može biti plemenitim; dapače, da su ateisti ljudi “kakvi su stvorili Oświęcim”. Ni Ministarstvu znanosti i obrazovanja ni Katoličkoj crkvi najmanje dvanaest godina sve to nije smetalo. E, ali, kad se svećenik Juraj Batelja požalio kako se “djecu pogrešno uči da Stepinac nije rehabilitiran“ – što, uostalom, nije ni posve točno – ministar Fuchs pohitao je zabraniti udžbenik koji je dvije godine ranije njegovo ministarstvo samo odobrilo.

Fuschova reakcija svakako jest HDZ-ovo predizborno ulagivanje Katoličkoj crkvi i desnici. Ali ona je, nažalost, i mnogo više od toga: kako su na portalu historiografija.hr uvjerljivo i iscrpno sugerirali Snježana Koren i docent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu Branimir Janković, ona je simptom sudioništva države u nacionalističkoj doktrinarnosti i znak institucionalnog straha od pluralizma interpretacija, te signal srozavanja teško dostignutih standarda u sposobnosti kolektiva da vlastitu djecu uči povijesnome mišljenju, a ne okamenjenim povijesnim “istinama”. Ali, uzalud crkvi cenzorsko pregalaštvo, a Fuschu njegovo predizborno ministriranje: nema te cenzure koja može poništiti tragičnu etičku ambivalenciju Stepinčeva odnosa prema ustaškoj državi i njezinim zločinima.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize"