POSLANICA LANE BOBIĆ: Otkud ovo kolektivno iščuđavanje seksualnom nasilju?

POSLANICA LANE BOBIĆ: Otkud ovo kolektivno iščuđavanje seksualnom nasilju?

ritn by: Lana Bobić
09. 04. 2024.

Normalno da žene ne žele prijaviti seksualno uznemiravanje. Trebalo bi biti nenormalno, ali ako su realne opcije koje vas čekaju nakon prijave seksualnog uznemiravanja:

a) gubitak posla 

b) prijetnje

c) nepovjerenje prema vašem proživljenom iskustvu 

d) okrivljavanje vas za nasilje koje ste pretrpjeli 

e) optuživanje da ste preosjetljive i da se ne znate ni našaliti

f) izluđivanje da ste krivo shvatile i da histerizirate

g) strah od sudskih procesa koji traju kao Saturnova godina

h) strah od javnog otkrivanja vašeg identiteta, javnog rastezanja i razapinjanja

i) nepostojeće ili mizerne kazne za počinitelje

j) sve navedeno

k) nešto drugo:_____________

Tako je sasvim normalno da niste pretjerano raspoloženi za prijavu nasilja. Niste raspoložene ni za trpljenje seksualnog nasilja, ali žene ste pa tko vas pita. 

Normalno da ćete zbog toga što niste spremni prijaviti nasilje biti osuđivani i da će svekolika javnost tvrditi da nema druge opcije ako žrtve ne prijave iako se seksualno uznemiravanje može goniti po službenoj dužnosti. Ma tko normalan zna zakone zemlje u kojoj živi ili provjeri kako to ide sa seksualnim uznemiravanjem prije prozivki žrtava.

Uostalom, seksualno uznemiravanje, što je to uopće? Tko normalan danas više zna razliku između seksualnog uznemiravanja i dobrog starog uleta. Ni prići ženi više ne možeš. Možeš se naravno i normalno, nekažnjeno lički rukovati.

Normalno da se zgražamo nad velikim slučajevima seksualnog uznemiravanja poput onog koji je recentno prsnuo poput guze u koju ste uvalili laksativ nakon višednevnog zatvora. Što nam drugo preostaje? Na svakodnevna seksualna uznemiravanja više ni ne trepćemo, ne znamo ženu koja nije doživjela seksualno uznemiravanje pa eto, normalno, ostajemo u šoku i nevjerici kad prsne veliki slučaj. 

Kako je moguće da seksualni predator na poziciji moći može godinama nesmetano vrebati?

Kako to, kako to? Pitamo se šaljući mail onoj kolegici što joj šef konstantno nešto aludira i dobacuje. Kad smo kod toga, ne bi on meni tako ja bih ga ispalila odmah, što ona blesava to trpi, njen problem. Još kako samo stalno paradira s onim svojim crvenim ružem, što se čudi. 

Kako to, kako to? Pitamo se pa se prisjetimo dobrih studentskih dana i onog ludog profesora koji je uvijek studenticama dobacivao neke seksističke dosjetke. Pričalo se da je neke i pipkao. Postao je emeritus nedavno. Simpa je skroz bio, možda mrvu neumjesan, ali to je ludi profa, on to tako. Malo se šali. 

Kako to, kako to? Pitamo se šaljući devetu poruku danas jednoj posebno talentiranoj kolegici kojoj opetovano nudimo poseban mentorski susret ili javljajući najmoprimki, uz fotke patlidžana da postoje načini da joj ne povisite najamninu.

I dok se kao nacija kolektivno iščuđavamo velikom slučaju, pojedinačno se natječemo u instrumentaliziranju slučaja za afirmaciju svojih moralnih superiornosti i ideoloških pozicija. Pusti sad podršku žrtvama, kazneni progon seksualnog predatora, istragu prijetnji i pokušaja zataškavanja ili rješavanje problema seksualnog nasilja. Svaki lajk, svaki zarez, svaki komentar i svako odsustvo komentara se mjere. Koliko je tko znao, koliko tko nije znao, kako su znali oni koji nisu znali i kako nisu znali oni koji su znali dok vrlo dobro znamo da smo svi znali. Ako ne konkretno za veliki slučaj, onda za onog šefa što se loži na onu s crvenim ružem, onog ludog profesora, onog nestaška što uvijek oblijeće nove prpošne kolegice i onog ljigavca što okolo šalje patlidžane. I sve to dok paralelno ne znamo za vlastite majke, bake, sestre, kćeri, strine, ujne, tete, rodice, susjede, kolegice, prijateljice, partnerice … Kognitivna disonanca, normalno. 

Normalno je, ljudi moji, program na veš mašini, poučio me davno jedan mim, a sve ovo što mi živimo ovih dana u potpunosti je normalizirano nenormalno. Sve žrtve normalizirano nenormalnog ili nenormalno normaliziranog brojat ćemo kada afekt prođe. Ako prođe.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Ivor Fuka/Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"


Srodne novice

broj komentara: 18

Komentari

  1. Prolaznik prije 7 mjeseci

    @Verena Odakle vam informacija da se novinarka Zajović 20 godina bavila ovom pričom? Odakle vam informacija da postoji zaklada "Solidarnost? Pobogu, pametna ste žena, što vam treba da se petljate u stvari o kojima ne znate ništa pa širite dezinformacije?

  2. Verena prije 7 mjeseci

    Milena Zajovic, novinarka, dvadeset godina je pratila ovu pricu i sakupljala podatke i izjave( sve su djevojke trazile anonimnost i provodile zavjet sutnje), rekla je kakvi su pritisci vrseni na nju, redakciju i njene nadredjene, a vrsio ih je sam Matanic, pa cak i agencije za koje je snimao.
    Kada prijetnje nisu dale rezultate, posuo se pepelom i dobio odobravanje velikog broja zena.
    U medjuvremenu zakladi "Solidarnost" dostavljena je jedna prijava o spolnom uznemiravanju, a da li ce biti kaznene prijave, to nitko ne zna.Do sada nema nijedne!
    Najvece postovanje za mene zasluzuje gdjica/gdja Zajovic, jer je imala hrabrosti da cijelu tesku, mracnu i odvratnu pricu dovede do kraja.Nadam se da ce to omoguciti da mnoge djevojke i zene podnesu kaznene prijave.
    One koje su sutile i cak pristale na spolno uznemiravanje, ne zasluzuju ni opravdanje ni razumijevanje.
    One koje sada, nakon dvadeset godina govore o seksualnom zlostavljanju, kao ona plasticna voditeljica iz Hrvatske, koja je uposlena na Dodikovoj tv, ne zasluzuju paznju .Jer, lajkovi su u pitanju.

  3. Verena prije 7 mjeseci

    To je jedno somnabulno stanje u kojem teziser javno priznaje da je seksualni grabezljivac i moli za oprost,s jedne strane, s druge, veliki broj zena koje mu daju podrsku.
    Uz to se ukljucuju mediji koji zderu i kidaju posljednje ostatke dostojanstva bilo Matanica, bilo zena .Meni tu nije nista normalno.

  4. Verena prije 7 mjeseci

    @NJoNJo
    zene jesu najvece zrtve jer ne samo da trpe seksualno nasilje, vec ako se odluce usprotiviti i boriti, trpe reakcije okoline i jos moraju dokazivati da su napastvovane.
    Ali, ne mogu opravdati niti jednu zenu koja je sutila i suti.
    Svojedobno i sama sam imala nekoliko ruznih iskustava, ali sam se izborila.Nikada ne treba pristati!
    Da nije jedna zena odlucila da sve javno objavi, Matanic bi sutio; zato se odlucuje na javno priznanje.I dobija veliku podrsku zena.Meni je to apsolutna devijacija i samih zena i drustva.Devijacija je za mene i trazenje opravdanja za one koje su sutile, iako mi je potpuno jasno zasto su to ucinile.Ali, ne smiju biti niciji objekti! Zato se ne slazem sa stavom autorice: zene, branite se i progovorite kao sto je to ucinila lijepa i njezna Danijela Stajnfeld.
    Matanic je vrhunskom i reziranom manipulacijom od sebe napravio zrtvu, pa cak molio da se ne napada njegova obitelj, iako mislim da je on svoju obitelj najvise izlozio i osramotio.
    Citam kako su njegove kolegice i neke novinarke smatrale da je drag i simpatican i nisu spominjale bilo kakva losa iskustva.To je nemoguce!Nemoguce da nisu nista primijetile. Sutile su i nisu se borille! Kako onda da shvatim njihova naknadna priznanja o seksualnim grabezljivcima s kojim su imale posla?Neke u svijetu to pricaju nakon cetrdeset godina! Gdje je tu karakter i vjerodostojnost? Gdje Matanicevim kolegicama koje su sutile dvadeset godina.? Zato se ne slazem s autoricom.Ne moze se traziti opravdanje za njihovu sutnju a onda napadati sav muski rod.Bas kao sto se ne mogu sve zene strpati u grupu onih koje zbog koristi, karijerizma, kukavicluka, sute.
    Koliko je samo upravo od zena Matanic dobio podrske! Zbog promisljene, reziserske objave.Za mene je to sramno.Ako to nije jedna iskrivljena percepcija svijeta od strane zena ali i Matanica, sto jeste? Je li ga objava na drustvenim mrezama abolirala? Pa, nije i nece!

  5. tubaron prije 7 mjeseci

    @Verena, kada god' pročitam ovovṙstna čtiva i članke često se spomenem svojedobne danasove novinarke, a potom i globusove velmi čitane "kolumnistice" (inače, tuđmanove miljenice među novinarkama i novinarima) torbarine, koja se je tieh ratnih devetdesetih prošloga stoljeća često u svojima "kolumnama" poigravala "sexom" i svojim "sex appealom", prëm da su joj sve teme zapravo bīle svezane s ratom i mutnom politikom u tom tragičnom razdoblju brojnih ljudskih stradanjā na balkanu. u razdobljima riedkih odmorā s ratišta, voliô sam pročitati njene opuštajuće i nëkada duhovite "kolumne"/stůpce - nisam bīô jedini. mnim da su te godine bīle vṙhunac njene strukovne/poslovne kariere. no, s dokončanjem ratovā na balkanu i s prividnom "stabilizacijom" družstveno-političnih odnosā na tom prostoru, torbarina postupno nestaje "s medijske pozornice" i reflektori se s nje prëusmeruju k novima mlađima "zvjezdicama" novoga doba. to se je nëkako poklopilo i s mojim napuštanjem balkana, tako da ju već nisam čitaô. zanimljivo, navieke je težila u javnosti imäti svoje najbolje fotografije/svjetlopise, koje su zračile najvećim "sex appealom", a riedko jih je "osvježivala" ne gledē na protek vrjemena. nu, kada bī nëtko procjenjivaô vrieme po njenima - inače iznimno riedkima - fotografijama/"svjetlopisima" pomisliô bī da je vrieme za nju stalo prïje približno dvadesetka godinā. danas je u pozdnima godinama, "davno" umirovljena, i mnogi ju vjerojatno ne bī već prëpoznali. inače, tekom življenja mnoge žene (mlađe i starïje, udane i neudane) su znale "flertirati" u mojoj nauzočnosti, ali to me nije smetalo, zato jer sam u tiema trenutcima bīô u "stabilnima" svezama sa ženama do kojih mi je bīlô zaisto stalo. tako da, sve zavisi od čovjeka i kako se postavi u životu.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija