Ljubav
ritn by: Glober
24. 12. 2006.
Ljubav
Dječak je rastao i postao dečko. Susretao se sa svakakvim događanjima tijekom odrastanja. Svi ti susreti i doživljaju nisu umanjili njegovu ljubav prema ljudima. Ljubav prema svemu ostalome nije nikada niti bila u pitanju.
Jedina ljubav koja je cijelo vrijeme bila upitna, bila je njegova ljubav prema samome sebi, ali on to nije mogao znati, sve dok nije susreo djevojku. Djevojku sa zrcalom.
Jednoga dana, sasvim slučajno, lutajući svijetom u sebi i svijetom oko sebe, potpuno besciljno, kao i uvijek do tada, vidio je ispred sebe djevojku predivne duge kose. Stajala je samo korak od njega. Nije joj mogao vidjeti lice, niti čuti glas, ali ono što je osjetio približivši joj se bilo je tako posebno da ju je poželio dodirnuti.
Dotaknuo ju je po ramenu, dodirom kojim se inače služio u životu, drugačije nije znao.
Djevojka se prestrašeno okrenula i pogledala ga širom otvorenih očiju.
U tom trenutku, vidjevši se u njezinim očima, dečko se prvi put u životu vidio u zrcalu.
Zbunio se. Zbunila se i djevojka. Još jednom su se pogledali i još jednom su se zbunili.
Ona se okrenula i nastavila svojim putem. On je ostao stajati gledajući za njom.
Stojeći na mjestu i gledajući u smjeru u kojem je djevojka otišla dečko nije stajao. Rastao je. Što nije uspijevao godinama do tada, stalno se krećući u potrazi za nečim, dogodilo mu se sada, u trenutku, i ne mičući se sa tog mjesta gdje ju je susreo, dečko je postajao čovjek.
Isprva je osjetio strah. Strah od toga što će učiniti sa sobom, jer nije otišao za djevojkom. Kasnije, za vrijeme dok je dječak odrastao, strah je nestajao. Postavši čovjek, shvatio je da i on ima iste takve oči kakve ima i djevojka. Shvatio je da oči nisu obično ogledalo i da se ne mogu razbiti.
Shvatio je da je djevojka proživjela isto što i on. I odlučio ju je čekati. S osmjehom.
To čekanje nije umanjilo njegovu ljubav prema ljudima oko njega. Ljubav prema samome sebi više nije bila upitna. Kao ni ljubav prema očima u kojima je vidio jedan potpuno novi svijet.
Najdraži moji,
želim nam svima puno ljubavi, jer s njom budimo ono što je zbilja najbolje u nama, postajući tako jedno sa svijetom u kojem živimo.
Glober, pred Novu 2007.
Kad ljubavna suza kane,
istina je stara:
poezija leči rane,
što ih srce stvara.
H. B.