Kako živjeti kao žena nogometnog fanatika
ritn by: Jelena
09. 05. 2002.
Užem je krugu poznato da već duži niz godina živim kao cura jednog od uzornih primjera nogometnog fanatizma. Kako se othrvati tome, a ipak ostati pristojan? Svo to vrijeme, moja inteligencija nije uspijela razviti nešto što bi se zvalo sportskom memorijom. Sve utakmice, prvenstva lige i ostalo, u mojoj memoriji opstaju vrlo kratko. Netko bi pomislio da se radi o problemu kratkoročnog pamćenja, ali nije tako. Gledajući film, dokumentarac ili nešto tako pamtit ću likove, imena, zaplete i rasplete, ali kad se radi o sportu (u ovom slučaju nogometu) razvija se, očito, neka blokada koja priječi pamćenje rezultata nogometnih događanja i svega u vezi s tim. Provodim ja , kao poslušna ženka, vrijeme uz televizor, prateći sportske interese svog odabranika (podaci poznati redakciji), ali k'o za vraga ništa od toga. Jedino što uspijevam zapamtiti je poneki igrač privlačnog lika ili stasa.Ostalo zauvijek izmiče mojem pamćenju.Padnu tu neki golovi,uzrujavam se i pjenim pred televizoram,ali sutradan sve isčezne. Tako ću ja kad me se pita štogod o nekoj utakmici najčešće reći «pa igrali su neki i nije bilo loše, valjda».
Šteta sveg tog vremena koje provedem psujući uz neku utakmicu,jer muški će dio populacije još danima imati o čemu razgovarati, ja ću još danima ponavljati kako sam bila dobra i gledala to sranje s njim.
Ponekad si čak pokušavam stvar učiniti zanimljivom. Neki dan sam pozorno slušala što je pričao onaj komentator i došla do toga da zasigurno postoji neka šablona po kojoj oni prenose svaku utakmicu. Promijene se imena, gosti i domaćini, nekad su modri, a nekad plavi, ali u stvari radi se o istom. To me sve dovelo do zaključka da postoji nešto kao nogometni diskurz ili određeni govor koji se tiče nogometa i samo njega. Postoji li nešto kao nogometna metaforika, nešto kao stalni epiteti u epovima (npr. Odisej je uvijek lukav, a Penelopa vjerna, i slične konstrukcije koje služe lakšem pamćenju onog koji pripovijeda). Nogometni komentatori nisu ni pjesnici ni rapsodi, ali tehnika ih je često ista. Koliko ste puta čuli da je netko krenuo u napad poput brzog vlaka- koristi se u slučaju kada igrač da gol (vjerojatno zbog nezaustavljivosti), ili kad suci nekog kradu (najčešće našu ekipu) komentator će obično pričati o nesigurnoj odluci suca (omiljeno u slučaju ofsajda ili naknadno dosuđenog jedanaesterca). Često gledajući utakmicu gledamo, kako nas komentator uvjerava, igru mačke i miša. Taj miš je, najčešće u moru problema, ugrožen klub, pred ispadanjem iz ostatka natjecanja što nije za šaliti se.
. Stvar postaje dodatno zanimljiva ako su posljednje minute guste, jer obrat je uvijek neočekivan, a pobjeda dobitak na kladionici. Na svakoj drugoj utakmici svjedoci smo kako se lukavo pletu mreže oko gola, ako lopta zavši golu pred nama su junaci, ako ipak lopta ode nebu pod oblake imamo posla sa tragičarom koji je bezidejnom igrom doveo do nesretnog poraza. Ali nemojmo se pretjerano zabrinjavati.Oni neće dobiti premiju dok se mi možemo tješiti činjenicom da je naš tim nadmoćan čak i kad gubi.
Kad pobijeđujemo to je zbog naše tehnike ili zrelosti igrača, no kad gubimo na sunce izlaze ostale neosporne kvalitete momčadi. Poraz je zato i bolja prilika da se istaknu sve hvalevrijedne, humane odlike našeg tima
Iz ovoga će se moći zaključiti da i ovakva osoba kao ja može izvući nešto zanimljivo iz gledanja utakmica, ali boga mi, nije tako. Prosječna će ženska osoba, koja ne voli nogomet, najviše užitka izvuči iz nasilja na utakmici, toga nam nikad dosta. Nismo krvave nego je zanimljivo koliko daleko ta glupost može odvesti normalne odrasle ljude. Malo odgurivanja, malo psovanja, koje razumiju svi, makar govorili posve različitim jezicima, sve u svemu skoro nikad nešto ozbiljno, ali dosta da se začini dosadnih 90 minuta. Moja su očekivanja još uvijek veća od realizacije, ali što se može.
I tako svi moji napori da razumijem frku koja se diže oko tog sporta ostaju jalovi. Kako bi nečija baka rekla «Što to oni trče oko jedne lopte kad svaki ima para da si kupi barem 10 .» posve se slažem s bakom. Šalu na stranu ponekad se, gotovo, isplati pogledati utakmicu, ako se ne potuku, barem se možete smijati do suza onom idiotu od komentatora.
Šteta sveg tog vremena koje provedem psujući uz neku utakmicu,jer muški će dio populacije još danima imati o čemu razgovarati, ja ću još danima ponavljati kako sam bila dobra i gledala to sranje s njim.
Ponekad si čak pokušavam stvar učiniti zanimljivom. Neki dan sam pozorno slušala što je pričao onaj komentator i došla do toga da zasigurno postoji neka šablona po kojoj oni prenose svaku utakmicu. Promijene se imena, gosti i domaćini, nekad su modri, a nekad plavi, ali u stvari radi se o istom. To me sve dovelo do zaključka da postoji nešto kao nogometni diskurz ili određeni govor koji se tiče nogometa i samo njega. Postoji li nešto kao nogometna metaforika, nešto kao stalni epiteti u epovima (npr. Odisej je uvijek lukav, a Penelopa vjerna, i slične konstrukcije koje služe lakšem pamćenju onog koji pripovijeda). Nogometni komentatori nisu ni pjesnici ni rapsodi, ali tehnika ih je često ista. Koliko ste puta čuli da je netko krenuo u napad poput brzog vlaka- koristi se u slučaju kada igrač da gol (vjerojatno zbog nezaustavljivosti), ili kad suci nekog kradu (najčešće našu ekipu) komentator će obično pričati o nesigurnoj odluci suca (omiljeno u slučaju ofsajda ili naknadno dosuđenog jedanaesterca). Često gledajući utakmicu gledamo, kako nas komentator uvjerava, igru mačke i miša. Taj miš je, najčešće u moru problema, ugrožen klub, pred ispadanjem iz ostatka natjecanja što nije za šaliti se.
. Stvar postaje dodatno zanimljiva ako su posljednje minute guste, jer obrat je uvijek neočekivan, a pobjeda dobitak na kladionici. Na svakoj drugoj utakmici svjedoci smo kako se lukavo pletu mreže oko gola, ako lopta zavši golu pred nama su junaci, ako ipak lopta ode nebu pod oblake imamo posla sa tragičarom koji je bezidejnom igrom doveo do nesretnog poraza. Ali nemojmo se pretjerano zabrinjavati.Oni neće dobiti premiju dok se mi možemo tješiti činjenicom da je naš tim nadmoćan čak i kad gubi.
Kad pobijeđujemo to je zbog naše tehnike ili zrelosti igrača, no kad gubimo na sunce izlaze ostale neosporne kvalitete momčadi. Poraz je zato i bolja prilika da se istaknu sve hvalevrijedne, humane odlike našeg tima
Iz ovoga će se moći zaključiti da i ovakva osoba kao ja može izvući nešto zanimljivo iz gledanja utakmica, ali boga mi, nije tako. Prosječna će ženska osoba, koja ne voli nogomet, najviše užitka izvuči iz nasilja na utakmici, toga nam nikad dosta. Nismo krvave nego je zanimljivo koliko daleko ta glupost može odvesti normalne odrasle ljude. Malo odgurivanja, malo psovanja, koje razumiju svi, makar govorili posve različitim jezicima, sve u svemu skoro nikad nešto ozbiljno, ali dosta da se začini dosadnih 90 minuta. Moja su očekivanja još uvijek veća od realizacije, ali što se može.
I tako svi moji napori da razumijem frku koja se diže oko tog sporta ostaju jalovi. Kako bi nečija baka rekla «Što to oni trče oko jedne lopte kad svaki ima para da si kupi barem 10 .» posve se slažem s bakom. Šalu na stranu ponekad se, gotovo, isplati pogledati utakmicu, ako se ne potuku, barem se možete smijati do suza onom idiotu od komentatora.
Tako je Miro, ali je nogomet isto tako i jedna igra koja može biti nezanimljiva i ženama i muškarcima. Evo pogledajte Juru Stipića (ko zna ko je to, dobije Ledo sladoled sa Bokšićevom slikom na štapiću :-) ) ... Jedan pravi umjetnički primjer.
Ali da zna biti zanimljivo, zna ... (mmm ... Englezi ..