Angelina Jolie je izjavila kako joj je žao što nije svom bivšem mužu Johny Lee Milleru rekla da ga voli. Ili bi mu sad rekla da ga voli. instanto je i mene plima prošlosti zahvatila od dna kralježnice do vrata. Pa sam se tako i ja prisjetio stvari koje bih volio da sam napravuio. I stvari koje bih volio da sa rekao.
Žao mi je što se oko jedne jednom nisam više potrudio, i što joj nisam baš nikad rekao da ju volim. A ispalo mi je to preko ust i jezika nekim drugima kojima... Koje nisam volio i čijih se lica niti ne sjećam.
Još uvijek mi je od emocionalnih događaja u životu, zagrljaj na stijeni iznad mora uz buru uokolo, jedan od dražih. Među nama je sve što je mirisalo na elektricitet odavno kondenzirano, ali mi se svejedno na to sjećanje osmijeh stidljivo dovuče na lice, ruke mi polete za duvanom, a ugodni grč se javi iz želuca. Pouka koju sam kasnije iz toga izvukao jest da je stvari, ako se ne naprave na vrijeme, bolje nikad ne napraviti.
za neke stvari dvojim je li mi žao što sam ih ikad napravio, ili bih više žalio d ne znam kako izgledaju. na neka pitanja samo budućnost može odgovore donijeti. Pa, hawgh, javit ću vam kad budem i sam više znao. Ili kad budem mrtav i beo.
Nije mi posebno žao mi je što sam jedne večeri pretjerao i mrtav umoran, teturajući, bijel u licu, izbuljenih očiju, odustao od nošenja bicikla na drugi kat. Bicikla, kojeg više nisam vidio nakon te večeri. Tek sam ujutro vidio kako je parkirno mjesto prazno, a meni je ostala boca za vodu koja je slučajno, umjesto na bicikli, bila zagubljena iza namještaja u sobi.
Žao mi je što sam više nego par puta, ne razmišljajući, i ne vodeći računa, zajebao prijatelje, pa je ispalo da sam ih odjebao i da su mi treća rupa na svirali. I još par sličnih situacija kad sam ispadao pizda, a da to nisam odmah niti skužio.
Mnoge su mi noći uz grč u želucu ostale neprospavane jer sam se, umjesto brojanjem ovaca, bavio pretresanjem događaja tog ili prethodnih dana. Žalim što sam u osmom razredu, ujesto čekanja u čekaonici, izabrao šetnju gradom, pa tu tegobu još vučem sa sobom.
Nekad sam bio rasipan, a sjećajući se Raspućinovih plodova tih rasipničkih dana, žalim ludu glavu. S druge strane, opet, žalim neke dane kad sam zajključao novčanik. A sve skupa mi je poprilično svejedno, jer bilo je to godine...
Ponekad mi je žao što se nisam jedne noći, kad sam bio umoran, rastrojen i rezigniran, ubio i tako završio sa sitnim satima koji su se vukli do jutra ili s danima kojima sam se vukao gradom, sobom i stanom, ali to je rijetko i češće mi je drago što sam još uvijek tu negdje, iz dana u dan sa prilikama da ispravim počinjene greške ili počinim nove i sa šansom da uveseljevam i živciram bližnje svoje. Bolje su prodbjevene noći nego postelja pod tlom.
A na kraju, nije mi žao što toliko lažem.