Internet veselje
ritn by: Sadhu
29. 06. 2003.
Jednom prilikom našao sam se u društvu koje je razgovaralo o vojsci, ˝služenju domovini˝, i sličnome. Neki tip je tada rekao da je jedino dobro u vezi vojske što vidiš koliko ima glupih ljudi. Ista rečenica mogla bi se upotrijebiti i komentirajući neke događaje na Internetu. Otiđi na bilo kakav chat, forum, ili kakvo drugo mjesto na webu gdje ljudi mogu komunicirati, i promatraj šta se piše. Naprosto katastrofa! Ljudi briju na svakakve gluposti - od poslovičnog sexa, preko nogometa, nacionalizma, regionalizma, itd. pa do muzike, književnosti, filozofije i nekakve kvazierudicije. Ono što je većini njih zajedničko je veoma ozbiljno shvaćanje svega što se tamo piše. Ljudi su valjda zaboravili da sve to, na kraju krajeva, služi zabavi.
I tako, upravo ta njihova osobina može biti istovremeno i način kako se malo poigrati s istima, i pritom se jako dobro zabaviti! Još je najbolje ako je više ljudi za kompjuterom jer je tad mašta nekako bujnija, a i ljepše je smijat se u društvu. Cimer i ja smo često razbibrigu pronašli na chatovima ili forumima nekih stranica. Sve što je potrebno je maloumno uletiti u postojeći razgovor i baciti udicu. Obično to izgleda ovako - odabrali bi nekakav blesav nick i uletili u glavnu sobu chata sa izjavama u stilu: ˝Dinamo je sranje˝, ˝Dalmoši su idioti, jebat ćemo vam majku˝ , ˝Srbija!˝ , i slično. U pravilu ne prođe više od deset sekundi prije nego se kakva budala zakvači. Naravno, on/ona počne kontraprostačiti, a mi još više potpirujemo vatricu. Tad se uključi još nekolicina chat-prijatelja ili istomišljenika dotične osobe, a prava zabava počinje. To što oni stvar shvaćaju smrtno ozbiljno, za razliku od nas, daje nam zavidnu prednost u izmišljanju najnevjerojatnijih izjava. Njihova (Dalmatinci bi rekli) infišanost naprosto budi maštu! Što bi oni bili razjareniji to bi naše izjave bile bizarnije i prodornije. Ne možete vjerovati kakve stvari vam počnu padati na pamet! Možemo se pohvaliti da smo jednom čak uspjeli toliko isprovocirati te jadnike da su svi napustili chat. Neki bi, opet, u svojoj nemoći da uspješno pariraju počeli prostačiti pa bi ih administrator stranice izbacio sa chata. To je bilo možda najslađe. Druga vrsta zabave je logirati se pod ženskim imenom. Naravno, svaki od tih chatova je pun napaljenih tinejdžera (a i onih malo starijih, jednako napaljenih). Izgleda da stvarno vrijedi onaj vic, kad je Bog rekao Adamu: - Adame, dao sam ti dvije glave, samo pazi, ne možeš ih koristiti istovremeno! Kao i u prvom slučaju, ubrzo se nađe kakva budaletina u ulozi velikog zavodnika. Kao, on nudi nekakvo božansko zadovoljenje, itd. Naravno, mi prihvaćamo igru i navlačimo ga na cybersex. Momak se trudi biti maštovit, upotrebljava sve one ofucane fraze iz romana i filmova, glumi muškarčinu. I onda, usred ˝sexa˝, ubacimo mu rečenicu tipa ˝gladim tvoju pivsku trbušinu˝ ili nešto slično što remeti njegovu projekciju muškosti na chatroom. Polako ga pretvaramo u karikaturu samog sebe, a čovjek ne želi prestati. Fino mu je, tj. bar mu je bilo fino dok ga nismo počeli zajebavat, i nada se da je to samo nekakva prolazna faza kod te cure, te da će je uspjeti dovesti do kraja. Grčevito pokušava profurati svoj macho-image, sliku sebe kao mišićavog ˝seks-machine˝, ali malo po malo on ispada ćelavi, dlakavi debeljko, znojav i smrdljiv, sklon analnim avanturama, itd. (Sjećam se da smo jednom posebno napaljenom dečkiću, koji je tražio broj mobitela, dali broj izvjesnog prijatelja (koji je, pazi čuda, također među čitateljima Lupige). Jadničak je odgovorio nešto u stilu ˝evo nazvao sam, ali javio mi se neki muški glas˝. Toliko je bio napaljen da smo mu uspjeli prodati spiku kako je to ˝brat koji mi je zdipio mobitel i ne da ga natrag˝ i da neka ga on zamoli da vrati mobitel. Možda se određeni prijatelj sjeti tog razgovora. Nadam se da neće zamjeriti…) Konačno, kad tipu ipak splasne želja, prije nego prekine chat, dotučemo ga saznanjem da se upravo strastveno ševio s muškarcem (ili više njih). Sličnu vrstu zabave, doduše malo rafiniraniju i s drugačijom tematikom, znali smo naći i na komentarima na izvjesnoj stranici. I tu su se, naravno, pojedinci upecali. Balašević bi rekao - princip je isti, sve su ostalo nijanse. Sve u svemu, ljudi su naprosto nevjerojatni! Mozgova opranih kojekakvim idejama, bore se za njihovu obranu svim sredstvima. Vrijeđaju, prostače, prijete, i općenito - spuštaju se na svoj najniži nivo… Sve zaradi obrane ispravnosti (jer, valjda, ono što je u njihovim glavama je ispravno). U svojim očima nepopravljivi poštenjačine i fair-play igrači, oni su spremni ratovati na bojnim poljima chatova i foruma u nedogled, dok ˝pravda ne pobijedi˝.
I tako, upravo ta njihova osobina može biti istovremeno i način kako se malo poigrati s istima, i pritom se jako dobro zabaviti! Još je najbolje ako je više ljudi za kompjuterom jer je tad mašta nekako bujnija, a i ljepše je smijat se u društvu. Cimer i ja smo često razbibrigu pronašli na chatovima ili forumima nekih stranica. Sve što je potrebno je maloumno uletiti u postojeći razgovor i baciti udicu. Obično to izgleda ovako - odabrali bi nekakav blesav nick i uletili u glavnu sobu chata sa izjavama u stilu: ˝Dinamo je sranje˝, ˝Dalmoši su idioti, jebat ćemo vam majku˝ , ˝Srbija!˝ , i slično. U pravilu ne prođe više od deset sekundi prije nego se kakva budala zakvači. Naravno, on/ona počne kontraprostačiti, a mi još više potpirujemo vatricu. Tad se uključi još nekolicina chat-prijatelja ili istomišljenika dotične osobe, a prava zabava počinje. To što oni stvar shvaćaju smrtno ozbiljno, za razliku od nas, daje nam zavidnu prednost u izmišljanju najnevjerojatnijih izjava. Njihova (Dalmatinci bi rekli) infišanost naprosto budi maštu! Što bi oni bili razjareniji to bi naše izjave bile bizarnije i prodornije. Ne možete vjerovati kakve stvari vam počnu padati na pamet! Možemo se pohvaliti da smo jednom čak uspjeli toliko isprovocirati te jadnike da su svi napustili chat. Neki bi, opet, u svojoj nemoći da uspješno pariraju počeli prostačiti pa bi ih administrator stranice izbacio sa chata. To je bilo možda najslađe. Druga vrsta zabave je logirati se pod ženskim imenom. Naravno, svaki od tih chatova je pun napaljenih tinejdžera (a i onih malo starijih, jednako napaljenih). Izgleda da stvarno vrijedi onaj vic, kad je Bog rekao Adamu: - Adame, dao sam ti dvije glave, samo pazi, ne možeš ih koristiti istovremeno! Kao i u prvom slučaju, ubrzo se nađe kakva budaletina u ulozi velikog zavodnika. Kao, on nudi nekakvo božansko zadovoljenje, itd. Naravno, mi prihvaćamo igru i navlačimo ga na cybersex. Momak se trudi biti maštovit, upotrebljava sve one ofucane fraze iz romana i filmova, glumi muškarčinu. I onda, usred ˝sexa˝, ubacimo mu rečenicu tipa ˝gladim tvoju pivsku trbušinu˝ ili nešto slično što remeti njegovu projekciju muškosti na chatroom. Polako ga pretvaramo u karikaturu samog sebe, a čovjek ne želi prestati. Fino mu je, tj. bar mu je bilo fino dok ga nismo počeli zajebavat, i nada se da je to samo nekakva prolazna faza kod te cure, te da će je uspjeti dovesti do kraja. Grčevito pokušava profurati svoj macho-image, sliku sebe kao mišićavog ˝seks-machine˝, ali malo po malo on ispada ćelavi, dlakavi debeljko, znojav i smrdljiv, sklon analnim avanturama, itd. (Sjećam se da smo jednom posebno napaljenom dečkiću, koji je tražio broj mobitela, dali broj izvjesnog prijatelja (koji je, pazi čuda, također među čitateljima Lupige). Jadničak je odgovorio nešto u stilu ˝evo nazvao sam, ali javio mi se neki muški glas˝. Toliko je bio napaljen da smo mu uspjeli prodati spiku kako je to ˝brat koji mi je zdipio mobitel i ne da ga natrag˝ i da neka ga on zamoli da vrati mobitel. Možda se određeni prijatelj sjeti tog razgovora. Nadam se da neće zamjeriti…) Konačno, kad tipu ipak splasne želja, prije nego prekine chat, dotučemo ga saznanjem da se upravo strastveno ševio s muškarcem (ili više njih). Sličnu vrstu zabave, doduše malo rafiniraniju i s drugačijom tematikom, znali smo naći i na komentarima na izvjesnoj stranici. I tu su se, naravno, pojedinci upecali. Balašević bi rekao - princip je isti, sve su ostalo nijanse. Sve u svemu, ljudi su naprosto nevjerojatni! Mozgova opranih kojekakvim idejama, bore se za njihovu obranu svim sredstvima. Vrijeđaju, prostače, prijete, i općenito - spuštaju se na svoj najniži nivo… Sve zaradi obrane ispravnosti (jer, valjda, ono što je u njihovim glavama je ispravno). U svojim očima nepopravljivi poštenjačine i fair-play igrači, oni su spremni ratovati na bojnim poljima chatova i foruma u nedogled, dok ˝pravda ne pobijedi˝.
U nedjelju.