Prošlog petka poslije podne u Židovskoj je općini Zagreb na sastanku na kojem se raspravljalo o mogućoj (konačnoj) zabrani ustaškog pozdrava „Za dom spremni!“ uz članove parlamentarnih stranaka, osim Domovinskog pokreta i Mosta, prisustvovao i predstavnik Hrvatske demokratske zajednice Damir Habijan. Istina je da se već neko vrijeme priprema takva jedna zakonska inicijativa, ali će njezin rezultat, naravno, ovisiti o Andreju Plenkoviću i HDZ-u. On prije lokalnih izbora sigurno neće pristati na opće sankcioniranje ustaškog pozdrava, ali, najvjerojatnije, neće niti poslije izbora, jer je proustaško nasljeđe nažalost ipak jedna od glavnih sastavnica cjelokupnog djelovanja HDZ-a posljednjih 30 i nešto godina.

Sve te priče o tzv. „dvostrukoj konotaciji“ motivacijskog uzvika „Za dom spremni!“ su dakako neistinite, neuvjerljive gluposti. Premijer Plenković voli govoriti o tome kako su različite konotacije ZDS-a bile u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a drukčije u službi one, je li, obrambene funkcije tog pokliča u Domovinskom ratu, kada je valjda trebalo na taj način zastrašiti neprijatelje. Tako da znaju da ih baš ljute ustaše-crnokošuljaši, srbožderi čekaju na drugoj strani.

Već je toliko puta ponovljeno da osnivanje postrojbi HOS-a, ustaški pozdrav, portreti Ante Pavelića, uniforme Crne legije i imenovanje njihovih postrojbi prema „legendarnim“ ustaškim zapovjednicima nije imalo baš nikakav drugi smisao niti konotaciju, nego oživljavanje i nastavljanje ustaškog pokreta s ciljem uspostave države slične NDH-u - bez Srba, bez „Jugoslavena“ i „s vjerom u Krista protiv komunista“. Naravno, bilo je dosta onih mladića koji su se u HOS-ove postrojbe naprosto samo došli boriti, „čista srca“, neopterećeni svim tim, bez tih povijesnih znanja i svijesti. 

"Različita" konotacija? (FOTO: Wikimedia)

No, osnivači u ondašnjoj Hrvatskoj stranci prava znali su zašto su postrojbe nazvali HOS i zašto im u stranačkim prostorijama na zidovima vise portreti ustaškog zločinca. I general HOS-a Ante Prkačin je govorio da je smisao takve obrambene institucije bio u restauraciji ustaške tradicije. Danom HOS-a proglašen je 10. travnja, datum na koji je uspostavljena NDH. To je onaj dan kad svake godine izvjesni Marko Skejo s hitlerovskim brčićima postrojava Crnu legiju i onda, potpuno neometano, oni marširaju Splitom. 

Velika većina se u Domovinskom ratu borila za demokratsku Hrvatsku a jedan dio - i to neovisno o tome jesu li bili u HOS-u ili pak u nekim drugim postrojbama HV-a - upravo za nekakvu (valjda modernu !?) inačicu koljačke NDH. Originalno, Hrvatske oružane snage (HOS) ustrojene su u studenom 1944. godine spajanjem Domobranstva i Ustaške vojnice u jedinstvenu vojsku, s jasnim ustaškim obilježjima. A repliku je, dakle, ustrojio HSP 1991. godine. U listopadu 1991. godine Franjo Tuđman je, prema Zakonu o obrani, dao raspustiti HOS kao nelegalne vojne postrojbe a njegovi pripadnici su većinom priključeni Hrvatskoj vojsci. Od tada HOS ne postoji. Postrojbe HOS-a nisu, dakle, sudjelovale niti u operaciji Bljesak 1995. godine a, bogme, niti na Maslenici 1993. godine. Zato jer više nisu postojale, nema nikakvog razloga da se pripadnike HOS-a uopće poziva na svečanosti ili komemoracije takvih i sličnih akcija iz Domovinskog rata. Poginuli u takvim akcijama, pa ni bivši hosovci, nisu poginuli u crnim odorama.

Istog, prošlog petka, samo ujutro, predsjednik Republike Zoran Milanović otkazao je dolazak na obilježavanje vojne akcije Maslenica u Zadru jer je obaviješten da ga tamo čekaju sedmorica navodnih hosovaca u crnim uniformama i sa zastavama HOS-a s ustaškim pozdravom. Ovog puta je Milanović s manifestacije sa sobom povukao i načelnika Glavnog stožera HV-a Roberta Hranja i druge generale.

Nitko se nije posebno uzbudio zbog svega toga, pa ni premijer Plenković koji je zbog Milanovićevog telefonskog poziva morao prekinuti igru lego-kockama sa svojim sinom. Milanović ga je obavijestio što se događa, ali Plenković nije smatrao da bi bilo dobro intervenirati i izbjeći još jednu državnu sramotu. Kasnije je premijer komentirao da se vjerojatno radi o smišljenoj provokaciji (lijeve) opozicije, a u ustaše maskirani „opozicionari“ Ante Baraba Knez i Elvis Čulina tvrdili su da su bili na popisu pozvanih na svečanost, dok su župan Božidar Longin, kao glavni organizator, i ministar obrane Mario Banožić tvrdili da ovi pripadnici HOS-a nisu u protokolu! 

"Ljevičarski provokator" po Plenkoviću - Elvis Čulina (FOTO: HINA/Zvonko Kucelin)

Istina je laž, a laž je istina, tvrdio je još George Orwell. Baraba je i ljutito priprijetio predsjedniku Republike - neka mu tu dođe, pred njega, i neka mu kaže u lice da mu ovo smeta, a on ću mu reći razlog zašto je u toj uniformi!

Zvonimir Kusić, premijerov osobni savjetnik, bivši predsjednik HAZU-a a i šef znamenitog bivšeg povjerenstva koje je izdvojilo kao izuzetak da hosovci mogu paradirati sa zastavama s ustaškim pozdravom - ali, kao, samo kad su u komemorativnim prilikama - komentirao je tragikomediju u Zadru, tako da treba procijeniti kakva je bila intencija Barabe i šestorice ostalih - treba vidjeti jesu li oni došli provocirati ili su došli dati pijetet poginulima. Ma baš. To stvarno nije lako procijeniti.

Uglavnom, otkad je Plenković-Kusićevo povjerenstvo donijelo jednu takvu odluku da su i protuustavni ustašluci dopušteni kad su komemoracije u pitanju, gotovo da nema dana da nije neka komemoracija i dobra prilika za ljude u crnom da prošeću, da ih se medijski zabilježi pa i bez toga da se gdjegod poklone žrtvama za Hrvatsku.

Možda je Plenković zaista dao ozbiljnog povoda misliti Miloradu Pupovcu, Ognjenu Krausu, a onda i Franji Habulinu, predsjedniku SABA-e, i nekom drugom da on, Plenković, ozbiljno promišlja da jednog dana zaista (civilizirano) zabrani ustaški pozdrav, ali, kad se zrelo promisli, analizirajući sve što se oko toga do danas događalo, teško da će se zaista usuditi to učiniti. Jer što bi rekli njegovi „autentični“ hadezeovci? 

No, kada bi to učinio, općenito bi bio na političkom dobitku. U rujnu prošle godine Kraus je poručio Plenkoviću da će, donese li tu odluku, „skinuti ljagu s hrvatskog naroda koju nezasluženo nosi 30 godina, posebno s obzirom na doprinos koji je Hrvatska dala u europskoj antifašističkoj arhitekturi“. 

Hrvatska je unutar Europske unije gotovo izuzetak (Mađarska je možda tu negdje blizu) u njegovanju tendencija povijesnog revizionizma prema kojem bi čak fašistički kvislinzi i gubitnici bili zapravo na pravoj strani u Drugom svjetskom ratu u nas. Jasno, nije to u Hrvatskoj od jučer, nego otkako je postala samostalna država 1990. i 1991. godine.

Ploča dugogodišnjeg spoticaja (FOTO: HINA/Dario Grzelj)

Naravno da premijeru Plenkoviću nije bilo drago što nekoliko godina nije bilo zajedničkih komemoracija ustaškim žrtvama u Jasenovcu. Ako manjine i antifašistički borci ne žele doći u Jasenovac zajedno s premijerom nego priređuju izdvojenu komemoraciju, onda to hrvatsku vladu ne prikazuje u dobrom svjetlu niti u inozemstvu niti doma. Glavni povod je bila postavljena HOS-ova ploča usred Jasenovca. Nakon dugo, dugo vremena preseljena je samo nekoliko kilometara dalje. Ali, prošle godine održana je nakon dugo vremena zajednička komemoracija u Jasenovcu. A onda, poslije parlamentarnih izbora, predstavnici manjina postali su glavni koalicijski partneri HDZ-a, a Boris Milošević i jedan od potpredsjednika Vlade.

Nakon sastanka u Židovskoj općini u vezi moguće zabrane „Za dom spremni!“ predsjednik Ognjen Kraus je potpisao priopćenje u kojem stoji kako je „jednoglasno zaključeno da se pristupi usuglašavanju zakonskog okvira za stavljanje u saborsku proceduru Zakona o zabrani i krivičnom kažnjavanju upotrebe ustaških obilježja i znakovlja, nijekanja koncentracijskih logora smrti i veličanja ustaških zločinaca“. Poslije tog Krausovog priopćenja, ipak je reagirao HDZ-ov predstavnik, rekavši da nije jednoglasno zaključeno da se zabrani poklič „Za dom spremni!“. Tako da je sve to još jako fluidno, a nastavak slijedi.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Hina/Zvonko Kucelin