Travanj, 2002. (sjećanja..)
A brzo je prošlo tih 5 mjeseci 'službene' veze i onda krenuli dani kad smo se 'samo' družili i eto, nekad zabrijali. Malo sam prebrzo krenuo i odmah se bacio na kraj ove priče, al to su nekako najsvježija sjećanja... blicevi, lagana oštećenja i to je to.
Iako su mi neki ('savjetnici') govorili, tj. savjetovali da je sve to 'slikanje bez filma' meni još nitko nije tako brzo ušao pod kožu i .... teško je sad pričati o svemu, a žao mi je što 'za vrijeme' nisam neke svoje trenutke prenosio na papir. Kako sad sve to izreći: sve te zajedničke šetnje, priče, zgode.. sva ona praćenja kući, dugački poljupci, opraštanja, pa dopisivanja čim bi se rastali.. sve one sate i dane provedene bez nje i razmišljanja i bolovi u želucu, plućima.. kako sve to staviti na papir?! A bilo je i onih poljubaca koji su sad već iskomercijalizirani... oni na kiši. A jako volim kišu, onu laganu, osvježavajuću, toplu proljetnu kišu - uff.
Nije lako. I kad drugi nisu vjerovali u nas, ja sam ih ubjeđivao u suprotno, jer ništa nije moglo biti jače - mogli smo se jedino sami pobijediti - a to smo uvijek odgađali.
Ljubav definitivno postoji, i ja vjerujem u nju iako nisam siguran da li sam ju ikad doživio. Sad, Za vrijeme Nje, mislim da sam osjetio kako je to kad te dotakne.
Zašto? Zašto ja sada moram razmišljati o tome  i prisjećati se, i stavljati sve to na papir!? Nije uopće lagan posao. Naročito zbog toga što sam još neiskusan, a pokušavam praviti nešto što bi bilo za sve. A nije. Ovo je samo moj dnevnik, jako interan, jako osoban.. kako ću se osjećati kad to netko bude čitao. Ne znam koliko je duboko govno, dok ne ugazim u njega, zato ću vjerovatno jednom i to saznati! A zašto je ona morala lagati i raditi mi stvari iza leđa, a što je najgore da to moram saznati od trećih osoba? I zašto je bila nedostupna, tako odsutna i neprilagođena cjeloj toj situaciji - kada god sam pokušavao pričati s njom i rješiti nesuglasice koje su počele izlaziti na vidjelo. A ona je samo rekla da ima problema sa izražavanjem - da ne zna kako i odakle da mi počne objašnjavati. Zar je istinu teško objašnjavati?! Objasniti!? Čini se da je nešto drugo posrijedi. Eto, opet sam počeo pušiti i to zbog nje.. a bio sam prestao, i to jako jako dugo. "Jesam li te ja to vidjela s cigarom?" pitala je nakon što se nije javljala 3 dana, i to zbog nečeg što je čula ili hjela čuti ili tko zna zbog čega" - da, tu su počele te nesuglasice! Vidjela me, ali nije htjela prići blizu, nije htjela razgovarati...a obećala je javiti se, nakon što joj je baterija bila prazna i... ma uf.
Na kraju sam odlučio da kažem da je došao kraj. Nije to najteži dan dan i trenutak u mom životu, ali definitivno ni najsretniji. Prekid je trebao otvoriti neku novu stranicu u mom životu.
'Službeno' izrečeni kraj još neko vrijeme nije bio 'ostvaren'. Tada smo se još neko vrijeme družili - bili smo kao prijatelji, ali više ljubavnici koji se suzdržavaju u svakom obliku fizičkog kontakta - ljubavnici koji kriju nešto sami od sebe.

 9. veljače, 2001.
Sinoć sam bio kod cure... Martine... bili smo ispred njene kuće i pričali.... samo sam htio naglasiti da sam u jednom trenutku jasnije čuo šum vjetra kroz puste grane.. zvižduci...... šuštanje..... Ima neko drvo čiji su, ajmo reći, plodovi oni tzv. helikopterčići koji se vrte kad ih baciš malo višlje u zrak i doimaju se kao helikopter.. Uglavnom, sve je bilo tako prekrasno.... i dok mi je ona nešto pričala, na tren sam se izgubio.. negdje..... iznad...... u vjetru..... kako dobro, kako prekrasno..... a sve je bilo okrunjeno prekrasnim noćnim nebom..... pomalo svjetlucavim pod sjajem mjeseca.... sve je bilo idealno.......
Zanimljivo je kako većina ljudi o ljubavi dvije osobe razmišlja tako nekako čudno...... ma nije to ni čudno nego.... ma šta ja znam. Ali ima neka teorija da će se dvoje ljudi naći i ako su na kraj svijeta i da će se tada spojiti kao da su oduvijek bili samo jedna duša prepolovljena po pola... kao da su ljudi puzzle koje se sklapaju dok mogu, a kad više ne bude odgovarajućih dijelova... tada potraga počinje... vjerovatno mi se ta teorija tako uglavila u mozgu, da sam oduvijek mislio da je moja polovina duše negdje daleko.... samo ne u ovom gradu..... a tko zna-možda i jest. Tako mi je čudno to što opet neki ljudi iz istog grada... pa su sretni i zaljubljeni i.... možda tako mora biti... možda su takva vremena-što bi stari rekli..... A možda.....
* *
Danas je eto 12. veljače 2001,  i večer je..... lijepa i ugodna večer.... zaista. Možda zato što sam upravo proveo određeno vrijeme s Martinom?! Vjerovatno jest jer mi je tako draga i jako mi je ugodno s njom. ma....ne mogu više ni pisati ništ... možda sam zaljubljen....... odoh....
Da, danas mi zvoni telefon, javim se i brzopleti ženski glas kaže da je iz nekog zavoda za istraživanja ili statistiku ili šta već... i provodi anketu, te pita ima li u našem domaćinstvu nekog između 10 i 14 godina... Ne, odgovorih, nema već dugo takvih, svi smo stariji... da, i to je vrijeme prošlo.. zamislim se nad svojim godinama, nad postupcima i nad svim nad čim se mogu zamislit i ..... godine prolaze, ne čekaju... Mislim da ipak nisam jedini kojeg muče godine i brzi prolazak godina i vremena... ima nas još......
I to je to, gdje se u mojim tekstovima spominje Ona. Malo mi je žao što nisam vodio to nekako češće, jer sad ne bih razbijao glavu i prisjećao se svega za ovaj moj mali projekt sastavljanja 'tri u jedan' - Prije, Za vrijeme i Poslije Nje.
* *
A sad je evo 22.travnja 2002. godine! I dalje se pokušavam sjetiti kako je bilo sve to. Ne pomaže mi! Mislim da ću pitati nju kako je njoj bilo dok je bila sa mnom. Da hoću, ne znam odakle mi to sad pada na pamet... idem joj poslat sms ili mail! (da imam kontakt s njom. Ne samo onaj u glavi koji me znao ponekad zakucat, nego eto.. ma pričat ću) ..... Nego, evo poslao sam joj sms i rekla je da će mi poslat to sutra. Sve smo sredili u par poruka, tj. mojih 5 i njeznih sms-ova komada 1. Čudno mi je to. Hmmm.
Od svega što sam prije mislio da je to TO, nešto sam uspješno predvidio, nešto sam novo saznao i vjerujem da još dosta toga nisam otkrio.. Dosta toga se poklopilo, za neke stvari sam i pogrešno razmišljao, ali sad vjerujem da je pravi put otprilike tu negdje. Baš tako 'otprilike'.
A u sms-u je u 160 znakova ona opisala našu vezu ovako: "ZANIMLJIVO  LIJEPO  UGODNO  ZABAVNO  UZBUDLJIVO  SRETNO  NEOBICNO  TUZNO  SVESTRANO  NJEZNO  MIRISNO  SLATKO  MEKANO  UZBUĐUJUĆE  SIMPATIČNO  GORKASTO  BLISKO  kratko"   da, i ja sam moram pročitati više puta :))