Autor: Lidija Bajuk Pecotić/Siniša Golub

Sandale na vodi

Sandale na vodi

bodulka

18. 11. 2005.

ocjena:
godina izdanja: 2000.
izdavač: Knjižnica i čitaonica Šenkovec
Gdje su naši praizvori? Odgovor na to pitanje pokušat će nam dati Lidija Bajuk Pecotić riječju, a njen kolega, također međimurski umjetnik, Siniša Golub, fotografijom u zbirci pjesama, novih pjesama i fotografija vrlo zanimljiva imena - "Sandale na vodi". Ne doziva li vam naslov "Sandale na vodi" asocijacije na nešto neviđeno, nadnaravno i mistično, a opet toliko blisko i poznato? Upravo je takva cijela ova zbirka, začudna, ali pitka, bajkovita, ali stvarna. Vodi nas, koristeći metafore i prenesena značenja, u mitski svijet vila i nadnaravnog, pa imamo dojam da nam zapravo prenosi baštinu kako bi je sačuvala od zaborava
Sandale na vodi

"Sandale na vodi" zbirka je pjesama i album umjetničkih fotografija nastao kao plod suradnje dvoje međimurskih umjetnika - Lidija Bajuk Pecotić i Siniša Golub, o kojima se ovdje radi, vode nas riječju i slikom kroz krajolike, godišnja doba, ali i unutarnja promišljanja i dijaloge ...

Pjesme Lidije Bajuk Pecotić pisane klasičnim stilom i uvijek u rimi, zaokupljaju pažnju čitatelja svojom melodioznošću, a odišu legendom i mističnošću. Umjetnica nas, koristeći metafore i prenesena značenja, dovodi u mitski svijet vila i nadnaravnog, pa dok čitamo pjesme imamo dojam da nam zapravo prenosi baštinu kako bi je sačuvala od zaborava. Tu, su i Sinišine fotografije kako bi još više naglasile tu potrebu i vizualno nam pojačale dojam i doživljaj ljepote i vrednote koja se nalazi svuda oko nas, a predata nam je na trajno čuvanje, a šteta je, da je tako rijetko zamjećujemo.

U četiri poglavlja, umjetnici nas tematski vode kroz pejzažne motive, ljubavnu liriku, čak i poneku epsku temu na koju se nadovezuju razmišljanja o odnosu života i smrti i našem odnosu prema njima; da bi zbirku konačno dovršili nedohvatljivim temama i mističnom tajanstvenošću tradicionalnog mirisa i ritma koji nas, kao čitatelja ostavlja pod dubokim dojmom poezije u ulozi bajke. I tako Sandale na vodi ostavljaju također krugove koji se šire i kojima se završetka ne nazire, pa zbirka tu i nema točku na "i". Ona se nastavlja svuda je oko nas ...

Iz pjesme "Ekspresija"

.... Sandale na vodi. Svjetionik trne. Simetrija. Ovali. Lažni labirint. Sprudovi i puste obale se crne. Oduvijek tu sjaje nedirnuti javom obelisci svjetla, okamine noći. Kaos ili Bog. Rapsodija u plavom.