INTERVJU-ANJA ŠIMPRAGA, „DJEVOJČICA IZ KOLONE“: „Potreban je iskorak da izgradimo tolerantnije društvo“

Saša Kosanović

2. kolovoza 2020.

INTERVJU-ANJA ŠIMPRAGA, „DJEVOJČICA IZ KOLONE“: „Potreban je iskorak da izgradimo tolerantnije društvo“

Dugo vremena neki saborski govor nije izazvao toliko reakcija kao što je to slučaj s potresnom osobnom ispovijesti koju je sa saborske govornice ovaj tjedan iznijela Anja Šimpraga, saborska zastupnica Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i dožupanica Šibensko-kninske županije. U kratkom govoru Šimpraga je ispričala kako je ona preživjela „Oluju“, kao dijete koje se našlo u izbjegličkoj koloni. 

POTRESNA SVJEDOČANSTVA SRPSKIH POVRATNIKA: Kako je i gdje Hrvatska vojska ubijala srpske civile nakon Oluje

ZAGREPČANI UPOZORILI NA STRADANJE SRBA U OLUJI: Na ruti vojne parade osvanula imena srpskih sela u kojima su se dogodili zločini

Evo tko je i kako ubijen nakon Oluje

Iako je njen istup, sudeći po reakcijama na društvenim mrežama, uistinu dirnuo ljude koji nisu navikli da se o „Oluji“ govori iz ove perspektive, Šimpraga je naišla i na niz neshvatljivo mrzilačkih komentara ljudi koji očito smatraju da Srbima ne bi trebalo biti dopušteno da uopće govore o ovoj temi, što jasno pokazuje kako postoji i poražavajuće veliki broj ljudi koji ne mogu imati empatije čak ni prema osmogodišnjoj djevojčici. Takvom se pokazala i saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto iz Domovinskog pokreta koja je od cijele potresne priče koja poziva na izgradnju „društva slobode i zajedničku budućnost“, čula samo kako je Šimpraga izgovorila „tačno“ i „avgust“.

Anja Šimpraga u Hrvatski sabor ušla je kao zamjena Borisu Miloševiću koji je otišao na mjesto potpredsjednika Vlade. Rođena je 1987. godine u Kninu, a danas živi u selu Radučić nedaleko tog grada. Potpredsjednica je SDSS-a i Aktiva žena SDSS-a, te predsjeda županijskom organizacijom ove stranke u Šibensko-kninskoj županiji. Magistrirala je agronomiju i obnaša dužnost potpredsjednice Općinskog vijeća Ervenika. Lupiga je s njom razgovarala dva dana nakon ovog, sad već možemo reći, povijesnog govora.

Vaš govor izazvao je brojne reakcije, većinom pozitivne. Ipak, na društvenim mrežama stotine su mrzilačkih komentara koje ostavljaju ljudi očito nezadovoljni što se jedna Srpkinja uopće usudila govoriti o toj temi. Kakve to emocije u vama izaziva?

- Sretna sam što je moj govor dopro do dobronamjernih i normalnih ljudi koji su shvatili poruku. Javili su mi se brojni i Hrvati i Srbi i ljudi drugih nacionalnosti koji su mi iskazali podršku zbog mog istupa i naglasili kako se takav govor u Saboru trebao čuti i puno ranije. Prevladavaju pozitivni komentari. Moji vršnjaci koji su prognani 1995. godine iz Drniša i Knina poručuju i da oni koji su doživjeli progonstvo i izbjeglištvo zapravo žive normalnim životom neopterećeni, a oni koji su to promatrali sa strane i nisu osjetili našu muku, sada daju sebi za pravo da pišu negativne komentare. 

Zanimljivo je da mnogi koji pozdravljaju vaš govor, vama čestitaju na hrabrosti, iako je od rata prošlo 25 godina. Je li trebalo skupiti hrabrosti za onakav govor u Saboru?

- Pretpostavljam da ljudi tako reagiraju s obzirom da se u Saboru još uvijek bavimo ratnom tematikom. Izlaganja koja imaju pojedini saborski zastupnici upućuju na to. Rekla sam što sam osjećala i to mi je bilo najbitnije. Poslala sam poruke mira i onaj tko to nije shvatio jasno daje do znanja da i ne želi okončanje ovakvih međuljudskih i međunacionalnih procesa. Usput, vi ste prvi koji ste mi postavili to pitanje. Čitala sam tekst povjesničara Dragana Markovine na Telegramu, koji se pita “je li došlo vrijeme da razumijemo odnos Srba prema Oluji” i baš me se dojmio. Ja također ne razumijem u čemu je problem da se i naše emocije uzmu u obzir i prihvate kao vrijedne. 

Kako komentirate zadihani istup saborske zastupnice Karoline Vidović Krišto koja vam je, nakon onakvog emotivnog istupa, prigovorila, jer ste upotrijebili dvije, navodno, srpske riječi – tačno i august?

- Zastupnica Vidović-Krišto nije uspjela u svom naumu, ali očito smo se razumjele. Drago mi je da sada ljudi na svojim profilima na društvenim mrežama ukazuju koliko sam zapravo govorila standardnim jezikom. Smisao jeste da se u Saboru čuje jezik ljudskosti bez obzira gdje smo se rodili, koje smo nacionalnosti i na tome ću ustrajati.

Anja Šimpraga - Milorad Pupovac
Anja Šimpraga u društvu predsjednika SDSS-a Milorada Pupovca polaže vijenas u Srbu (FOTO: HINA/Mladen Volarić)

Približava se Dan domovinske zahvalnosti kojem će u Kninu prisustvovati i potpredsjednik Vlade, Boris Milošević. Mnogi Srbi taj dolazak doživljavaju kao izdaju srpskog naroda. Kakvo je vaše mišljenje o njegovom sudjelovanju na proslavi u Kninu?

- Na taj dan nikome od Srba nikada nije lako, niti ugodno prisjećati se. Zna se što je to značilo za moj narod. S jedne strane, Hrvati slave taj dan, a nama je to dan kada smo morali napustiti svoje ognjište i ostavili svoj dojučerašnji život. S druge strane da bismo izgradili tolerantnije odnose u društvu svatko mora doprinijeti na svoj način, koliko god to teško bilo. Boris ne ide slaviti. On je na svom Facebook profilu iznio svoju bolnu životnu priču vezanu za Oluju u kojoj je izgubio baku. Sve je to njega duboko emotivno obilježilo i nitko se ne pita kako se on kao čovjek zbog svega toga osjeća. On je čovjek koji je na svoja pleća preuzeo ogroman teret i vjerujem da neće biti uzaludan. Činjenica je da su mišljenja podijeljena i da mnogi smatraju da ne smije ići. Imaju pravo na takve osjećaje, ali da bi međusobne žrtve bile poštovane i stvorila se kultura mira potreban je iskorak. Boris Milošević svojim odlaskom u Knin ne daje legitimitet zločinima koji su se dogodili u Oluji i nakon nje. 

S druge strane, u Grubore ide ministar branitelja Tomo Medved, kojem je u ratu poginuo brat. Ovo je prvi put da se sa strane hrvatske države obilježava ratni zločin koji je Hrvatska vojska počinila nakon Oluje. Kako to komentirate?

- Važan je taj reciprocitet. Važno je što će ministar doći u Grubore i pokloniti se bezrazložno ubijenim civilima srpske nacionalnosti. U obilasku sela Plavno posjetili smo i zaseok Grubore i strašno je kad sve to vidite. Danas tamo nitko ne živi. Struje nema, put je probila i nasula Hrvatska vojska, ali zbog kiša potrebno ga je opet urediti. Poneka kuća se uređuje, ali dok ljudi nemaju osnovnih uslova za život teško da će netko opet doći živjeti tamo. Nevjerojatno je vidjeti koliko je taj zaseok udaljen od centra sela i koliko truda je bilo potrebno uložiti da bi se stiglo do kuća koje su zapaljene i ubiti nekoliko stanovnika starije životne dobi. Namjera je potpuno jasna. Predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović, također je najavio dolazak, kao i premijer Andrej Plenković u Varivode. Relaksacija odnosa i početak rješavanja najznačajnijih pitanja osnov su svega.

Zašto se odabralo baš Grubore? Tamo su pripadnici ATJ Lučko okrvavili ruke, ali tamo je na ispitu palo i pravosuđe, koje je propustilo kazniti ubojice koje su im se prošetale kroz sudnicu.

- Svako mjesto gdje su nevino stradali civili, moglo se izabrati. Moglo se ići i u Uzdolje i u Mokro Polje i u Golubić i u Oćestovo i na brojna druga mjesta, ali upravo zbog toga što ste i sami istaknuli da se u Gruborima dogodio ratni zločin, ali i pravosudni propust, odabrani su Grubori.

Srpske žrtve u Oluji i dalje su nepriznate, ali s druge strane mnogi Srbi zaboravljaju da su iz Krajine 1991. godine protjerani Hrvati. Kninski gradonačelnik, Marko Jelić, dolazi u Varivode i Gošiće kako bi obilježio ratni zločin koji su pripadnici HV-a tamo počinili nakon Oluje, iako je njegova kuća u Kninu te 1991. godine uništena među prvima. Je li to primjer koji trebamo slijediti?

- Da, Marko Jelić je pokazao svojim primjerom što znači biti čovjek, čovjek koji razumije i suosjeća i koji se poklonio nevino stradalim civilima, bez obzira na nacionalnost. Mislim da nam to treba biti pokazatelj kako se odnositi prema ratnim i poratnim žrtvama kao i da društvo ne toleriramo drugačije ponašanje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"

 

Srodne novice

broj komentara: 58

Komentari

  1. xyx prije više od 4 godine

    Oluja je bila ratna operacija.Krajiski Srbi ,povijesno upućeni i vični oružju,uniformi,službi državi,olako su izvadili svoje sablje i kubure, još 1990.i rekli da će bit po njihovu ili nikako.Virovali su da Hrvati nemaju nikakvu snagu da bi uspostavili vlast na teritoriju di su oni većina.Osjecali su snagu u svojoj vicnosti oružju ,kao i podršci jugovojske,s kojom su bili intimno isprepleteni..Uz to ,deklarativno,iza njih je stalo 10 milijuna Srba,diljem bivše SFRJ..Prve godine rata su sve te svoje prednosti iskoristili i Hrvatsku doveli u bezizlaznu situaciju.Stotine tisuća su prognali,a uspostavljali su vlast po svojoj mjeri i planovima..Velika Srbija je postala i službeni cilj,koji je u dokumentima Srpske krajine i osvjedocen....I onda se ratna srića obrnula,a njihovi veliki saveznici počeli nestajati ili okretati im leđa...I mic po mic,kapitulirali.Izgubili su rat,koji su tako slasno i lateci se sile, poveli . Stradali su minimalno,s obzirom na brutalnost ovdašnjih ratova . Mogu se čak i vratit natrag.Ali eksplicitnu vlast i svoju vojsku,mimo RH,ne mogu imat.Mogu bit samo ravnopravni građani RH i EU..Znam,to je njima malo.Ali takva je sudbina.

  2. Dana Tan prije više od 4 godine

    UNPA je Zaštićeno područje Ujedinjenih naroda (United Nations Protected Area) u Republici Hrvatskoj 1991.-1995.
    U kolovozu 1995. Oružane snage Republike Hrvatske izvršile su anihilacijsku invaziju na UNPA Sjever (Banovina i Kordun) i UNPA Jug (Lika i sjeverna Dalmacija) i tad su umorile dvije tisuće državljana Republike Hrvatske, trajno protjerale dvjesto pedeset tisuća državljana Republike Hrvatske ter opljačkale i uništile dvadeset sedam tisuća hrvatskih stambenih i poslovnih građevina i osamsto pedeset hrvatskih nepokretnih uljudbenih spomenika od Siska do Sinja.
    U Hrvatskoj krajini Oluja 1995. višestruko je ubila, raselila, opljačkala i uništila negoli osmanska četiristoljetna invazija 1400.-1800.

  3. Kizonja prije više od 4 godine

    Nije bitno kojim se izričajem "narativom" istoga jezika koristimo, valjda je bitnije što govorimo.
    Anja, nadam se da još uvijek čuvaš onu torbu koju si ponijela sa sobom nekad davno
    i u izgnanstvu ju punila ljubavlju...
    Znamo da je za ljubav potrebno dvoje. Možda to naše zadrtine jednog dana i shvate pa se možda i izvučemo iz gliba u koji smo upali...
    Ako u ime Boga šire mržnju, onda je to zasigurno neki drugi bog, a ne onaj na kojeg se zaklinju. To vrijedi i za jedne i za druge, podjednako.
    A "Prečani" su oduvijek bili tzv. "meta za potkusurivanje" što naravno odgovara i jednima i drugima, tako da će "proces", bojim se, potrajati još dugo...
    ....ako i mir među cedrove dođe...

  4. lala4ever prije više od 4 godine

    "Skoro je Vladimir Đukanović, alias Đuka Bizon, imao novi javni ispad, a bilo je toga-nije da nije, gde je isprozivao srpske turiste na hrvatskom primorju. Konsterniran je Đuka zbog toga što naši građani, umesto da uživaju u lepotama Srbije ili pak stoički podnose koronalnu krizu između svoja četiri zida, izvode „besne gliste“ i odlaze u Hrvatsku na more. Evo šta je Đuka napisao na svom tviter nalogu: „Svima vama koji sunčate zadnjice po Hrvatskoj, od srca želim razlupan auto i probušene gume, po koji šamar ili nogu u zadnjicu, nadrnadane konobare koji vas ignorišu, najgori arsenal uvreda i pretnji… Sve da vas bude sram koliko ste bezosećajni ljudi!“ – zagrmeo je Bizon preko tvitera zgrožen nedostatkom empatije onih Srba koji, uoči obeležavanja godišnjice „Oluje“, odlaze na more kod istih onih Hrvata koji su, opet, nekada Srbe progonili iz njihovih kuća u Kninu i diljem srpske Krajine.

    Ne može da veruje Đuka, u svom pravedničkom besu, koliko su ti Srbi, što idu na hrvatksko primorje, „bezosećajni ljudi“. Ogorčen je Bizon, kao i zamenik gradonačelnika Beograda Vesić koji je odlučio da izmeni imena nekih ulica u Beogradu jer ovi toponimi isuviše nas podsećaju na neke skorije ratne traume. Na primer, Sarajevska ulica u Beogradu… Kako da u Beogradu postoji ulica sa imenom grada u kojem mrze „sve što je srpsko“ – kako se Vesić samoinicijativno izrazio. Ima li Beogradska ulica u Sarajevu? U Zrenjaninu, gradu u kome živim, nedavno je promenjeno ime Frankopanske ulice jer je u toj ulici živeo narodni poslanik vladajuće stranke koji više nije mogao da trpi istorijsku nepravdu i izborio se za promenu imena ulice u nešto što više podseća na slavnu srpsku tradiciju, a ne na „ustaško“ znamenje. I tako, ima tih đuka koliko hoćeš diljem otadžbine koji bi, koliko sutra, bili spremni da žrtvuju tuđu krv – čuj tuđu, pa našu, srpsku – kako bi ostvarili vekovni san o stvaranju velikosrBskog carstva gde više ne bi bilo hrvatskog primorja i gde bi samo Srbi mogli da umoče svoje zadnjice u srBsko more.

    Setimo se i današnjeg predsednika AV-a koji je nekada, na sreću bezuspešno, pokušao da preimenuje Bulevar Zorana Đinđića u bulevar Ratka Mladića, što je, opet, bio logičan kontinuitet njegove politike – još tamo od ranih radikalskih radova kada je budući predsednik AV pozivao na odmazdu i zagovarao: stotinu Muslimana za ubistvo jednog Srbina.

    I tako mi već tri decenije trpimo verbalno i fizičko nasilje raznih đuka i bizona kojima nikako ne odgovara, a niti ide uz njihovu polit-karijernu agendu, da se ovo trusno balkansko tlo konačno malo smiri od konstantnih ratnih potresa. Ne odgovara ovim đukama ni zrno razuma preko koga bi zaživeo neki vid pomirenja između „večito“ zakrvljenih strana gde bi se barem pokušao prevazići konflikit koji traje i uporno se forsira, od strane naci-elita, prokleto dugo, a i košta nas prokleto puno… Neće „naš“ bizon nikada prestati da bljuje „vatru i oganj“ jer njemu naprosto ne ide u prilog politika pomirenja, već, naprotiv, našem đuki treba razlog da mrzi i prezire Hrvate i sve ostale „ustaše“ i „šiptare“. Zašto? Pa, takav je đuka!

    Ali nisu ovi bizoni, i sa jedne i sa druge strane, takvi jer je to prosto njihova priroda, barem to nije presudan faktor u njihovom bizonskom karakteru – ne, iza njihove mržnje i stalnog kvarenja svakog pokušaja pomirenja stoje interesni razlozi koji nemaju ama baš nikakve veze sa ustašama i balijama. Đuka se bogati i sa sve četiri trpa lovu u džepove dok proklinje neempatične Srbe koji bi zadnjicu da umoče u hrvatsko more. Bizoni nam pričaju o srBstvu i staroj slavi, a postaju sve deblji u svojim vilama ili pak ogromnim stanovima i naravno da im ne odgovara ukoliko se neki ne-patriotski element zalaže za neko kvazi-pomirenje – to naprosto nije ekvivalentno njihovim (bizonskim) nasušnim interesima. I spremni su da brane svoje interese po svaku cenu, pa i onu krvavu… Spremni su da obuku uniforme i da vam cokulom razvale vrata ukoliko se ne uklapate u njihovu viziju srBstva; spremni su da vam otuđe imovinu, prebiju vas od batina, izmaltretiraju celu familiju, javno vas ponize, a potom i proteraju iz vašeg doma jer niste bili na nivou njihove patriotske fantazije iza koje ne stoji ništa do „mržnje, sujete, vlasti“ – kako je to Džoni Štulić lepo opisao/opevao. Pozivaće ti isti bizoni i na „sveti rat“ protiv onih koji mrze sve što je srBsko, ali nikada neće i oni sami otići u taj rat već će ostati na otadžbinskom pragu kako bi zazivali druge da idu prolivati svoju krv za njihove interese. Ako ti bizoni i odu na front to će učiniti isključivo iz reklamno-političkih razloga: tamo će se slikati sa nekim crnim zastavama, zaklinjaće se na večitu borbu za svoj narod, lomiće pogače i piti rakiju, a potom će se, pod okriljem noći, vratiti svojim audijima u otadžbinu i nastaviti da rade ono što najbolje znaju: da šire mržnju i raskol među ljudima! I taman kada pomislite da je neki od tih đuka alias bizona završio sa svojom karijerom, eto novog ili pak preporođenog bizončića sa novo-starom žvakom ali u malo drugačijem pakovanju.

    No, kada dođe stani-pani i kada situacija bude zahtevala da se bizoni okupe „pod zastavu“ i konačno pokažu na delu svoj patriotizam i ljubav prema otadžbini – neće njih biti ni blizu događaja. Gde su te đuke&bizoni bili kada je preko 200 000 Srba krenulo iz Hrvatske prema Srbiji, posle one, već spomenute, „Oluje“? Ko je dočekao te nesrećne ljude? Bizoni sigurno nisu, već su te iste nesrećnike nazivali izdajnicima srBskog roda koji su napustili svoja stara ognjišta. Gde su bili ti bizoni&đuke kada su nesrećnici iz Krajine krenuli za Beograd da traže pomoć? Naredili su policiji da ih ne pušta u grad jer nije odgovaralo njihovim interesima da javnost vidi gladne izbeglice (Srbe) iz rata. Gde su bili đuke&bizoni kada je tim ljudima trebala pomoć i smeštaj? Nestali su, sakrili se u svojim vilama i velikim stanovima i čekali povoljan trenutak da ponovo promole glave kako bi nastavili sa svojom politikom zla i raspirivanja mržnje. Đuke&bizoni – to je naše prokletstvo, bilo da su na vlasti ili pak u opoziciji, i dok ih se ne rešimo neće biti života u ovoj nesrećnoj zemlji."

    (Zlatko Jelisavac: "Bizoni - to je naše prokletstvo", Autonomija.info, 07.08.2020.)

  5. Verena prije više od 4 godine

    Nije standard EU narusavanje i negiranje ljudskih prava i sloboda.Nije ni beskrupulozna revizija povijesti ni ozivljavanje krvave i nasilne proslosti.Nije ni negiranje jednog pisma,paljenje 4,5 milijuna knjiga,ni svodjenje jednog autohtonog naroda na nacionalnu manjinu.
    Nije ni negiranje konstitutivnosti jednom narodu iz BiH,te nazivanje tog naroda-dijasporom.Nije ni davanje pocasnog doktorata covjeku,koji je najzasluzniji za iseljavanje jednog naroda iz BiH.
    Nije Hrvatska demokratska zemlja: njeni gradjani nisu jednaki,jer su odredjeni etnickim.Nije demokratska vec i zato sto postoje podijeljene skole i razdvojena djeca.Aparthejd,isti onaj kao u BiH,ali to ce se odricati do besvijesti.
    Nije ni odsluzenje kazne za ratne zlocine znak da se radi o demokratskoj zemlji: takav general vise ne bi mogao u normalnim zemljama biti u postrojbama,niti bi mogao uzivati pocasti i odlicja.
    Hrvatska je posljednja zemlja u EU i to nije moja konstatacija,vec stav EU.
    Po stanju ljudskih prava,militarizaciji,agresivnom i jednostranom tumacenju proslosti, konstruiranju povijesti,ne razlikuje se od ostalih balkanskih zemalja.Niti je Hrvatska centar svijeta ili centar Europe.I danas je tamo gdje je smjestio veliki Krleza.

Hiperlink

Recepti

E-ciklopedija