Ivica Prtenjača jedan je od onih kulturtregera koji na svakoj književnoj večeri može uskočiti u bilo koju rolu. Kao voditelj-animator izmamit će najveći pljesak publike, kao književnik ponudit će publici niz odlomaka iz svojih proznih djela, kao pjesnik izazvat će ganuće svojim pjesmama. Mlađa publika upoznala ga je pak u roli energičnog i senzibilnog komentatora u emisiji „Nedjeljom u dva“. Kao čovjek-orkestar književne scene, Ivica Prtenjača svira sve instrumente, ponekad čak i istodobno. 

Djelić svoje svestranosti demonstrirat će pred publikom Spikigina u zagrebačkom Norrisu, u srijedu 12. travnja. Na Spikigin dolazi sa svoje dvije životne teme. Jedna je iz književničkog života pod naslovom „Muke pjesničke“, a druga je književničkog predživota, iz životne faze u kojoj se bavio različitim poslovima prije nego što je upisan u pjesničke antologije, a naslov joj je „Kako sam prodavao nakit“. Nastup Ivice Prtenjače na Spikiginu bit će uživo emitiran na Facebooku.

"Naša poezija je dobra, ali njezin je društveni kontekst loš" - Ivica Prtenjača (SCREENSHOT: YouTube)

Za nastup na Spikiginu pripremate se već godinama tv-nastupima u emisiji „Nedjeljom u 2“, vođenjem književnih večeri i promocija knjiga. Kako ste u izobilju tema izabrali dvije s kojima nastupate na Spikiginu? 

- Odlučio sam malo se prisjetiti nekih neposrednih iskustava s egzistencijom i borbom za svoju prvu knjigu. Nisam bio klinac, ali imao sam veliko srce za sve te protuhe koje su se igrale sa mnom. Nakit je posebna priča, u tom sam smislu superjunak, naime od djetinjstva imam lošu naviku da grizem nokte, a opet, prodavao sam nakit i kitio sve te gospođe krhkim kolajnicama s još krkhijim kopčicama, sve to bez nokata, na cesti. To je čini mi se herojski čin po sebi, pa prije nego što sam sebe odlikujem veleredom kneza ametista s dvostrukim pleterom, odlučio sam to ispričati. 

Vaše su pjesme uvrštene u nekoliko antologija otkako ste 1999. godine objavili prvu zbirku poezije. Što se od tada do danas promijenilo u statusu poezije u društvu? Gdje poezija danas nalazi svoje mjesto? 

- Poeziju i društvo možda i nije najbolje dovoditi u istu rečenicu, čak niti u takvu blizinu. Jer, posebice naše društvo, poeziju pronalazi tamo gdje je nema, gdje je ona kič diva iz nepismenih pjesmica, ili pak u citatima američkih tajkuna s područja new agea i sličnih nemuštih prevara. Ili da se izrazim jednostavnije, društvo šumom, poezija drumom. Naše društvo posve je zaboravilo svoje vrijedno poetsko naslijeđe, pa sad ustvari i na tom području baulja. Naša poezija je dobra, ali njezin je društveni kontekst loš. U tom smislu golemu krivicu ima obrazovni sustav i loše lektire. 

Roman „Brdo“, koji je osvojio nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman 2014. godine bio je prava senzacija i jedan je od najvećih hitova među romanima nagrađenima na VBZ-ovom natječaju. Nakon „Brda“ hoćete li se odmoriti od romana knjigom poezije ili nastavljate s prozom? 

- Nema odmora dok traje rušenje, moj novi roman izlazi u lipnju u VBZ-u, zvat će se „Tiho rušenje“.

Kolege književnici smatraju vas dobrim duhom hrvatske književne scene jer ste dobrodošli na sve književne festivale i obišli ste vjerojatno sve knjižnice u Hrvatskoj. Kako ćete provesti skoru Noć knjige, 21. travnja? 

- Ljubazno sam pozvan u požešku knjižnicu, idem tamo, veselim se. 

Dolazite li na Noć knjige u Požegu s poezijom ili prozom? 

- Dolazim ovakav kakav jesam, dakle sa svime što imam i sa svime što nemam. 

Sa svoje krajnje pristrane pozicije pjesnika, koji je donedavno bio uključen i u organizaciju Goranova proljeća, možete li nam ukratko reći zašto nam je svima potrebno više poezije i u medijima i u životu? 

- Mogu - zato što je poezija zdrava.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube