Taborska ulica se nalazi na oko 500 m na lijevo ako od trešnjevačkog placa idete na zapad. S sjeverne strane susjedna ulica je Krapinska, a s juga je sljepa, premda pješak normalno može proći na Ozaljsku ukicu. Kao i mnogo drugih trešnjevačkih ulica sada proživljava duboku transformaciju u "modernu" ulicu, izgrađenu uglavnom ne baš lijepom arhitekturom novogradnje. No čim zađete malo iza veterinara primjetit ćete kućicu u kojoj se kalila današnja generacija Lupingaša. Ljeto je tu bilo rezervirano za duge noćne razgovore o ljubavi, alkoholu, školi i budućnosti. Kartala se bela i radili su se najraznovrsniji tulumi ikad. Od nogometnih preko gitarističkih do onih s roštiljom našeg glavnog kuhara, nepravedno malo spominjanog Tihomir K. (podaci poznati redakciji)
Tihomir je u Taborskoj pokazao vrhunsko umijeće kuhanja kao i Ćiro sviranja. U jednom trenutku, na tulumu je bilo oko pedeset ljudi, jelo se i pilo, a bila je i policija. Posebitost ove ulice je da je kao samostalna izašla na slavlje pobjede Hrvatske nad Njemačkom na nogometnom prvenstvu svijeta. Tada se sve slavlje zajedno s namještajem na tren preselilo u Ozaljsku, no ubrzo se vratilo u matičnu ulicu.
Dakako nije kuća sama od sebe stajala, nego ju je držala ljubaznost dama koje su živjele unutra i koje su zahvaljujući tome što nam njihova vrata nisu nikad bila zatvorena, stvorile od nas lijepu družinu.
Ovo sve gore navedeno je bilo samo ljeto, a po zimi smo pili čajeve,markirali iz škole, gledali filmove, a ja sam jednom s njihovog telefona zvao jednu curu na date uz zdušno navijanje cura. Na proljeće smo se čudili drvetu koje je svake godine opet procvalo, pili prve kave na terasi i uživali u miru susjedstva koje bi ponekad poremetio netko s placa. Ako se nađete u blizini Taborske svakako je posjetite, da još jednom uhvatite djelić ove ulice koja sada ponosno stoji u enciklopediiji.