Rođen 1823. g. u Žitniku nedaleko od Gospića. Gimnaziju završava u Zagrebu, gdje se susreće s ilirizmom koji je upravo tada bio u naponu snage. Preuzima ilirske ideje, te i sam postaje veliki ilirac s nadom u obnovu hrvatskog kraljevstva. Upisuje studij teologije u Senju koji napušta, a završava filozofiju u Pešti. Ulazi u Sabor 1861. g. kao zastupnik, a zajedno s Eugenom Kvaternikom osniva Stranku prava (mnogo kasnije nazvana Starčevićeva stranka prava). Veliki je protivnik velikosrpstva i u toj obrani stvara velikohrvatsku ideju i formulira hrvatsku nacionalnu ideologiju.
Nakon Karadžičeve teorije o Srbima svugdje, postaje veliki kritičar srpstva. Negira srpsku naciju, uz teoriju da ime Srbi dolazi od latinske riječi servus što znači sluga. Za Nemanjiće je tvrdio da su stara hrvatska obitelj. Slovence naziva planinskim Hrvatima. Znamo ga i kao "Otac domovine". Umire 1896. g.

Na njega se poziva kasnije osnovana Hrvatska stranka prava.
Jedan zagrebački trg dobio je ime po njemu. Kasnije kada HDZ-u HSP nije bio potreban, dolazi do sukoba oko mijenjanja imena tom zagrebačkom trgu i seljenja stranke koja je bila smiještena na njemu, što je uzrokovalo višednevne prosvjed na tom trgu.
Za vrijeme NDH dobija poštansku markicu, a u RH nalazi se na novčanici od 1 000 kuna.
Pedesetih godina ovog stoljeća, po njemu je nazvana i jedna ustaška grupacija.
Često krivo shvaćen i interpretiran, zbog čega ga povezuju s ustašama i ustaštvom, s čime njegov rad nije imao nikakve veze.