Dragi moji i još draže moje, Vesna Parun je jučer proslavila svoj 81. rođendan. Nadam se da znate da je gospođa Parun najveća živuća pjesnikinja, esejistica i spisateljica za djecu u Hrvatskoj. Tim više žalosti činjenica da o duhom uvijek mladoj pjesnikinji vijest možete naći jednom godišnje. To mu valjda dođe kao rođendanski poklon.

Znam da će malo koga zanimati novica o Vesni Parun, te se nisam potrudio ostaviti zamku iza koje stoje tri točke i riječ - opširnije. Nema veze - i ona i ja samo navikli raditi iz ljubavi i sebi za gušt. Kako bilo, kad pjesnikinja umre vrhovna kulturna pera će se nadmetati u pisanju nekrologa. Prsnut će svijetli epiteti i pohvale za ženu koja je svojim satiričkim strofama, basnama i epigramima uveseljavala naš neveseli puk.
Jutros sam kolegi koji prati kulturna zbivanja rekao da se mogao više potruditi oko teksta o Vesni Parun. Bio bi red da ste joj posvetili barem pola stranice, kažem mu, a on se smije i odmahuje rukom. Kao - lud sam. Nema veze.
Vas petero koji ćete otvoriti ovu vijest neću više gnjaviti.

                        SMRT STAKLENIH PERLI

                           Prije šezdeset godina
                           na ovaj svibanjski dan
                           u Berlinu su gorjeli
                           Heine, Hesse i Mann.       
  
                           Ne oni. Njihova djelca:
                           papir, karton i slova.
                           To je sudbina olova
                           u bezdanu mračna zdenca.

                           Svaki je vlastodržac
                           krvnik potencijalni.
                           Sjekiri treba držak,
                           a dršku - žig državni!

                                                          10.5.1993.
                                                        Vesna Parun