U zemlji s ekstremno niskom zaposlenosti starijeg i mladog stanovništva, koja je upravo ušla u EU, mladi će se uskoro upoznati s trenutno im možda nepoznatim pojmovima, dok će oni stariji, ne bi li pomogli nezaposlenoj djeci prodavati sve što imaju, a onda živjeti od mizerne penzije. Većina mladih Hrvata pronalazit će posao u zemljama poput Mađarske, Slovačke ili Češke. Ono što ih očekuje su radna mjesta s manje sigurnosti, više neplaćenih prekovremenih sati, lakšom mogućnosti otpuštanja, manjom socijalnom zaštitom i težim posljedicama po psihičko zdravlje radnika. To su poslovi koji se otvaraju Hrvatima u EU

Više od dva desetljeća nakon formalnog izlaska iz ekonomske i političke višenacionalne zajednice, Jugoslavije, Hrvatska i administrativno završava svoju epizodu u socijalizmu. Pristupanjem Europskoj uniji, ulazi u novu ekonomsku-političku višenacionalnu zajednicu koja ima za cilj osigurati isto što i prethodna - blagostanje svojim građanima. No, za razliku od Jugoslavije, do blagostanja smo ovoga puta odlučili krenuti slobodnim protokom ljudi, roba, usluga i kapitala.

Offshoring i outsorcing

Prema posljednjem istraživanju najveće domaće burze rada, portala MojPosao.hr čak trećina ispitanih Hrvata (uzorak od pet tisuća) od svih blagodati ulaska Hrvatske u Europsku uniju najviše se veseli mogućnosti rada na EU tržištu. Ne čudi. U zemlji sa ekstremno niskom zaposlenosti starijeg i mladog radno sposobnog stanovništva upravo su offshoring i outsourcing dva najzanimljivija pojma u kontekstu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Za starije zapravo baš i ne. Oni će, ako se ne okrenu vrtovima na vikendicama (ukoliko ih dosad nisu prodali da pokriju dugove) ili zemlji na selu (ukoliko je dosad nisu prodali da pokriju dugove), ružno je ali izgledno, polako umirati u neimaštini.

 Jeftina i obrazovana radna snaga (FOTO: Vjesnik)

Kako stvari trenutno stoje, ne bi li pomogli nezaposlenoj djeci prodavat će sve što imaju, a onda živjeti od mizerne penzije. Od mladih mnogo pomoći neće imati jer će ovi do tada konzumirati prodane stanove, zemlju, obiteljsko nasljeđe i zlatne zube svojih roditelja, a posao će, kako se i nadaju - pronaći u Europi. Oni nešto obrazovaniji ili sretniji upoznat će direktno ili indirektno što to znači offshoring i outsorcing. Oba pojma posebno su se razmahala nakon '90-ih godina prošlog stoljeća da bi ulaskom bivših članica socijalističkog bloka u EU početkom ovog milenija postala gotovo okosnica ekonomije zemalja poput Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske ... To su ujedno i zemlje gdje će obrazovani Hrvati najčešće pronalaziti posao.

Ulaskom ovih zemalja u okvir EU, kapital je dobio nove prostore za osvajanje. Rušenje nacionalnih granica za protok roba, ljudi i kapitala u praksi znači nepostojanje carina i dodatnih poreza za tranzit što smanjuje troškove kapitala, a nove članice EU uz povoljan geografski položaj čini jeftinim mjestom za offshoring. Dok većina tih država samostalno proizvodi vrlo malo, mnogo ulažu u to da budu konkurentni i otvoreni ulasku stranog kapitala. Zbog brojnih povlastica investitorima, među kojima je i smanjenje prava radnika, u nekad socijalističkim zemljama poput Poljske, Slovačke ili Češke, danas posluju sve vodeće korporacije svijeta. Od IBM-a, preko Amazona i Googla do AT&T, Siemensa, tvrtki koje su ove zemlje vidjele kao idealne za offshoring i outsourcing.

IBM je Slovačku vidio kao izvrsnu priliku za offshoring (FOTO: eurorealtor.info)

Sve su te zemlje privukle investicije zbog jeftine i obrazovane radne snage, niske zaštite radnika, geografije i državnih poticaja. Samo je Samsung od Slovačke vlade u posljednjih deset godina dobio oko 350 milijuna eura poticaja. Što u izravnim investicijama u razvoj centra za istraživanje južnokorejske tvrtke, što u smanjenim porezima koje firma plaća kako bi nastavila zapošljavati oko 12.000 radnika koji za Samsung rade u Slovačkoj. Za minimalac dakako. Prijeteći napuštanjem Slovačke i preseljenjem pogona u Rumunjsku te otpuštanjem radnika, Samsung je prije dvije godine od domaće vlade dobio dodatne olakšice u vidu smanjenja poreza.

Umjesto nezaposlenih siromaha u domovini, zaposleni siromasi u tuđini

Nema sumnje kako će Hrvatska, zbog relativno visokog standarda u odnosu na ove zemlje, ostati zaobiđena od velikih investicija dok se dodatno ne smanje radnička prava i kod nas. Do tada, sudbina nezaposlenih Hrvata je da odlaze u Slovačku, Poljsku i slične zemlje gdje su uvjeti rada već pogodniji za multinacionalne kompanije i gdje posla ima, ali novaca nema. Kako profesorica na Fakultetu za socijalni rad pri Sveučilištu u Ljubljani, Vesna Leskošek objašnjava u intervjuu za mariborski Večer, sudjelovat će u lancu čija je svrha smanjenje vrijednosti rada.

„Pitanje je gdje će ga pronaći (posao op.a.) i kakav će točno posao raditi. U Sloveniji postotak nezaposlenih mladih u posljednjih nekoliko godina kontinuirano raste, što znači da se mogućnost njihova zapošljavanja pogoršala. Hrvatska Vlada je vjerojatno promicala ideju o agencijama za privremeno zapošljavanje, kojih u Europi zaista postoji na stotine, no one nude iznimno nesigurno oblike rada. U Sloveniji se obrazovanima većinom nude privremeni i nisko plaćeni poslovi. Osim toga, na tržištu rada postoji velika konkurencija zbog koje mnogi pristaju na loše uvjete rada i niske plaće. Misliti da je posjedovanje radne dozvole u nekoj drugoj državi put do boljeg posla uglavnom je krivo“, tumači Leskošek.

"Rezultat takve politike je porast zaposlenih koji su istovremeno siromašni" (FOTO: deadinkbooks.com)

Upravo kako objašnjava Leskošek, mladim i relativno obrazovanim Hrvatima posao u, primjerice, Slovačkoj ponudit će Manpower. Jedna od najvećih agencija za zapošljavanje u svijetu koja svojih 4,4 milijuna radnika iznajmljuje u oko 400.000 tvrtki među kojima i IBM-u koji je svoj hrvatski odjel u potpunosti predao Manpoweru. Potpisavši ugovor s Manpowerom mladi će se Hrvati zaposliti i ući iz kategorije nezaposlenih siromaha u Hrvatskoj u zaposlene siromahe u tuđini.

„To je novi fenomen koji je usko povezan s liberalizacijom i deregulacijom tržišta uz istodobno smanjenje razine radne zaštite. Veća fleksibilnost pri zapošljavanju znači više zaposlenika sa skraćenim radnim vremenom i lakšom mogućnošću otpuštanja. Rezultat takve politike je porast zaposlenih koji su istovremeno siromašni. Siromaštvo je pojava koja se tradicionalno povezuje s marginaliziranim skupinama i nezaposlenošću. Plaćeni posao nekoć je bilo djelotvorno sredstvo koje je ljude štitilo do siromaštva. Povećanje netipičnih i nesigurnih oblika zapošljavanja, te povećanje polarizacije na tržištu rada u kombinaciji s niskom razinom vještina u onim područjima koja zahtijevaju visoku razinu vještina, stvorilo je nove rizike među zaposlenima“, nastavlja Leskošek.

Dakle, ukoliko izuzmemo one koji su uistinu izvrsni i koji posao mogu naći u granicama, kao i izvan domovine, bez obzira na hrvatsko pristupanje EU, mladi i nezaposleni Hrvati mogu se nadati loše plaćenom poslu u renomiranoj svjetskoj multinacionalnoj korporaciji koji će im omogućiti da prežive dok im traje ugovor u nekoj istočnoeuropskoj zemlji. O karakteru posla u EU možda nam više može reći švedski profesor medicine psihosocijalnog okruženja i savjetnik UN-ove Svjetske zdravstvene organizacije Lennart Levi.

„Više od polovice radnika u EU tvrdi da rade u okruženju u kojem pate zbog  brzine tempa rada i stresnog okruženja. Više od trećine kaže kako ne mogu prioritizirati posao. Rezultati ovakvog rada su stres i zdravstveni problemi“, istaknut će Levi, a danski psiholog Claus Møller u svojoj će studiji utvrditi kako radnike karakterizira strah, indiferentnost i tračanje što proizlazi iz korporativne kulture.

„Tri četvrtine istraživanih slučajeva pokazalo je kako menadžment firme govori o učenju, organizaciji i povezanosti samo kako bi ostavilo dobar dojam. To je zgodna fasada, ali malo toga ima veze sa svakodnevnim radom u firmi“, zaključuje Møller.

Prava za koja se mislilo da su nepovratno stečena, jednostavno su dokinuta (FOTO: Labour)

Od 70-ih godina prošlog stoljeća kada je započeo pad države blagostanja do danas kada se u istočnoeuropskim državama koje zahvaljujući tome imaju zaposlenost, ali ne i standard, mnogo se toga promijenilo. Od reguliranog kapitalizma zapad je prešao u financijski, spekulativni, kasino kapitalizam. Otvaranjem novih granica multinacionalne korporacije dobile su nove prostore za smanjenje troškova na račun domaćih radnika i zaposlenih siromaha. Kapital je došao u poziciju diktirati državama, od socijalne demokracije zapad je ušao u neoliberalizam, a od države blagostanja u državu minimalne socijalne sigurnosti.

Propast države blagostanja

Sama država blagostanja kakva je u različitim oblicima na zapadu postojala proizašla je iz povijesne borbe između kapitala i radnika. Povijest ove borbe je, koliko duga, toliko i krvava. Do pojave prvih organiziranih pokreta za poboljšanje radnih uvjeta početkom 19. stoljeća rad djece i 16 satno radno vrijeme za bijedne nadnice bio je pravilo diljem Europe. Situacija, po pitanju uvjeta rada, nije se bitno promijenila ni u sljedećih 100 godina. Ono što se promijenilo jest da se radništvo organiziralo na nacionalnoj i internacionalnoj razini, a do završetka Drugog svjetskog rata na istoku je osvanuo i Sovjetski savez što je u potpunosti izmijenilo političku situaciju.

Zapad je morao odgovoriti kako bi svoje radnike umirio i udaljio ih od radikalnijih zahtjeva. U neku ruku bio je to izbor manjeg zla. Radnici na zapadu dobili su sigurnost te se radikalizam radništva i sindikata sa vremenom marginalizirao dok se ugodno konzumirali dobra. Socijalni pakt između sindikata, radnika, te države i kapitala na zapadu počeo se raspadati uslijed ekonomske krize 70-ih godina prošlog stoljeća.

Dokidanjem prava otvoren je prostor za stvaranje novih radnih mjesta (FOTO: Vjesnik)

„Dva paralelna povijesna procesa omogućila su ovo. Jedan je bila ekonomska kriza koja je prinudila kapitaliste i države da povrate profitabilnost ekonomije. Druga je pak bila depolitizacija i deradikalizacija radničkog pokreta na zapadu. To je otvorilo mogućnost kapitalistima da se postupno povuku iz socijalnih pregovora i krenu u napad na radnička prava koja su izborena tijekom ekonomije blagostanja i koja su bila dio kompromisa koji je preuzeo kapital", tvrdi Asbjørn Wahl, jedan od utemeljitelja norveške Kampanje za državu blagostanja koja povezuje oko milijun građana Norveške u 20-ak sindikata i udruga.

Brojna prava izborena tijekom povijesti, a koja su na zapadu kulminirala državom blagostanja, poput mirovinskog sustava, zdravstvenog programa, stipendija za obrazovanje, godišnjih odmora, doba odlaska u mirovinu, prava koja su se smatrala nepovratno stečenim, danas su u modernom društvu izgubljena. Nestankom socijalističkog bloka kao balansa zapadu, nestalo je i potrebe za očuvanjem balansa u državi blagostanja na zapadu te su već izborena prava dokinuta. Dokidanjem tih prava u bivšim socijalističkim zemljama, otvoren je prostor za stvaranje novih radnih mjesta. Radnih mjesta revidiranog rada. S manje sigurnosti, više neplaćenih prekovremenih sati, lakšom mogućnosti otpuštanja, manjom socijalnom zaštitom i težim posljedicama po psihičko zdravlje radnika. To su poslovi koji se otvaraju Hrvatima u EU.

Lupiga.Com