„Od početka svjetske ekonomske krize, standard života radničke klase u Hrvatskoj znatno je pao. Rastuća nezaposlenost uz istovremene rastuće cijene i rastuće rate kredita vodi veliku većinu stanovništva u situaciju siromaštva koja prijeti da dobije katastrofične razmjere“, poručuje Crvena akcija, točno primjećujući kako nas vladajući žele uvjeriti da smo svi mi previše trošili pa sada moramo štedjeti. Iz Crvene akcije ponudili su i „recept“ točnije pet točaka u kojima, među ostalim, predlažu vlast naroda umjesto diktature kapitala. Koliko su provedive procijenite sami

„Od početka svjetske ekonomske krize, standard života radničke klase u Hrvatskoj znatno je pao. Rastuća nezaposlenost uz istovremene rastuće cijene i rastuće rate kredita vodi veliku većinu stanovništva u situaciju siromaštva koja prijeti da dobije katastrofične razmjere. Takva situacija, kao ni sama kriza, nije posljedica neke neizbježne prirodne katastrofe na koju nemamo utjecaja, nego prije svega one ekonomske politike koja se provodi i dalje. Govorimo o onome što se naziva 'mjerama štednja'. Vladajuće klase namjerno lažno uspoređuju vođenje ekonomske politike jedne zemlje s osobnim budžetom pojedinca. Žele nas uvjeriti kako smo svi 'malo previše trošili', pa sad moramo 'malo prištedjeti'“, poručuje Crvena akcija putem svoje web stranice.

(FOTO: Crvena akcija)

Objašnjava se da mjere štednje zapravo uopće nisu štednja, nego su daljnje agresivno preusmjeravanje sredstava u privatne džepove kako bi se "pomoglo poslodavcima" i "spasila ekonomija".

„Tzv. mjere štednje znači nisu nikakva borba protiv siromaštva koje uzrokuje kriza, nego namjerno rušenje standarda radnika da bi se sačuvali ili povećali profiti kapitalista. Kao što otvoreno govore kapitalisti i njihovi apologeti: 'Kriza je prilika!'. Lažne 'antikrizne' mjere štednje u pravilu znače smanjenje radničkih prava, lakše otpuštanje i privatizacije koje poskupljuju usluge i režije da bi se sredstva preusmjerila privatnim firmama“, smatra Crvena akcija, pa rezimira da takve mjere znatno otežavaju posljedice krize za veliku većinu stanovništva. Umjesto mjera koje, tvrdi se, produbljuju krizu povećavajući profite najbogatijih, Crvena akcija predstavlja "narodne antikrizne mjere" koje ne bi samo olakšale posljedice krize, već bi omogućile provođenje politike u interesu velike većine, točnije svih „osim šačice političara, tajkuna i stranih kompanija koje traže brzu zaradu u zavisnim zemljama kao što je Hrvatska“. Radi se o točno pet točaka, a one su:

1) Vlast naroda - stvarna demokracija - Zastrašujuće skup sustav profesionalnih političara koji za svoje izabiranje troše stotine milijuna kuna pokazuje se izrazito "nerentabilnim". Ministri, zastupnici, načelnici, predsjednici, premijeri, savjetnici itd... predstavljaju preplaćenu i privilegiranu skupinu koja svoju poziciju dobiva, a onda i koristi za razvijanje veza i služenje privatnom kapitalu protivno interesima i željama stanovništva. Ukidanje nedemokratskog sistema koji postavlja privilegirane političare na pozicije na kojima odlučuju u dogovoru sa svojim gazdama kapitalistima prva je antikrizna mjera. Umjesto toga, treba uspostaviti neposrednu vlast naroda kroz direktnodemokratska tijela otvorena za sve zainteresirane. To je jedini sustav koji omogućava narodnu kontrolu nad političkim odlukama pa onda i odluke u korist većine. Dok je na vlasti sustav profesionalnih političara ovisnih o bogatim financijerima, vlast može biti samo diktatura kapitala, a ne demokracija. Umjesto diktature kapitala - vlast naroda!

"Zastrašujuće skup sustav profesionalnih političara" (FOTO: Lupiga.Com)

2) Svima dostupna prehrana, stanovanje, zdravlje i obrazovanje - U vremenima povećanja klasnih razlika, kada sve veći dio stanovništva sve teže može zadovoljiti svoje osnovne potrebe, umjesto da osiromašenom stanovništvu olakša pristup javnim servisima, vlada diktature kapitala uvodi dodatna davanja, participacije, upisnine, školarine, "reže" troškove, ukida usluge i prepušta sve veći dio javnih servisa privatnim firmama koje zbog profita poskupljuju usluge. Radi štednje ukidaju se poticaji seljacima i drugim proizvođačima hrane, ali se dopušta trgovačkim lancima da zbog krize neprestano povisuju cijene hrane, drugim riječima da radi profita dovode stanovništvo u opasnost od gladi. Osnovna antikrizna mjera mora biti omogućavanje dostupnosti prehrane, stanovanja, zdravlja i obrazovanja, besplatnih i osiguranih za sve. Umjesto "stezanja remena" - zadovoljiti potrebe stanovništva!

3) Razvojna, a ne ekonomija zavisnosti - Vlada diktature kapitala "štedi" na životima svog stanovništva, dok istodobno "potiče" privatne firme, opraštajući im dugove i poreze, nudeći olakšice ili čak bespovratna sredstva. Ona sredstva koja se oduzimaju od socijalnih usluga, završavaju u džepovima "poduzetnika" koji otpuštaju radnike. Sve je podređeno "investicijama", tj. dovođenju stranih firmi koje bi dolazile u Hrvatsku hvatati brz i lak profit na leđima hrvatskih radnika. Umjesto da se prepuštaju kompanijama koje izvlače višak vrijednosti u zemlje porijekla, proizvodni kapaciteti i prirodni resursi moraju se staviti pod demokratsku kontrolu naroda i koristiti za razvoj infrastrukture i gospodarstva. Umjesto profita multinacionalnih kompanija - razvoj narodnog gospodarstva!

4) Ukidanje nepravednog duga - Dug stanovništva prema bankama aktivno onemogućuje izlazak iz začaranog kruga siromaštva za velik dio stanovništva Hrvatske. Posuđeni novac vraća se, po zastrašujuće visokim i stalno rastućim kamatama, stranim bankama i izvozi u inozemstvo, a posuđenim sredstvima kupuje se precijenjena roba uvezena mahom iz istih zemalja odakle dolaze i banke. Vladajuće klase zemalja europskog centra dovode zemlje periferije kao što je Hrvatska u situaciju zavisnosti. Kreditiranje država uvjetuje se uvozom roba i kapitala iz zemalja kreditora, čime se zemlje dužnici dovode u sve gori položaj u kojem posuđuju novac da bi povećale svoj dug i dodatno si otežale razvoj i izlazak iz zavisnosti. Dug nije nastao iz rastrošnosti zavisnih zemalja, nego iz nepravednog karaktera financijskog poslovanja vladajućih klasa zemalja centra. Za borbu protiv krize, sav dug treba ukinuti, a banke pretvoriti u institucije razvoja. Umjesto bankarskog lihvarenja - iskorjenjivanje siromaštva!

5) Stop kontroli i represiji - Diktatura kapitala svoje antinarodne mjere sve više provodi ne samo suprotno interesima, nego i suprotno željama stanovništva. Mjere štednje u krajnjoj liniji provedive su samo povećanjem represije. Dok navodno štedi, država ulaže sve veća sredstva u razvijanje društva potpune kontrole i represije. Ulažu se milijuni u kupnju kamera koje će kao nikad do sad omogućiti sigurnosnim službama da neprestano promatraju svaki dio grada, osnivaju se nove agencije i grade nove zgrade koje služe jedino tome da što sustavnije prate telefonsku, elektronsku i drugu komunikaciju, a stotine milijuna troše se na kupnju policijske protuprosvjedne opreme i vojne intervencije u korist kapitala protiv naroda svijeta. Država troši milijarde na sudske troškove i zatvaranje stanovništva koje je natjerano u sitni kriminal antinarodnom politikom iste te države. Antikrizna mjera je ukidanje antinarodnih aparata represije i uvođenje demokratske samouprave zajednica. Umjesto društva kontrole - društvo slobode!

Uz poruku „Uštedimo vrijeme i živce, provedimo nužne rezove - režimo diktaturu kapitala i sve njezine predstavnike!“, zaključuje ovu analizu Crvena akcija.

Lupiga.Com