Je li „veličanstvena“ pobjeda Hrvatske nad nogometnom „velesilom“ Gruzijom „uvjerljivim“ rezultatom 2:1 razlog za optimizam ili tek privremeno prikrivanje nagomilanih negativnosti u našem „fudbalu“? Izbornik hrvatske reprezentacije, Slaven Bilić, sada govori kako bi „odstupio“ i da je ostao neodlučeni ishod, no u to je teško povjerovati. Ako ne uspije momčad „odvesti“ na EP trebao bi poderati trenersku diplomu i baviti se nekim drugim poslom. Kojim? Jednu od ideja je nedavno nezaposlenim Hrvatima dala „pastirica“ Kosor

Je li „veličanstvena“ pobjeda Hrvatske nad nogometnom „velesilom“ Gruzijom „uvjerljivim“ rezultatom 2:1 razlog za optimizam ili tek privremeno prikrivanje nagomilanih negativnosti u našem „fudbalu“? Na ovu se dvojbu (prirodno) nadovezuje upit(nik) – je li splitsko mučenje "vatrenih" („kockastih“ i dr. „…ih“) s „drugorazrednim“ protivnikom još jedan pokazatelj da nešto (ipak) ne štima? „Na tragu“ odgovora je naslov u Večernjem listu: „Biliću, ako bolje ne možete, odlazite!“. Izbornik hrvatske reprezentacije sada govori kako bi „odstupio“ i da je ostao neodlučeni ishod, no u to je teško povjerovati. Nije taj lik namjeravao „otići“ niti nakon neuspjeha u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici, garniranog katastrofalnim porazima od Engleza, te slabim „izvedbama“ njegovih „izabranika“ u gotovo svim utakmicama. Nije se Slaven Bilić „posramio“ niti poraza u Gruziji, loše igre protiv Grčke, Izraela … u ovom natjecateljskom ciklusu, pa zašto bi podnio ostavku i da je doživio neuspjeh u uzvratu s Gruzijcima na Poljudu.

Slaven Bilić namjeravao odstupiti i da je u Splitu bilo neodlučeno?

Kako je namćorasti Vlatko Marković još uvijek nedodirljiv na čelnoj funkciji u domaćem nogometnom savezu, tako je „zaštićen“ i njegov ljubimac Bilić na izborničkom položaju. A (pri)sjetimo se kako je Slaven nakon početnog uspjeha s „vatrenima“ i dvije pobjede nad Engleskom „poletio visoko“, snimao reklame i spotove, davao samodopadne izjave … Preko novinarskih poltrona, koji su mu svojim napisima „titrali …“ i proglašavali ga genijem, puštao je „balone“ kako ga, eto, traže mnogi europski klubovi. Potom je uslijedila ona nesretna utakmica s Turskom na Europskom prvenstvu u Austriji, koja je izgubljena u dramatičnim okolnostima, između ostalog i zbog Bilićevih pogrešaka i neiskustva (neki su govorili i zbog njegove nedoraslosti funkciji koju obnaša). Sve ga to nije „opametilo“ pa je prije ponovne kvalifikacijske utakmice s Englezima djelovao prepotentno, ironično, gotovo podcjenjujući suparničku momčad. Onda je doživio domaći debakl (1:4), a uzvrat u Londonu je bio jedan od najjadnijih dana našeg nogometa, sublimiran na kraju konstatacijom mnogih: „Porazom od 1:5 smo još i dobro prošli!“.

Dok god je Vlatko Marković nedodirljiv na poziciji čelnog čovjeka HNS-a, zaštićen je i Slaven Bilić

Krenule su, zatim, brojne priče - kako je Bilić, zapravo, najslabija karika reprezentacije, „zalutao“ na selektorsku dužnost, te kako su ga „pod svoje“ uzeli menadžeri kojima udovoljava stavljajući u momčad „njihove“ igrače. Sve je češće postavljano pitanje čime je to on, uopće, zaslužio izborničku „nominaciju“, jer se prije toga (u najmanju ruku) nije trenerski „iskazao“ (u Hajduku i mladoj „repki“). Njegovi prethodnici za reprezentativnim „kormilom“ bili su smijenjeni praktično već poslije prvog neuspjeha, dok Bilić, očito, ima neograničeni „kredit“. Čak je i Ćiro Blažević, nakon što mu je bio oprošten neodlazak na EP u Belgiji i Nizozemskoj, morao „odstupiti“ jer je u sljedeće natjecanje za odlazak na SP „ušao“ s dva (govorilo se tada „mršava“) „remija“ – protiv Belgije u gostima i Škotske doma.

Miroslav Ćiro Blažević za razliku od Bilića morao je odstupiti već nakon dva mršava remija u kvalifikacijama, iako je iza sebe imao najveći uspjeh hrvatskog nogometa - borncu iz Francuske

Slaven B., očito, nema tih problema. Sada njegovo zadovoljstvo minimalnom pobjedom nad Gruzijom podsjeća na vic o šahovskom trijumfu Muje nad medvjedom 10:9. „Režimske“ Sportske novosti, pak, o splitskoj „mučeničkoj“ utakmici „vrište“ naslovnicom: „Hrvatska slavi veliki preokret“. No, vjerojatno će malo koga „uzbuditi“ to što piše taj jedini sportski dnevni list u Hrvata, koji je odavno izgubio vrijednost i kredibilitet. Na domaćoj medijskoj „sceni“ jednostavno je neophodan drugi sportski dnevnik. Pokušalo se, istina, sa „Sport plusom“, koji je, međutim, bio pokrenut na brzinu, prilično diletantski te zato nije niti prošao na tržištu. Sportsko novinarenje i inače već godinama „glavinja“ pa je tako, realno, postalo najlošiji „segment“ hrvatskog novinarstva, a o čemu smo već više puta pisali.

Proslava vodećeg pogotka Gruzijaca na Poljudu

Vratimo se na kraju Biliću i konstatirajmo da, ukoliko ne uspije nacionalnu momčad „odvesti“ na predstojeće EP, premda ima uvjerljivo najlakšu skupinu, trebao bi poderati svoju trenersku diplomu i baviti se nekim drugim poslom. Kojim? Pa, jednu od ideja je nedavno nezaposlenim Hrvatima dala „pastirica“ Jadranka Kosor.

Lupiga.Com