Narod opsjednut sportom, koji sportske pobjede doživljava kao dokaz svoje veličine, s kompleksom malog, u globalnim mjerilima, beznačajnog naroda, ovog je vikenda još jednom pokazao koliko voli sport. Dakako, narod o kojem govorimo jest onaj hrvatski, a njegova sportska mitomanija ovdje se neće ogledati u nogometnom susretu Hrvatske i Gruzije, već u finalu prvenstva Hrvatske u jednom od sportova koji je Hrvatima donio najviše trofeja, a koje je započelo pred svega dvojicom gledatelja, a okončalo dodjelom pehara pred apsolutno praznom dvoranom

Donedavno su sportske stranice vodećih dnevnih listova novinari ispisivali trijumfalnim tekstovima o Tamari Boroš i Zoranu Primorcu. Sigurni smo da su brojni domoljubi busajući se u prsa, burno proslavljali europska zlata koje su ovo dvoje stolnotenisača svojevremeno osvajali. Sigurni smo i da su padale suze u trenucima kada bi se preko televizijskih ekrana začuli taktovi hrvatske himne i zavijorio hrvatski barjak, za medalje koje je dvojac za Hrvatsku izborio negdje u dalekom svijetu. Sigurni smo i da je jučerašnje finale prvenstva Hrvatske za stolnotenisačice započelo pred dvoje gledatelja.

U to su se uvjerili, naši prijatelji s KAportala, koji su izvještavali sa susreta dugoreškog Aquaestila i zagrebačke Mladosti, održanog u Dugoj Resi, gradu poznatom upravo po stolnom tenisu, koji je uvjerljivo najtrofejniji sport u cijelom tom kraju. Naslov prvakinja Hrvatske osvojile su djevojke iz Mladosti, a svoju radost mogle su podijeliti tek same sa sobom, jer dvorana je bila gotovo potpuno prazna. Naime, kako kažu naši Karlovčani prvi susret započeo je pred dvojicom gledatelja, dok se kasnije skupilo još njih četvero. U ovu brojku, naravno, ne upadaju suci, službene osobe iz klubova te novinari. Dodjelu pehara pobjedničkom klubu i scenu u kojoj proslavljena hrvatska reprezentativka, inače igračica Mladosti, Tamara Boroš podiže trofej, s tribina, pak, nije pratio apsolutno nitko. Eto, toliko o Hrvatima i sportu …

Lupiga.Com