Da je kod nas na snazi estetika veličanja rata, svima je jasno. Da to znači veličanje ubijanja i patnji, valjda je svima jasno. Da to stvara bolesno društvo gdje je veća kvaliteta prošlosti sa šmajserom u ruci od priznavanja vrijednosti civilnog građanskog društva, kao da nikom nije jasno. A da sve to znači šugavu državu bez perspektive za mlade neopterećene prošlošću, a zainteresirane za budućnost, kao da nikog nije briga.

Jutros je službeno počela jesen. Dolazak novog godišnjeg doba vremenski su najavili pluskovi i niske temperature, a kakvo će biti, ove godine treće po redu, godišnje doba u ostalim pogledima, najavio je Thompson.
Markom  smo se već bavili na neviđeno. Zahvaljujući Jasni i HTV-u, jučer smo vidjeli o čemu se radilo. I mogu samo reći, bilo je i gore nego što smo mislili. Crna odjeća kao da je bila propisana nekim desničarskim bontonom, muzika je bila mješavina čobanskog rocka i ekstremnog domoljublja oslikanog stihom "zapalit ću krajinu do Knina", a ikonografija kao da smo svi, doslovno, od stoljeća sedmog čekali državu pa da možemo mahati zastavama, a sve obojati u tri omiljene boje važnije od kruha i posla.
Drugi događaj koji definitivno označava kraj ljeta je dolazak, odlazak i povratak Bobetkove optužnice. U općenito napisanoj optužnici navodi se kako je Janko po zapovjednoj odgovornosti morao znati za zločine nad civilima u Medačkom džepu, a da nije ništa napravio kako bi ih spriječio ili procesuirao. Već na prvi pogled je jasno kako optužnica ne drži vodu. Dokazivanje optužnice bi u hrvatskom slučaju bio izniman presedan. Jer je naša praksa u posljednjih deset godina jasno pokazala kako nitko za ništa i ni o čemu nema pojma. Pa zašto bi jedan prastari general, bio on i zapovjednikom HV- a, trebao išta znati. Njegova uloga u ostalim vojnim operacijama zorno pokazuje kako pojma nije imao o vojnim stvarima, pa zašto bi trebao išta znati o ostalim?
U obranu tate Janka ustali su svi. Jer on je otac Domovinskog rata i slično. Dok Marko na prepunom Poljudu pjeva kako će "usput zapalit dva-tri srpska štaba", tek tako, da nije dolazio džabe, teško je očekivati drugačiju rekaciju. A oni Srbi iz Medačkog džepa su ionako odavno mrtvi. I nije fer da oni, sa zemljom u očnim dupljama, i mrtvi unose nemir u naše domove.

http://www.novilist.hr