TKO JE NOVI HRVATSKI PREMIJER: Zabava hrvatskog puka – svi guglaju Tihomira Oreškovića, a u Googleu skoro pa ništa
Nakon mjesec dana političke trakavice oko sastavljanja nove Vlade danas smo saznali ime budućeg mandatara kojeg će predložiti Domoljubna koalicija i Most. Njegovo je ime Tihomir Orešković, a izvučen je, kako se čini, iz rukava Domoljubne koalicije.
„Oreškovića su kontaktirali prije nekoliko mjeseci kao stručnu osobu koja bi sudjelovala u kreiranju odluka buduće vlade. Barem je psihološki pripremljen za jedan od poslova koji bi se mogao definirati u vladi”, rekao je Petrov o budućem premijeru o kojem, kao ni većina građana, izgleda, ni on ne zna previše.
Najvažniju funkciju u državi tako će obnašati čovjek za kojeg građani ne samo da nisu glasali nego i većina nema pojma tko je, tako da je „guglanje“ novog premijera popodnevna zabava hrvatskog puka.
Ono što je o njemu dosad javno poznato tek su par crtica iz biografije. Rođen je 1966. godine u Zagrebu, podrijetlom iz Like, diplomirao je 1989. godine kemiju na Sveučilištu McMaster u Kanadi gdje je dvije godine kasnije završio i MBA studij usmjerenja financija i informacijskih sustava. U toj državi započeo je i svoju profesionalnu karijeru 1992. godine u farmaceutskoj tvrtki Eli Lilly, građanima Hrvatske možda poznata iz afere Željke Markić, kad je otkriveno da se njena tvrtka bavi monitoringom i kliničkim ispitivanjem između ostalog i kontracepcijskih pilula. Nakon toga Orešković nastavlja karijeru u Novopharmu, danas članici Teva grupe, a 2009. godine pridružio se Plivi. Sljedeće godine imenovan je za glavnog financijskog direktora regije EMIA (Istočna Europa, Mediteran, Izrael i Afrika). Na poziciju predsjednika Uprave imenovan je 2012. godine te danas vodi poslovanje Plive u jugoistočnoj Europi. Na LinkedIn profilu pojavljuje se pod imenom Tim Oreskovic, gdje kao jednu od vrlina navodi Cross Functional Team Leadership. Bome će mu trebati.
Najvažniju funkciju u državi tako će obnašati čovjek za kojeg građani ne samo da nisu glasali nego i većina nema pojma tko je (FOTO: Hina)
Rijetko se pojavljivao u medijima, uglavnom govoreći o Plivinom poslovanju, a u intervjuu koji je dao Večernjem listu u prosincu prošle godine osvrnuo se na odnos države prema farmaceutskim tvrtkama: „Hrvatska na žalost ima jedan od najduljih rokova plaćanja na razini EU, a ujedno bilježi i jedan od najbržih padova cijena lijekova. Mislim da je jasno da je ovakav model poslovanja u dugom roku teško održiv te su nužne korektivne akcije. Opterećenje i uštede cijelo se vrijeme prebacuju najvećim dijelom upravo na domaće proizvođače koji su u deset mjeseci ove godine podnijeli više od 200 milijuna kuna uštede, što predstavlja više od 60 posto ukupnih ušteda na lijekovima. Podržavamo izlazak HZZO-a iz riznice ako to pridonese hitnom rješavanju nagomilanih financijskih problema. Dugoročno nije nikome u interesu da se opterećenje prebacuje isključivo na privatni sektor jer se time smanjuju izvori financiranja za državu. Bilo bi šteta da se radi kratkoročnih efekata napravi dugoročna šteta”.
Također se požalio na nedovoljna ulaganja od strane države: “U strateškoj industriji rezultati ulaganja moraju se multiplicirati, a za to i država treba učiniti neke korake. Primjerice, kao veliki investitor u istraživanje i razvoj imamo pravo na državne poticaje u obliku poreznih olakšica. Na žalost, krajem 2014. uspjeli smo dobiti poticaje tek za 2011. Ako želimo razvoj, treba unaprijediti dijalog između ministarstava financija, gospodarstva i zdravlja, a ne da nas Ministarstvo zdravlja tretira kao trošak, a ostali od nas očekuju ulaganja i otvaranje novih radnih mjesta”.
A u intervjuu koji je dao časopisu Banka u ožujku 2014. godine povodom ulaganja u Plivu govoreći o razvoju generičkih proizvoda, rekao je: "Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek imamo klimu koja ne potiče ulaganja. Procedure su zamršene i dugotrajne, regulatorni se okvir prečesto mijenja, a neki si u administraciji dopuštaju da vas prebacuju od jednog referenta do drugog. Vlada čini pomake i mijenja okvir razmišljanja i rada, no otpori su veliki. U Hrvatskoj postoji puno potencijala, ali se moramo usmjeriti na konstruktivne promjene, a ne se stalno boriti protiv njih. Svijet se mijenja velikom brzinom i ne možemo raditi isto kao prije 20 ili 30 godina".
O novom mandataru za Hinu Radimir Čačić, koji novog premijera poznaje jer su surađivali na izgradnji jedne tvornice, izjavio je kako je po njegovu iskustvu, vrlo uspješan menadžer u naponu snage. Drži kako Orešković nema političkog iskustva pa će mu u tome trebati potpora ostalih, a da će mu političku legitimaciju osigurati koalicija Domoljubne koalicije i Mosta. Također dodaje da će Orešković ovisiti o političkim odlukama koalicije koja ga podržava te neće biti neovisan.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Hina
Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".
"A onda je naglo, dok kažeš keks, ipak presudila temeljna ideologija većine „reformista“ iz Mosta, ideologija „krvi i tla“, kojom se Crkva, kroz usta svoga profašističkog biskupa Košića obrušila na mladog ministranta Božu Petrova, porukom da će gorjeti u paklu ukoliko se prikloni „komunistima“. Vjerojatno je onda i on dobio poruku od svoga „predivnog tate“ neka se ne vraća doma, u Metković, „ako koalira s Partijom“, i Petrov je opet izvrnuo ćurak. Naprasno prekinuo dogovoreni sporazum sa socijaldemokratima – po kojemu je inače za svoju malu pohlepnu družinu iskamčio čak sedam ministarstava, niz javnih poduzeća, sebi osigurao mjesto premijera, – i otišao u koaliciju s nacionalističkom Domoljubnom koalcijom. Potom otišao gospođi predsjednici države, oboružan potrebim potpisima, u pratnji ponosnog šefa Hrvatske demokratske zajednice Tomislavom Karamarkom, koji će sada moći svome tati ponosno pogledati u oči i odvesti sina na Bleiburg, kako je najavio. I šefici države ostvario se san, jer će sada njena desničarska, retrogradna stranka imati sve poluge vlasti. A uz činjenicu da je u stvaranju nove koalicije, ponižavanju ionako bijedne demokracije i izigravanju izborne volje građana, baš Crkva imala zadnju riječ, nije teško pretpostaviti kakva nas budućnost čeka. U državi omotanoj u domoljublje, ksenofobiju, rasizam… uskoro, ne treba sumnjati, sve to utvrđeno još i žilet žicom. No, čak i ako se nešto u ovoj vrhunski nemoralnoj političkoj igri opet promijeni, to jest da se novim izborima povrati povjerenje građana u institucije države, čije je funkcioniranje sada opasno poljuljano, Hrvati su ipak imali doista rijetku privilegiju. Promatrati iz prvog reda nenadmašan trijumf političke demagogije."
(Heni Erceg, Tačno.net)