Kako je to na ovom sajtu uobičajeno naše dojmove s koncerata dijelimo s vama uz nekoliko dana zakašnjenja. Za vas smo ovaj put bili na zagrebačkom koncertu Vlatka Stefanovskog, unatoč izjavi moje makedonske prijateljice da kod njih Vlatko proda tek dvjestotinjak karata i da je njegov album okarakteriziran kao najbolji naziv albuma koji pojašnjava sam album – Kula od karti

Vidim da je kod vas još uvijek eminentan. Kod nas je uspio prodati tek nekih dvjestotinjak karata. Album je okarakteriziran kao najbolji naziv albuma koji objašnjava sam album ... KULA OD KARTI … reče jedna moja makedonska prijateljica. No, unatoč tome bili smo za vas na zagrebačkom koncertu Vlatka Stefanovskog, koji je održan u maloj dvorani Doma sportova. Iako je dvorana bila upola praznija nego na nedavno održanom koncertu Hladnog piva (+/- 2 soma ljudi) u dvorani nije bilo zraka, ni za lijeka! Na Hladnom pivu se koliko toliko moglo doći do zraka, ali sad ... ORGANIZATORI KUPITE NAM ZRAK!!! …

Na početku je Stefanovski odsvirao par novih stvari s albuma "Kula od karti", a budući je našoj publici (još uvijek) taj album poprilično nepoznat, tako je ista ili mirno sjedila ili u najbolju ruku stajala kao da je u kinu. Samo su rekreativno disali. To, moram priznati, ja baš i ne kužim. Pa zar ne možemo uživati i u pjesmama koje nismo čuli, malo klimat' glavom, ručicama, nogicama, ajmo ...

Ništa zato, jer nagli preokret je nastao s blokom starih stvari, počevši s Gipsy Magic. Tada su i bokovi proradili. Svirka od dva sata, dva bisa s po jednom stvari na svakom bisu, sasvim pristojna statistika. Moram pohvaliti Kornelija Kovača koji je još uvijek u dobroj formi. Za razliku od bubnjara, koji se činio izuzetno lošim. Ipak, mislim da više neću ići na koncerte Stefanovskog, jer nema me tu više što iznenaditi, nakon onog njegovog najjačeg koncerta prije (mislim) četiri godine u OTV domu. To je bio koncert za sva vremena, a sve ostalo je sjena.