Kao u rijeko kojoj drugoj prilici, nečije ljudstvo dokazuje se u ratu, što smo nažalost imali mogućnost i sami spoznati. Protekli rat dokazao je kako pravih ljudi ima jako malo, a ovo je priča o jednom od njih. Naime, u Trebinju se uskoro planira podizanje spomenika Srđanu Aleksiću, mladiću koji je sa svojih 27 godina ubijen jer je ustao u obranu svoga golorukog poznanika, Alena Glavovića

Prošlo je više od 14 godina otkako je Srđan Aleksić digao svoj glas protiv neljudskosti, suprotstavivši se, na sred ulice u centru grada, skupini uniformiranih srpskih vojnika, koji su se namjerili na njegovog poznanika, Bošnjaka, Alena Glavovića. Tom je prilikom uspio spasiti Glavovićev život, i to po cijenu svog života, jer srpski vojnici toliko su ga pretukli da je nekoliko dana kasnije od zadobivenih ozljeda preminuo.

Inicijativu da se Aleksiću podigne spomenik u njegovom rodnom Trebinju pokrenuo je SDP-ov zastupnik Denis Bećirević, a podržali su je gotovo svi zastupnici parlamenta Bosne i Hercegovine. Isti je izjavio kako je riječ o "veličanstvenom primjeru ljudske i građanske solidarnosti", kao i da se "generacije koje dolaze trebaju sjećati ovakvih velikih djela".

Danas Alen Glavović živi u Švedskoj, gdje je na vrijeme uspio izbjeći, a Trebinje posjeti jednom godišnje, prilikom čega obavezno ode na Srđanov grob. S tugom se prisjetio svoga spasitelja, rekavši kako je bio hrabar momak, čak i najbolji u gradu. I Helsinški odbor za ljudska prava ovih će dana Srđanovom ocu Radi uručiti Povelju za izuzetan doprinos zaštiti ljudskih prava i njihovoj promociji, koja je posthumno dodijeljena njegovom sinu, inače prijeratnom glumcu trebinjskog amaterskog kazališta. Kako je poslovica da jabuka ne pada daleko od stabla, uistinu točna, najbolje govori činjenica da je nakon smrti sina, Rade Aleksić dao da se na smrtovnici napiše - "Umro je vršeći svoju građansku dužnost".