Kada smo izražavajući podršku štrajku stalno zaposlenih Večernjakovaca, spomenuli licemjerje, govorili smo o iznimno složenoj situaciji kakva je u ovoj dnevnoj tiskovini, ali i drugim medijima. Naime, radi se o tome da mahom starije kolege, okupljene u sindikatu Večernjaka, nisu učinili apsolutno ništa da bi pomogle svojim kolegama – novinarima koji nisu stalno zaposleni i čiji status je otprilike takav da mogu završiti na ulici kad god se to poslodavac sjeti. Takvu situaciju taj je sindikat bez ijednog većeg protesta dopuštao zadnjih godina da bi sada kolege nazvao štrajkbreherima

Kada se planirao štrajk u Večernjem listu, još prije par tjedana, nekoliko kolega iz Večernjeg koji nemaju tu čast da budu stalno zaposleni požalilo se na jasnu poruku koju su dobili iz vrha tog sindikata. Da bismo objasnili o čemu se radi bitno je da vas upoznamo s nekoliko ključnih stvari. Ne samo u Večernjem, nego i u Jutarnjem i u gotovo svakom drugom domaćem mediju, postoje tri kategorije novinara – stalno zaposleni, honorarci i RPO-ovci („slobodni“ novinari koji su upisani u Registar poreznih obveza i sami sebi uplaćuju doprinose i staž).

Izuzev nekih honoraraca, svima ostalima je zajedničko to da uistinu svaki radni dan dolaze u svoje redakcije i rade puno radno vrijeme. Razlika je ta da stalno zaposleni imaju uglavnom bitno veće plaće od svojih kolega koji nisu u stalnom radnom odnosu, a koji nerijetko potežu više od stalno zaposlenih novinara, dok istovremeno uopće nisu zaštićeni zakonom. Događa se tako da za istim stolom sjede stalno zaposleni novinar i RPO novinar, u isto vrijeme dolaze na posao, rade jednak broj tema, intervjua, reportaža, a ovaj prvi dobiva božićnicu, dok ovaj drugi ostaje suhih opanaka. O regresu da i ne govorimo.

Ti „slobodni“ novinari, robovlasničkim su ugovorima vezani isključivo za redakciju u kojoj su zaposleni i ne mogu surađivati s drugim medijima te se istovremeno odriču autorskih prava potpisujući da su svi njihovi tekstovi i fotografije vlasništvo izdavača, i to u cijelosti. Izdavač s novinarskim autorskim djelima, može raditi što ga je volja, bez ikakvog odobrenja – može ih agencijski prodavati, iznajmljivati, prevoditi … Dakle, takvi novinari imaju sve obaveze, ali nikakva prava iz radnog odnosa.

Riječ je, ukoliko niste razumjeli, o tipičnom prikrivenom radnom odnosu, za koji nadležna tijela vlasti uopće ne pokazuju zanimanje. U zadnje dvije godine više hrvatskih sudova primilo je tužbe desetaka novinara temeljene na prikrivanju radnog odnosa, a prve dvije presude otišle su na stranu novinara, određujući poslodavcima da su svoju „kriminalnu“ aktivnost dužni novčano nadoknaditi.

Teško je uopće opisati radnu atmosferu u novinarskim redakcijama posljednjih nekoliko mjeseci. Radi se o neviđenim pritiscima i otvorenim prijetnjama nadređenih pod kojim honorarni i RPO novinari rade, jer otkaz im se može uručiti doslovce svakog momenta. Jasno, dakle da je stupanje u štrajk za njih ravno egzistencijskom samoubojstvu, jer vrlo vjerojatno poslodavac ne bi tolerirao takav njihov istup. E, a sad ono na što su nam se požalili neki nestalno zaposleni novinari Večernjeg lista, onda kada se štrajk pripremao jer poruka koju su dobili iz sindikata, glasi da bi im se, ukoliko se ne pridruže štrajku na radnom mjestu, mogla pojaviti inspekcija. Jednako, kao i stupanje u štrajk, velika je šansa da ni nakon posjeta inspekcije takvi novinari više ne bi imali svoje radno mjesto.

Inače, malo tko se od današnjih štrajkaša tijekom svih ovih godina zauzimao da na bilo koji način pomogne svojim kolegama da riješe svoj nezahvalni status. Ista je situacija i u svim ostalim medijskim kućama. Pri tome ne govorimo o godini ili dvije, jer dobar dio RPO-ovaca na posao u tom statusu dolaze i sedam, osam godina. Na taj način su stalni zaposleni sukrivci za nastalu situaciju, a ta je da unatoč njihovom štrajku da se Večernji list može proizvoditi i bez njih. Ništa nisu učinili ni u Hrvatskom novinarskom društvu, koje će rado kolegama poslati uplatnicu za 360 kuna članarine i pri tome zaprijetiti da će ih se izbaciti iz HND-a ukoliko ne podmire svoje obaveze. Jedino tko još donekle problematizira ovo pitanje je Sindikat novinara Hrvatske, ali i ti su svi pokušaji bili uzaludni.

Sve navedeno nipošto ne smije značiti da se prosvjed novinara ne treba poduprijeti, jer je granski kolektivni ugovor iznimno bitna stvar, stoga posebno sve u ovoj struci može žalostiti što u ovom trenutku svi novinari ne mogu biti ujedinjeni, jer, eto netko se bori za privilegije iz kolektivnog ugovora, a netko za goli opstanak. U svjetlu svega ovdje napisanog za kraj vam donosimo pismo neštrajkača iz Večernjeg lista …

Zadnji puta novinari su bili ujedinjeni u svom istupu u lipnju 2008. godine, prilikom velikog opsjedanja Markovog trga

Ne bojimo se i nismo beskičmenjaci ni manje vrijedni novinari, kao što nas posljednjih dana prozivaju! Nismo ni štrajkolomci, jer osim 18 stalno zaposlenih u agenciji Večernji list mediji, ostali suradnici agencije VLM i Večernjeg lista d.d. ne samo da nemaju pravo na štrajk, nego nemaju niti jednu privilegiju iz kolektivnog ugovora koje su uživale naše stalno zaposlene kolege. To ide na obraz naših poslodavaca kojima odgovara minimaliziranje naših prava, nas samih jer godinama pristajemo raditi u tim uvjetima, ali i većine naših stalno zaposlenih kolega.

Jednako su iluzorna očekivanja radnika koji štrajkaju da ćemo svoj stav izraziti tako da im se pridružimo na ulici, kao i tumačenja vlasnika i uprave da samim činom dolaženja na posao podržavamo njihov odnos prema našim kolegama u štrajku.

Večernji list podjednako su stalno zaposleni, štrajkali oni ili ne, kao i svi suradnici agencije VLM i Večernjeg lista d.d., stoga od uprave i štrajkaša očekujemo da odmah sjednu za stol i dogovore se! Za dobrobit Večernjaka, svih koji od njega žive, čitatelja i građana zbog kojih ovaj list i postoji već 52 godine. Večernji list je i sada kada ga rade honorarci i oni stalno zaposleni kolege koji nisu u štrajku jednako kvalitetna novina.

Priopćenje potpisuju sljedeći:
Iva Puljić-Šego
Petra Maretić Žonja
Vojislav Mazzocco
Marko Špoljar
Antonio Mandir
Tea Romić
Velinka Knežević
Hrvoje Šlabek
Lana Kovačević
Danijel Lijović
Karlo Ledinski
Marijana Zrinjski
Luka Capar
Javorka Lemo
Ivana Slugić
Renata Rašović
Nataša Vlašić Smrekar
Miroslav Flego
Ana Škiljić Ravenščak
Vesna Petrović
Vesna Milković
Mladen Milčić
Zdravko Bičak
Dean Besedić
Zvonimir Markač
Branka Osmec
Robert Peharda
Jasmina Grgurić
Mihaela Zagorščak
Sonja Hoffman
Željka Rački Kristić
Elena Čuljat
Milena Zajović
Robert Bubalo
Julijana Marčec
Nina Varga
Marijana Kavur
Silvija Krajcar
Ivana Vuković
Ana Krznarić
Marija Suton
Mladen Regvar
Ognjen Basarić
Dalibor Pinjuh
Dragutin Očić
Barbara Sršen
Martina Bembić
Lana Čulig
Maja Car
Ivana Čulić
Ivana Carević
Tatjana Pacek
Ana Lendvaj
Drago Hudika
Vlasta Sudaš
Saša Bijelić
Vedran Tomac

Lupiga.Com

FOTO: Lupiga/Novi list