Ide vijest iz glavnoga grada. U Zagrebu, hrvatskoj metropoli su životni troškovi u posljednjih šest mjeseci porasli čak 18 posto ili preciznije izraženo u nečemu opipljivom, odnosno novcu - 870 kuna . Kako ovo? Pita se možda poneki neupućeniji Lupež.

Ovako - Analiza kretanja cijena pokazuje da je sindikalna košarica za četveročlanu zagrebačku obitelj od kolovoza, kad je iznosila minorne četiritisućesedamstošesdesetdvije kune, oliti brojom 4.762 kune, do veljače porasla na astronomske pettisućašestotridesetdvije kune, što bi se brojom reklo  5.632 kune. Razlika - prava sitnica - 870 kuna.
Kako ovo?
Glavni uzrok tako drastičnog, ili što bi rekao učeniji kolega astronomsko - vrtoglavog rasta životnih troškova jest, pogađate, porast troškova stanovanja. Ovo je primjetio svekoliki Lupež koji nekim čudom nema svoj stan, kuću, vikendicu, kamp - kućicu ili makar šator.
Otkako je došao ojro, svi zaokružuju na dvjesto tristo, kao da se radi o sličicama na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. godine, a ne papirima urešenim svekolikim čudima koji izazivaju još veća čuda. Hoće reći - novcu koji vrti tamo gdje burgija ne može.
U povećanje troškova stanovanja uključuje se i nedavno poskupljenje grijanja, čistoće i vode, za čak mizernih 28,5 posto. Trošak za papicu je porastao astronomski mizernih 200 kuna, što bi precizan statističar izrazio stavkom od 12,5 posto.
Zašto samo u Zagrebu raste trošak astronomski mizernog života - my dear Lupiga? Zato što nam se može, zato jer smo cool i onako. Do nekog boljeg života (jedan grafit bi rekao - "Bože ima li života prije smrti?"), ili možda "Boljeg života", aj Bog.