PRIKLADNO POMIRENJE HRVATA I SRBA: Uz pištolje i pucnjavu
Jučerašnji susret hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića donio je nekoliko zanimljivih trenutaka, ali onaj posebno zanimljiv prošao je potpuno ispod radara. Dok je Vućić vršio inspekciju Počasno zaštitne bojne, a desničari prosvjedovali u središtu Zagreba, lako vam je mogla promaći uzbudljiva priča sa samog istoka Hrvatske. Naime, tamo je novinarka 24sata pronašla hrvatske ljubitelje pucanja okupljene u klub „Strijelac“ iz Vinkovaca.
Oni su pokrenuli suradnju s jednim srpskim streljačkim klubom i zajedno će organizirati turnir. Predsjednik vinkovačkog kluba Ivan Kopčić (39), inače djelatnik hrvatskog MUP-a poslao je poruku: „Odlično surađujemo i međusobno se posjećujemo. Mi smo sportaši, rat i politika nas ne zanimaju. I njima je, kao i nama, pun kufer takvih priča i svi zajedno želimo gledati naprijed“.
No, tu tek priča postaje zanimljiva. Jer, Kopčićev klub „Strijelac“ kojeg rat i politika „ne zanimaju“ svake godine organizira nekoliko streljačkih turnira upravo ratno-političke tematike. Tako je „Strijelac“ 9. svibnja 2017. godine organizirao memorijalni turnir u čast Andrije Andabaka, hrvatskog vojnika poginulog u Posavini 1992. godine, a nešto prije toga i peti po redu „Memorijal 12 redarstvenika“. U opisu događaja navode da KPS Strijelac u suradnji s Policijskom upravom vukovarsko-srijemskom organizira jednodnevni streljački turnir „u kojemu se prisjećamo i odajemo počast dvanaestorici pripadnika vinkovačke Specijalne jedinice policije koje su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi ubili 2. svibnja 1991. godine u Borovu Selu“. Toliko o tome koliko "rat i politika ne zanimaju" ovaj klub.
Uskoro zajednički turnir (FOTO: Lupiga.Com)
Moglo bi se reći da život ide dalje, ali izbor srpskog kluba s kojim "Strijelac" surađuje možda je pomalo neobičan, iz nekoliko razloga. Jer ipak govorimo o streljačkom klubu koji, kako piše 24 sata okuplja „bivše ili sadašnje policajce, vojnike, branitelje i obične građane“, te sudjeluje u organizaciji Memorijala za hrvatske branitelje na kojima glazbeni ugođaj diktira Marko Perković Thompson. A turnir koji najavljuju - Panonian Challenge Competition - organizirat će u mjestu Slankamen u Srbiji, zajedno s tamošnjim streljačkim klubom „Jedinica“.
Ukoliko vam ime mjesta Slankamen zvoni u glavi, to je vjerojatno zato što se radi o mjestu o kojem ste čuli u kontekstu zločina protjerivanja Hrvata iz Vojvodine, obično u istoj rečenici kao i Hrtkovci. Radi se vojvođanskim mjestima u kojima je 1992. četnički vojvoda Vojislav Šešelj javno pročitao imena Hrvata, koji su zatim morali napustiti svoje domove. Time je započelo masovno iseljavanje Hrvata iz Srbije, a u samo četiri dana iz svojih je domova u župi Slankamen otišlo čak 1.600 Hrvata.
Drugi nezgodan detalj koji bode u oči u ovoj sportskoj priči je ime streljačkog kluba iz Slankamena. Predvođeni dvojicom časnika srbijanskog MUP-a, članovi su odlučili klubu dati znakovito ime – „Jedinica“. Možemo sada nagađati jesu li to učinili potaknuti ljubavlju prema prvom broju u skupini prirodnih brojeva ili zbog toga što „Jedinica“ ima nešto drugačiji kontekst - naime to je sinonim za JSO - srpsku Jedinicu za specijalne operacije (ranije poznati kao „Knindže’, „Srpska dobrovoljačka garda“, „Arkanovci“, „Tigrovi“, „Škorpioni“, „Vukovi“...), ali od nagađanja nema ništa.
Bez obzira na kontroverze lijepo je vidjeti da sport povezuje ljude, a ostaje za vidjeti i hoće li se momci iz slankamenske „Jedinice“ pojaviti na sljedećem „Memorijalu 12 redarstvenika“, pa zapucati iz svih raspoloživih sredstava.
Lupiga.Com
Naslovna fotografija: Lupiga.Com
Potpise,ja komentiram što vidim.Vidim ubrzanje procesa približavanja Srbije i RH.Kolinda ni u ludilu ne bi navlačila bijes hrvatskih nacionalista itd..da na to nije prinuđena.Dobila je hitni zadatak.Ona je u Lisinskom bila gošća.
Srbija ima vjetar u leđa.Hrvatska je odavno svoju rolu odigrala.Sad je RH objekt.Nikakav subjekt,makar to uistinu nije nikad ni bila.Ali sad to više neće biti ni figurativno.
Da se razumimo,jesam za približavanje,određeno ujedinjavanje itd...ali na sceni ne vidim prave jugoslavenske likove.Kako će to sad ići bez hrvatskih jugoslavena ,te bez srpskih jugoslavena?
Neoustaše i neočetnici da sklapaju bratske dogovore i sporazume??
Moguće je valjda,kad tako misli USA.