Film se gotovo u potpunosti sastoji od arhivskih snimki, a uglavnom su je to arhiva Hrvatske televizije, od kojih dio materijala nikada nije emitiran. Snimke prate zvučni zapisi iskaza svjedoka tih groznih vremena početkom devedesetih u Slavoniji, kada su se s obje strane potpirivale tenzije i nagomilavala mržnja. No, ideja za stvaranje ovog filma ipak je malo starija.

INTERVJU IVAN RAMLJAK: „Utopija je moguća“

„Dugo sam htio napraviti film o Reihl-Kiru, mislim da je on to apsolutno zaslužio sa svojim stremljenjima ka miru, a pokušao sam doći najbliže istini što je moguće. Desni će se sigurno naljutiti, a možda će se naljutiti i lijevi … Zna se tko ga je ubio, u kojem trenutku i na koji način. To je jasno, no je li tu postojao neki nalogodavac nikada nije dokazano. Detaljno sam slučaj istraživao godinu dana, razgovarao s više od trideset ljudi koji su bili vrlo duboko upleteni u te događaje, no ne mogu i dalje stopostotno reći je li ubojstvo bilo naručeno ili nije“, otkrio je Ivan Ramljak u intervjuu za HTV uoči ZagrebDoxa te objasnio koliko je teško bilo snimiti film o nekome za koga postoji jako malo materijala.

Ramljakov pristup temi odličan je primjer čišćenja vlastitog dvorišta prije pogledavanja u tuđe, što je do danas mnogima neprihvatljiva praksa. Iako su prikazani i neki primjeri jezive retorike i ideologije „krvi i tla“ sa srpske strane, kako komentira jedan kazivač, „i mi (Hrvati) snosimo određen dio odgovornosti za rat“. Fokus filma upravo je na tome: od vojnika koji upadaju i pljačkaju stanove, „naših dečkiju“ koji kidaju hrvatsku zastavu kako bi potom mogli okriviti Srbe, dizanja u zrak poslovnih prostora u vlasništvu Srba i, na koncu, ubojstva samog Reihl-Kira, koji je cijelo vrijeme pokušavao smiriti tenzije i spriječiti ili makar odgoditi izbijanje rata. 

Josip Reihl-Kir inzistirao je na tome da se na miran način riješi problem Srba i Hrvata u Slavoniji, obilazio srpska sela gdje se situacija zakuhavala, pokušavao ih uvjeriti da predaju oružje, dajući im garancije da im se ništa neće dogoditi. Govorio je da, dok je on zapovjednik policije, Srbi i Hrvati neće ratovati u Slavoniji. Znao je reći kako je bolje pet godina pregovarati nego pet minuta ratovati. 

„Ako treba ići pet godina smirivati pobunjena srpska sela, ja ću ići“, govorio je Reihl-Kir.

Njegovu suprugu Jadranku u filmu vidimo kako se prisjeća Josipovih riječi - „neće se meni ništa dogoditi od Srba, već od naših“. Nažalost, te će se riječi ispostaviti točnima. Kad je Reihl-Kir ubijen, odmah se dižu barikade na mjestima gdje ih je on uklanjao. Gledajući film teško se oteti dojmu da je povijest mogla ići jednim sasvim drugim tokom da ovaj čovjek nije ubijen.

I upravo to radi „Mirotvorac“ – neizravno daje odgovore na pitanja kako je uopće došlo do rata u istočnoj Slavoniji, je li rat baš bio neizbježan i što se moglo dogoditi da Josip Reihl-Kira nije brutalno smaknut.

„Par dana nakon njegove smrti prve granate su pale na Osijek“, primjećuje Ramljak.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Mirotvorac

Sviđa vam se ono što radimo? Želite više ovakvih tekstova? Možete nas financijski poduprijeti uplatom preko ovog QR koda. Svaka pomoć onih koji nas čitaju, čitateljice i čitatelja poput tebe, uvijek je i više nego dobrodošao vjetar u leđa.