Priština i okolica, ogoljena brdašca bez raslinja na 600 metara nadmorske visine; po ljeti je vruće da ne možeš izdržati, zimi opet hladno, hladnije nego što očekuješ. Priština i Kosovo danas su predziđe Istoka. Vozeći se u taksiju s aerodroma imate osjećaj kao da se nalazite u nekom dokumentarcu Michaela Palina. Kosovska tranzicija - nalazite se u čudnom tehnopraznom prostoru ili dobu u kojem se na neobičan način devetnaesto stoljeće sudara s dvadeset i prvim

Sve je započelo prije nešto manje od 800 godina kada se Sv. Sava prvi put pojavio u povijesnim zapisima započevši gradnju crkve Sv. Apostola u budućem krugu Pećke patrijaršije. Nakon 800 godina, eto, u cijeloj priči našao sam se i ja, posjetom Prištini i Pećkoj patrijaršiji u nacionalno šarolikom društvu koje se okupilo ne oko neke nove ideologije, nego zbog stanovitog softverskog rješenja kojeg trebamo zajednički implementirati u praksi. Posjeta Pećkoj patrijaršiji, s tim u vezi, samo je izlet.

 

Priština u nekoj svojoj tranziciji nalikuje na veliko gradilište. U posljednjih pet godina izgradilo se ili obnovilo 80 posto obiteljskih kuća. Tu su uključeni i moderni poslovni prostori, benzinske crpke, raskošni restorani. Pomislite da ovdje i nije tako loše, a onda vam kažu da na svakog ovdašnjeg Albanca dolazi njegovih sedam rođaka koji rade u inozemstvu i koji zapravo financiraju sve što se gradi na Kosovu. S druge strane, Kosovo je zaustavljeno u vremenu. Standard života izrazito je nizak. Litra mlijeka košta 1,90 eura uz prosječnu plaću od 150 eura pa se vi mislite hoćete li ovdje popiti čašu mlijeka ili ne. Žurimo na Tehnički fakultet održati obuku. Očekujemo sporu internet vezu, ali imamo i alternativu. Student administrator nam prilazi da nas obavijesti o problemu. Ne želimo ga slušati, jer smo na sve spremni, pa samo odmahujemo glavama i ponavljamo „It's OK!“ Jedva nas je zaustavio kako bi nam rekao da je na fakultetu u ovom trenutku upravo nestalo struje.

Kako se čovjek može osjećati u mrklom mraku jednog kosovskog fakulteta dok mu studenti mobitelima osvjetljavaju stepenice pod nogama? Tehnologija 21. stoljeća savršeno radi, dok ona devetnaestog nikako. Dok razgovarate s kosovskim studentima o njihovim iskustvima s naprednim programskim jezicima koja nisu beznačajna, javljaju da će restrikcija struje potrajati još sat vremena. Nalazite se u čudnom tehnopraznom prostoru ili dobu u kojem se na neobičan način devetnaesto stoljeće sudara s dvadeset i prvim, u kojem se na staklenim površinama modernih nebodera u centru Prištine zrcale džamije smještene preko puta i u kojem će se Pećka patrijaršija, ta slavna pravoslavna ikona, polako priviknuti na vatikanski položaj u okviru iznikle nove države na ovim prostorima. Konačno, kosovsku tranziciju prepoznajete kao jedinstvenu, dosad neviđenu zbilju koju nijedna futorologija kao takvu nije mogla predvidjeti.

Više pronađite u našim putopisima, klikom na ovih sedam znakova: XOXOXOX!