Je li je Franz Kafka poznavao Wladyslawa Starewicza nismo uspjeli provjeriti ni interno, a bome ni kod Sveznadara iz Blufonaca. O tome se nije mogao očitovati niti Papa Štrumpf, no sigurno je da su oba velika uma razmišljala o istim stvarima. O insektima, naime. Ono što pak pouzdano znamo jest da je pionir animacije, gore spomenuti Starewicz za animaciju napravio što i John Lennon za rokenrol. Za ukus mnogih, njegovo vjerojatno najveće djelo, film „Osveta kamermana“, poprilično je morbidno, budući glavne uloge u filmu „glume“ mrtve životinje. O čemu se radi pogledajte pod

Naš junak započeo je karijeru godinu dana prije slavnog Radničkog nogometnog kluba iz Splita, dakle 1911. godine. Radio je filmove koristeći se mrtvim životinjama te je razvio niz tehnika od kojih je većinu uspješno iskoristio u djelu iz 1912. godine poprilično holivudskog naslova - „Osveta kamermana“.

Ovaj uradak bio je uzor svim budućim animatorima, a koliko je bio uspješan govori i podatak kako su svojedobno kritičari sumnjali da je Starewicz vrlo uspješno istrenirao kukce da mu glume na filmu. Stoljeće kasnije, „Osveta kamermana“ još uvijek je kvalitetan primjer animacije s uvijek aktualnom temom preljuba.

Wladyslaw Starewicz u carstvu lutaka

Tijekom pola stoljeća duge karijere Starewicz je napravio desetke filmova koristeći se brojnim tehnikama, no najčešće se držeći animacije. Mnogi od leševa koji su imali glavne uloge u jednom filmu često bi se pojavljivali i u drugim djelima, ali u marginalnim ulogama.

Kao i većina njegovih kolega filmaša 1917. godine stao je na stranu Cara te je iz Moskve pobjegao na Yaltu odakle je nastavio u Milano, a potom u Francusku. Tamo je i napravio većinu svojih filmova od kojih su ponajbolji „Priča o lisici“ i „Žabozemlje“ te je jedan od rijetkih europskih animatora za čije se ime znalo i u Americi. Umro je 1965. u 83 godini života.

Lupiga.Com