Znam da je ponekad teško odabrati štivo koje bi nam onako baš leglo. Osim toga, tu su i mediji koji reklamiraju knjige naših zvijezda, a ne zaobilaze nas niti razne rang-liste. Zahvaljujući tome nerijetko se događa da knjige koje vam možda baš trebaju, ostanu nezamijećene i nepročitane. Jednostavno ne sretnu vas nikada, a možda ih baš trebate. Na takve sam naišla zahvaljujući tome što je svijet sasvim maleno mjesto koje je postalo još manjim otkad je dobar dio „preseljen“ i u onaj virtualni dio stvarnosti

Pobornica sam tvrdnje kako ništa nije slučajno. Zapravo, više i nisam pobornica i to za mene već odavno nije „tvrdnja“. To je činjenica koju sam prihvatila i s kojom živim. U posljednjih par mjeseci susrela sam se s knjigama, a preko njih i s nekim autoricama, ili sam pak naišla na autorice knjiga koje još nisam imala priliku pročitati, ali znakovito je to što nas sve veže ista tema – ono, čega za većinu ljudi ne postoji i nema.

Nakon dugo vremena naklada „Venerus“ iz Rijeke zainteresirala se za objavu moje knjige „Smrt je baby blue – Živ sam itekako!“. Knjiga je to, zapravo osobna intimna ispovijest o susretu s iznenadnom novorođenačkom smrti. Priča je o tome kako sam kao majka prošla kroz to kratko razdoblje svojega života, koje je tom životu, međutim, potpuno izmijenilo tijek, a posebno moj „pogled“ s kojim sam od tada nastavila kročiti kroz život.

Upravo nekako u isto vrijeme, dok sam vodila prepiske i razgovore oko svoje knjige, od svoje sam majke dobila knjigu Francesce Brown „Anđeli koji mi šapću“ da bih nedugo nakon što sam pročitala tu knjigu i još bila pod dojmovima pročitanog, „sasvim slučajno“ na Facebooku otkrila stranicu Merite Arslani, samo dan prije nego će po tiskovinama i web portalima početi kampanja za njezinu odličnu knjigu „Anđeli će samo zaspati“. Naravno, stupila sam u kontakt s Meritom, naručila knjigu i pročitala je… Obećala sam Meriti, samoinicijativno kako ću napisati nešto o knjizi i to upravo sada i činim, ali na malo drugačiji način nego je to uobičajeno.

Kako bi ova uvodna priča bila potpuna, navest ću i sljedeću „slučajnost“ gotovo istovremenu s ovom gore spomenutom. Pišući o svojoj knjizi jednoj kolegici, dobila sam link do stranice „Mistični putnik“ i nemalo se iznenadila ... Povodeći se potpuno istom idejom koja je i mene vodila ka odluci o pisanju knjige: pomoći ljudima kojima se dogodi gubitak djeteta, a kroz iznošenje vlastitih iskustava i doživljaja, koji često graniče s „onostranim“ autorica Martina Kosec objavila je knjigu „Na krilima mističnog putnika“. Naravno da je svijet sasvim maleno mjesto koje je postalo još manjim otkad je dobar dio „preseljen“ i u onaj virtualni dio stvarnosti, pa smo se i s Martinom „srele“ obradovavši se „slučajnostima“ koje su nas spojile. Čovjek odjednom shvati kako zapravo postoji jedna „baza“ duha i duhovnosti koja se upravo nevjerojatnim događanjima ili kroz svoju opredmećenu misao – knjige svakako sastaje i saznaje o vlastitom postojanju u svijetu koji je sve samo ne mjesto duhovnosti.

Ono što povezuje sve spomenute knjige i sve autorice jesu prvo i neminovno stvarni događaji iz njihovih života koji su snažno protresli njihova bića i „razmaknuli“ im mrenu s očiju kojima promatraju svijet i kroz njega idu. U većini ovih slučajeva to su susreti sa smrću, ali na takav način ili pak obilježeni nečime što je više od samog susreta. Nečime što dopušta uvid u malo dalje od tanke ravne crte, susret s onime što daje naslutiti ono vjerovanje s kojim su se autorice vjerojatno srodile još prije, još davno prije, možda i prije tjelesnosti. Ne bih se upuštala u analizu tih detalja, no evidentna je potreba pisanja knjige upravo o toj točki na vremenskoj crti njihova života i to s jasno razrađenom namjerom koju su sve autorice i iskazale, a ona je pružanje pomoći drugima koji se nađu u sličnoj ili istoj situaciji, koja u određenim slučajevima i određenim ljudima može izgledati kao kraj svega, kraj svijeta, kraj potrebe za vlastitim postojanjem ili kao nešto s čime se nisu u mogućnosti uspješno nositi.

Svaka od ove četiri knjige na sebi svojstven način pokušava ublažiti strah od smrti s kojim se rađamo i živimo. Svaka pokušava svojim čitateljima pružiti nadu u budućnost koju nismo u mogućnosti istraživati niti predviđati, ali sve ove knjige daju nadu o tome da ona ipak postoji i kroz to davanje ublažiti bol gubitka voljenih osoba s kojom se svatko jednostavno mora susresti – jer takav je naš život. Autorice knjiga, također, svaka na svoj način, pokušat će čitateljima usaditi osjećaj o vlastitoj važnosti, važnosti svakog pojedinca (svake duše) i o tome kako smo svi ovdje (na svijetu) s razlogom i konačno, duboko sam uvjerena kako se svaka od njih nada da će njezina knjiga doći u prave ruke i time ostvariti svoju svrhu.

Lupiga.Com