Teška su vremena došla i ne odlaze. Gotovo već drugo desetljeće za redom mnogi dobro važu svaku marku koju će potrošiti, a luksuzom smatraju to što se dva puta mjesečno počaste delikatesom poput lisnatog sa sirom. Još, ako svaka ta marka odlazi iz skromne penzije, život se pretvara u svakodnevnu borbu, a nesposobna, ali tvrdoglava birokracija može ga itekako zagorčati. O takvom jednom slučaju na ovom će vam mjestu govoriti poznati sarajevski pisac Nenad Veličković

Stari Oboista sipa sebi treću travaricu i po treći put čita Rješenje o izvršenju. Kako god okrene, Općinski sud Novo Sarajevo prijeti da će mu zaplijeniti imovinu zbog duga.

Stari Oboista Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću Rad duguje 8,85 KM, za mjesec novembar 2009, iako je on taj račun na vrijeme platio i drži tu pred sobom valjanu potvrdu o tome. Da je Stari Oboista mlađi i da nije imao loša iskustva sa sudovima on bi sada zatvorio bocu, a papire spakovao nazad u kovertu i odložio u zasluženi zaborav.

Ali, država nije neprijatelj za potcjenjivanje, čak ni onda kad je mala, glupa i nesposobna. Svojevremeno je imao sve potrebne priznanice, potvrde, zapisnike i oružne listove kad se usudio bez advokata (odakle mu novac za njega?) tražiti povrat lovačkog oružja oduzetog na početku rata, na šta ga je država sama pozvala; i sud je presudio na njegovu štetu, bez prava žalbe. Biometrijski pasoš čekao je tri mjeseca, jer je morao prethodno promijeniti novu ličnu kartu, jer je na jednom mjestu u ličnim podacima umjesto zareza stajala crtica. A kad je prodao dunum zemlje zakomplikovalo se oko prenosa vlasništva, jer se u starim i novim dokumentima matični broj razlikovao u jednoj cifri. I svaki put on je plaćao tuđe greške i propuste. I ne bi da to učini ponovo. Osam i po maraka nije puno, s poštarinom izašlo bi na deset, zašto da čovjek rizikuje kamate i pljenidbu?

Moć travarice

Ali neki duh (iz travarice?) govori mu da je pravda na njegovoj strani i da bog tri puta ne pomaže, ali da četvrti put poštene i časne ljude i penzionere ne ostavlja na cjedilu. U mislima Stari Oboista presavija tabak i počinje pismo: Poštovani...

Ali na koga da ga naslovi? Samo su dva imena na tri zaheftana lista. Na jednom, pored sudskog pečata stoji ime stručne saradnice, a na drugom, pored pečata KJKP Rad, ime direktora dipl. ing. građ. Stari Oboista nekako sluti da su njihovi potpisi tu po službenoj dužnosti a ne po savjesti i pameti, jer da su pameti i savjesti imali ne bi se potpisivali na nešto netačno i glupo. A opet, na koga nasloviti pismo od kojeg zavisi tvoja imovina i tvoja čast?

Č i Ć

Na trenutak, Starom Oboisti padne na pamet da tuži Sud i Rad, zbog uznemiravanja i nanošenja duševne boli. (Tja, nemaju valjda dušu u ovoj zemlji samo prefriganci koji se na sudu brane od istine da se niko čist i častan nije u ratu i poslije rata mogao čisto i časno obogatiti.) Ali od tužbe ipak odustane; nema on ni snage, ni vremena, ni para da otvara frontove na više strana. Treba samo nekako ovu bijedu otresti s leđa. Poštovani Sude...

To je dobro. Sa velikim S. Da se vidi uvažavanje i poštovanje. Nije Sud kriv što u njemu rade jazavci. Poštovani Sude,

Dana 3. aprila 2011. godine uručeno mi je na vratima mog stana, od strane nepoznatog momka, na moje ime i prezime...

I tu Stari Oboista vidi da njegovo ime nema njegovo prezime, da je jedno č zamijenjeno sa jednim ć. I osjeti kako mu raste pritisak i krv udara na sljepoočnice. Šta sad da radi? Ne može se žaliti u ime drugog čovjeka. Tojest, jasno je da je taj drugi čovjek on, njegova je adresa, i svi se brojevi slažu, ali kako da Poštovanom Sudu objasni da ne čini živog čovjeka razlika između č i ć, kad tom istom sudu nije svejedno da li se taj isti čovjek rodio u selu Mokra, Bela Palanka ili u selu Mokra - Bela Palanka. I šta sad: on napiše pismo, a Sud kaže ko ste vi da sa Č pišete žalbu u ime Ć? A onda sutra dođu ovršitelji i kaže da oni nemaju ništa ni sa Č ni sa Ć, nego sa adresom tom i tom, i sa stvarima na toj adresi koje trebaju zaplijeniti.

Stari Oboista prođe jednim tužnim pogledom po stanu: na koliko će s kamatama narasti ovaj dug za račun koji je uredno platio, kad dođe vrijeme pljenidbe? Čega bi se najteže odrekao? Frižidera ili televizora? Fotelje ili stola? Oboe ili šporeta? Ako uzmu nešto vrednije od duga, vraćaju li kusur? Uzimaju li da se namire ili da kazne i ponize? Šta ako zatraže ikonu i kandilo?

Stari Oboista odmahne glavom, i dospe još prst travarice u čašu. Ako dobro sroči ovo pismo, možda do toga neće ni doći. Nastavi: ...Tojest, na moje ime i pogrešno napisano prezime, sa ć umesto sa č, Rješenje o izvršenju. potpisano od strane D.M., s poukom da protiv istog stranka, u ovom slučaju ja, može izjaviti prigovor u roku od 8 dana od prijema istog.

Tu Stari Oboista zastane i zagleda se u drugi članak pouke: "Prigovor na rješenje o izvršenju ne zaustavlja tok izvršnog postupka, ali odlaže namirenje tražioca izvršenja do izvršnosti rješenja o izvršenju, osim ako Zakonom nije drugačije određeno."

Stari Oboista othukne i opipa bilo. Puls je sve brži i jači. A triptizol ne ide nakon četiri travarice. Kojeg je đavola otvarao vrata!?

Prihodi i rashodi

Kao pravnom laiku nije mi jasno u kom smeru teče tok izvršnog postupka ako prigovor odlaže izvršenje rešenja bez izvršnosti rešenja. Siguran sam da bi mi advokat ovo umeo lako razjasniti, ali ne znam zašto bi on to učinio besplatno. A da ga platim nisam u mogućnosti.

Dozvolite mi da vas upoznam sa mojim finaskijskim stanjem:

A. Prihodi:

Penzija, 500 KM

Bingo i loto 20 KM

Ukupno: 520 KM

B. Rashodi:

hleb            51 KM

kafa            7 KM

ulje             3 KM

jogurt         15 KM

jabuke        7 KM

luk              7 KM

paradajz    8 KM

tel. fiksni    20 KM

tel. mobilni  10 KM

cigare        66 KM

tirolska       11 KM

grejanje     99 KM

struja        50 KM

smetlje     8,85 KM

voda          9 KM

održavanje 42 KM

loto             20 KM

bingo          20 KM

b. luk         10 KM

krompir     16 KM

kupus        5 KM

karfiol         5 KM

začini         5 KM

meso        44 KM

riba           44 KM

persil        10 KM

omekšivač  7 KM

deterdženti 10 KM

lekovi         80 KM

čajevi         5 KM

televizija    11 KM

travarica    10 KM

benzin       40 KM

tolaet-papir  4 KM

kaladont    4 KM

Ukupno 757,85 KM

Stari Oboista zna da ovaj spisak ne spada u pravne podneske i žalbe, i da pravda nema vremena da se bavi stvarnošću. Ali bi da objasni neke stvari u njemu. Naprimjer, da razliku od 237,85 KM podmiruje iz crnog fonda, novcem od prodaje vikendice i dunuma zemlje. Ali da se taj fond ubrzano troši zbog stavki na godišnjem nivou (registracija, gume, rođendani, saučešća, kvarovi i sl.). Tako da je prinuđen na štednju. Smanjio je potrošnju luksuznih roba (benzin, alkohol), ali su u međuvremenu uvedene akcize, pa na kraju opet najviše uštedi na hrani. Jedino cigare nije smanjio, jer što bi zaradio nepušenjem izgubio bi na antidepresivima.

Lako je onima u parlamentu, kad im zafali oni sami sebi izglasaju povećanje. A penzioner jedino što može sam sebi da izglasa je smanjenje.

Ali ne bih vas više zamarao ovim, želja mi je bila samo da pokažem kako nisam u stanju angažovati advokata.

Advokat je skup

Stari Oboista gubi na trenutak nit izlaganja. Misli mu se stalno vraćaju na spisak. Zaboravio je sir. I jaja. I ko zna šta još! Nema na spisku ni novina. Misliće ljudi da ne ide u pozororište. Istina, novine ne kupuje od kad kasne za televizijom, a u pozorište ide samo kad ga pozovu. Evo, zaboravio je i kartu za prevoz. (Jeftinije je u grad tramvajem nego plaćati parking.) Iako više ni u grad ne ide, osim ako ne mora na sud ili na sahranu.

Najpametnije bi bilo da cijeli spisak izbaci, ionako će se velevlažna gospoda samo šprdati s njim. Ali kako bez spiska da dokaže da nema za advokata iako nije socijalni slučaj?

Na čas pomisli da prigovoru priloži svoje fotografije iz Opatije, Dubrovnika, Bratislave, Napulja, sa Sicilije; da Sud vidi gdje je sve bio i šta je sve vidio, s kim sve svirao i pod čijim dirigentskim štapićima. Da nije on uvijek ovako bez odijela i kravate hodao, ako je već sudu važnija forma od suštine. A jeste, inače se ne bi maškarili u one vreće i perike. I ne bi slali poštenim ljudima koji nikada nikome dinara ostali dužni nisu opomene i prijetnje da će im oduzimati stvari.

Država nije neprijatelj za potcjenjivanje Bildunterschrift: Država nije neprijatelj za potcjenjivanje

Ovdje se Stari Oboista sjeti da mu ime stoji na sramnom spisku dužnika kućepazitelju i da bi Sudu trebalo da objasni kako je i zašto do toga došlo, kako je požar na instalacijama iz stubišta  zapalio njegovu razvodnu ploču, koju je onda novu morao kupiti a što mu niko sada ne želi priznati i nadoknaditi. Ali osjeća istovremeno da je Sudu sve to nevažno i da niko tamo nema vremena slušati o Stradivarijevoj violini u staklu i malom pozorištu u Kastelfranko Veneto.

Nego da se ovdje radi o 8,85 KM duga, pod prijetnjom zateznim kamata po stopi predviđenoj Zakonom o visini stope i to od dana dospjeća svakog pojedinog računa do dana plaćanja, uz naknadu troškova sudskog postupka , u iznosu koji odredi sud, sve u roku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom izvršenja...

Računica

Evo, provedeš vijek svirajući Mocarta, Baha, Betovena, a gluhonijem si pred pravdom i državom. Umiješ čitati partiture a nepismen si pred sudom i zakonom. Držiš nekakvo Rješenje o izvršenju u rukama i pitaš se kako je to moguće da ima nekakav zakon za visinu kamatne stope a nema nikakav zakon za visinu starog čovjeka. (Stari Oboista sjeti se da nije napisao pecivo; dva puta mjesečno počasti sebe paštetama sa sirom; ni jufke nije napisao, ni pekmez od šljiva... Ni gaće, čarape, potkošulje. I to se troši...)

Kad se sve sabere i oduzme, ne samo da nema za advokata; nema ni za poštarinu, da šalje podnesak, ni za taksu, da ga preda na protokol. Tako da nema svrhe pisati sudu. Bilo bi ga bolje odnijeti u novine. Pa ako objave, ako Sud pročita, možda mu momak donese i rješenje o razrješenju rješenja o izvršenju. A možda pročitaju i u KJKP Rad, pa provjere evidencije, vide da su pogriješili i sami povuku tužbu. Ko zna, možda u tim evidencijama nađu da je u ratu njihov jurišnik bio, kad je iz penzije prekomandovan na zadnji lijevi nogostup smetljarskog kamiona. A oni umjesto da mu se zahvale barem certifikatima ako ne već sindikalnom zimnicom, šalju mu tužbu za već plaćen račun.

Da! U prihode je trebalo ubrojati i penzionerske pakete koje svake godine, ako se ne računaju tri posljednje, prima od bivše firme. Nikako da podvuče crtu pod taj popis prihoda i rashoda. I gdje su na njemu još obuća, štapići za uši, žileti, šampon, sapun, makaroni, mrkva..? Pa i rižu je zaboravio. I pasulj!! Možda je to podsvjesno potisnuo, da se ne zapita kako zapravo preživljava.

Moguće je da se crta pod takav spisak ne može ni podvući; evo, nigdje nije spomenuta plinska boce, nema baterija za daljinski, pasoš i ličnu valjalo je isto platiti... Ali bez spiska ne bi ovaj prigovor ništa valjao. Iz spiska se vidi koliko je nemoguće ljudske živote nabijati u službene listove. O svakoj stavci imao bi ponešto reći ili napisati, važno i korisno, kad bi bilo očiju da čitaju i ušiju da slušaju. Naprimjer, zašto loto uvijek igra s istim brojevima, čije rođendane slavi svakog utorka? Nije sva matematika u paragrafima i zateznim kamatama.

Opuštanje

Ali dug tekst ni novine neće objaviti. Stari Oboista (jedna fotografija vrijedi za hiljadu riječi) dosjeti se da će biti mudro uslikati dokaze i činjenice. Odgurne od sebe flašu, čašu, pepeljaru, cigarete i daljinski i po stolu rasporedi rješenje, odsječak uplate i spisak prihoda i rashoda. Uzme mobitel i nakon nekoliko krivih pokušaja uključi kameru. Na papire, pored svake bitne činjenice, postavi kartončić s brojem, kao policija na mjestu zločinai. Škljoc. Zadovoljan, zavali se u fotelju, digne noge na dokazni materijal i zapali cigaru. Osjeti kako se opušta i kako mu se pritisak spušta.

Kad mu dođe sin, zamoliće ga da sliku pošalje u novine s kojima sarađuje. A kao tekst uz sliku da dopiše samo ovo: Obaveze prema smeću sam uredno izmirio. Kad će đubre izvršiti obaveze prema meni?

Autor: Nenad Veličković

Lupiga.Com via Deutsche Welle

FOTO: Deutsche Welle